Se pojavio u istoriji 1844, kao delovođa prekoga suda u Katanskoj buni. Pod Karađorđevićem, služio je u sudu i u policiji, opažen brzo sa svoga poštenja (nije uzimao mito), tačnosti i revnosti u poslu: to je primeran činovnik koji, na sam dan svoga venčanja, nalazi jedan slobodan trenutak da svrati u kancelariju. Posle Krimskog rata, o njemu se govori kao o jednome od onih mlađih ljudi koji mogu biti ministri. 1858 on je upravitelj varoši Beograda, i čeka od vlade naredbu da žandarmima rastera pobunjenu Skupštinu. On tu naredbu ne dobija, i onda ostaje pasivni gledalac jedne revolucije za čije ugušenje nije dobio od nadležne vlasti „nastavlenije". Svetoandrejska skupština pobeđuje, i jedan je od njenih prvih akata da namesti u upravu varoši svoga pouzdanog čoveka. Hristić , ostaje bez opredeljenja, ali ne zadugo. Miloš ga nanovo postavlja za upravitelja varