Ова је до сад никад виђена слика. Могли би смо заједнички да покушамо да је лоцирамо...
Прво сам мислио на угао Књегиње Зорке и Светосавске...
Улица Књегиње Зорке после раскрснице са Светосавском наставља право ка Макензијевој а на слици наставак улице скреће на лево тако да ми се чини да би то пре могао бити угао Крушедолске и Светог Саве а у наставаку је онда Катанићева...
Kizzoni је написао/ла:
Да ли постоје неки подаци о адреси овог објекта?
Такав млин у Београду не постоји... Али се највероватније ради о десном крилу овог вуковарског млина:
Ово је слика из 1930. године, млин је дограђен, али је десно крило исто (пет прозора у реду, два спрата), назив исти, чак ми се чини и да је тип слова исти... Додуше, нестала је ћирилица...
Samo da znate da sam bio tamo pre neka 2-3 meseca i Neši pokazao slike stare kafane na Vračaru i rekao mu da ste to postavljali pa mu to obavezno pokažite kad se okupite, pokušavao sam da mu objasnim koji ste, al nisam uspeo... Bas sam video da mu je drago...
I znaci da vise ne lupam glavu da li je u pitanju Bskov stadion?
Ова је до сад никад виђена слика. Могли би смо заједнички да покушамо да је лоцирамо...
Прво сам мислио на угао Књегиње Зорке и Светосавске...
Улица Књегиње Зорке после раскрснице са Светосавском наставља право ка Макензијевој а на слици наставак улице скреће на лево тако да ми се чини да би то пре могао бити угао Крушедолске и Светог Саве а у наставаку је онда Катанићева...
Да ли постоје неки подаци о адреси овог објекта?
Такав млин у Београду не постоји... Али се највероватније ради о десном крилу овог вуковарског млина:
Ово је слика из 1930. године, млин је дограђен, али је десно крило исто (пет прозора у реду, два спрата), назив исти, чак ми се чини и да је тип слова исти... Додуше, нестала је ћирилица...
Сјајно Путниче!
О овом млину у Вуковару нема никаквих података на Интернету...
Да ли је пројекат Шумарског факултета у ствари касније СИВ а сада Палата Србија или је за ту зграду искоришћен пројекат али на другом месту?
Nije. koliko ja znam.. U pitanju je Bolnica na Bežanijskoj kosi. Kad se javi neko od arhitekata sa sajta znaće bolje da ti objasni. Ja sam negde pročitao da je gradnja prekinuta negde početkom pedesetih, pa je neki drugi arhitekta
uradio preprojektovanje da bi prilagodio novoj nameni. Ali ne mogu da se setim gde.
Sticajem okolnosti, imao sam priliku da se u poslednjih par godina krećem po zgradi KBC Bežaniska kosa (najmanje zbog sebe, moji problemi su bili, medicinski - trivijalni, a za osoblje mogu da pričam, uvek i u svakoj prilici, samo najlepše).
Zgrada je danas okružena šumom, i verujem da pacijentima to odgovara (ne znam da li to ima veze sa prvobitnom namenom...).
Ali zgrada, po organizaciji i rasporedu prostorija, hodnika, stepeništa i liftova, veličini prostorija i dr., a nakon saznanja da je prvobino projetovana za Šumarski, mene dosta podseća na moj, Mašinski fakultet.
Tih godina, vraćajući se iz svakodnevnih poseta, nekako, kada čovek "na silu" želi da bude pozitivan i da, iracionalno, po prirodi optimistički želi da vidi neko dobro, čisto da skrene misli od objektivne, ali neizvesne realnosti, studirao sam fasadu zgrade, okruženu onim zelenilom, i prosto se čudio da je neko bolnicu spolja oblikovao tako da izgleda više kao hotel u nekom letovalištu, nego kao medicinsku ustanovu. Svaka mu čast!
Bolnicu kao zgradu Šumarskog fakulteta u originalu projektovao je arhitekta Branko Petričić, Korbizijeov učenik i saradnik, pre rata.
Preradu ovog projekta u bolnicu i konačni završetak zgrade uradio je, takođe "predratni" arhitekta, Rajko Tatić. Njegove su sve obrade enterijera koji je bio u mermeru i neuobičajeno kvalitetan za doba posleratnih bolnica. Tatić je iskoristio odlično iskustvo koje je imao sa zgradom Dečijeg prihvatilišta u Zvečanskoj ulici, koje je bila zadužbina kraljice Marije i koje je Tatić projektovao 1933 (dovršena 1937.) primenjujući najsavremenija iskustva u organizaciji bolničkih prostora. Nažalost ovaj enterijer još u svoje doba izgrađen najsavremenijom tehnologijom, prepravljen je sedamdesetih godina dvadesetog veka.
Tatić je, takođe, imao velikog iskustva sa gradnjom zdravstvenih centara za decu, posle rata (u periodu od 1946-50).
Evo jednog lepog Tatićevog projekta (konkurs za Kolarčev narodni univerzitet):
P.S. Tokom devedesetih godina, zgrada KBC Bežanijska kosa izmazana je, po nalogu "sa najvišeg mesta" unutra ljubičastom farbom...
Да ли је пројекат Шумарског факултета у ствари касније СИВ а сада Палата Србија или је за ту зграду искоришћен пројекат али на другом месту?
Nije. koliko ja znam.. U pitanju je Bolnica na Bežanijskoj kosi. Kad se javi neko od arhitekata sa sajta znaće bolje da ti objasni. Ja sam negde pročitao da je gradnja prekinuta negde početkom pedesetih, pa je neki drugi arhitekta
uradio preprojektovanje da bi prilagodio novoj nameni. Ali ne mogu da se setim gde.
SIV je počet oko 1948. prema projektu arhitekata Nojmana, Urliha, Potočnjaka i drugih. Tada se ona zvala zgrada Predsedništva vlade.
Izgradnja je stala krajem četrdesetih godina i nije nastavljana sve do 1957. kada je drugi arhitekta, Mika Janković, izvršio određena preinačenja i dogradnje provobitnog rešenja i prema tom rešenju zgrada je i završena.
Ова је до сад никад виђена слика. Могли би смо заједнички да покушамо да је лоцирамо...
Прво сам мислио на угао Књегиње Зорке и Светосавске...
Улица Књегиње Зорке после раскрснице са Светосавском наставља право ка Макензијевој а на слици наставак улице скреће на лево тако да ми се чини да би то пре могао бити угао Крушедолске и Светог Саве а у наставаку је онда Катанићева...
Да ли постоје неки подаци о адреси овог објекта?
Такав млин у Београду не постоји... Али се највероватније ради о десном крилу овог вуковарског млина:
Ово је слика из 1930. године, млин је дограђен, али је десно крило исто (пет прозора у реду, два спрата), назив исти, чак ми се чини и да је тип слова исти... Додуше, нестала је ћирилица...
I znaci da vise ne lupam glavu da li je u pitanju Bskov stadion?
Ова је до сад никад виђена слика. Могли би смо заједнички да покушамо да је лоцирамо...
Прво сам мислио на угао Књегиње Зорке и Светосавске...
Улица Књегиње Зорке после раскрснице са Светосавском наставља право ка Макензијевој а на слици наставак улице скреће на лево тако да ми се чини да би то пре могао бити угао Крушедолске и Светог Саве а у наставаку је онда Катанићева...
Да ли постоје неки подаци о адреси овог објекта?
Такав млин у Београду не постоји... Али се највероватније ради о десном крилу овог вуковарског млина:
Ово је слика из 1930. године, млин је дограђен, али је десно крило исто (пет прозора у реду, два спрата), назив исти, чак ми се чини и да је тип слова исти... Додуше, нестала је ћирилица...
Сјајно Путниче!
О овом млину у Вуковару нема никаквих података на Интернету...
www.youtube.com/watch
Nije. koliko ja znam.. U pitanju je Bolnica na Bežanijskoj kosi. Kad se javi neko od arhitekata sa sajta znaće bolje da ti objasni. Ja sam negde pročitao da je gradnja prekinuta negde početkom pedesetih, pa je neki drugi arhitekta
uradio preprojektovanje da bi prilagodio novoj nameni. Ali ne mogu da se setim gde.
Sticajem okolnosti, imao sam priliku da se u poslednjih par godina krećem po zgradi KBC Bežaniska kosa (najmanje zbog sebe, moji problemi su bili, medicinski - trivijalni, a za osoblje mogu da pričam, uvek i u svakoj prilici, samo najlepše).
Zgrada je danas okružena šumom, i verujem da pacijentima to odgovara (ne znam da li to ima veze sa prvobitnom namenom...).
Ali zgrada, po organizaciji i rasporedu prostorija, hodnika, stepeništa i liftova, veličini prostorija i dr., a nakon saznanja da je prvobino projetovana za Šumarski, mene dosta podseća na moj, Mašinski fakultet.
Tih godina, vraćajući se iz svakodnevnih poseta, nekako, kada čovek "na silu" želi da bude pozitivan i da, iracionalno, po prirodi optimistički želi da vidi neko dobro, čisto da skrene misli od objektivne, ali neizvesne realnosti, studirao sam fasadu zgrade, okruženu onim zelenilom, i prosto se čudio da je neko bolnicu spolja oblikovao tako da izgleda više kao hotel u nekom letovalištu, nego kao medicinsku ustanovu. Svaka mu čast!
Bolnicu kao zgradu Šumarskog fakulteta u originalu projektovao je arhitekta Branko Petričić, Korbizijeov učenik i saradnik, pre rata.
Preradu ovog projekta u bolnicu i konačni završetak zgrade uradio je, takođe "predratni" arhitekta, Rajko Tatić. Njegove su sve obrade enterijera koji je bio u mermeru i neuobičajeno kvalitetan za doba posleratnih bolnica. Tatić je iskoristio odlično iskustvo koje je imao sa zgradom Dečijeg prihvatilišta u Zvečanskoj ulici, koje je bila zadužbina kraljice Marije i koje je Tatić projektovao 1933 (dovršena 1937.) primenjujući najsavremenija iskustva u organizaciji bolničkih prostora. Nažalost ovaj enterijer još u svoje doba izgrađen najsavremenijom tehnologijom, prepravljen je sedamdesetih godina dvadesetog veka.
Tatić je, takođe, imao velikog iskustva sa gradnjom zdravstvenih centara za decu, posle rata (u periodu od 1946-50).
Evo jednog lepog Tatićevog projekta (konkurs za Kolarčev narodni univerzitet):
P.S. Tokom devedesetih godina, zgrada KBC Bežanijska kosa izmazana je, po nalogu "sa najvišeg mesta" unutra ljubičastom farbom...
Окажите се
Увек.
Знамо ГДЕ, само кажи КАДА !!!
Сви јунаци муком замукоше ????
Предлажем следећи четвртак 09.07.15. у 19:45 (за промену увек је у пуни сат)
Искрено, више бих волео петак јер после следи субота, али свакако ћу се приклонити демократској већини.
Nije. koliko ja znam.. U pitanju je Bolnica na Bežanijskoj kosi. Kad se javi neko od arhitekata sa sajta znaće bolje da ti objasni. Ja sam negde pročitao da je gradnja prekinuta negde početkom pedesetih, pa je neki drugi arhitekta
uradio preprojektovanje da bi prilagodio novoj nameni. Ali ne mogu da se setim gde.
SIV je počet oko 1948. prema projektu arhitekata Nojmana, Urliha, Potočnjaka i drugih. Tada se ona zvala zgrada Predsedništva vlade.
Izgradnja je stala krajem četrdesetih godina i nije nastavljana sve do 1957. kada je drugi arhitekta, Mika Janković, izvršio određena preinačenja i dogradnje provobitnog rešenja i prema tom rešenju zgrada je i završena.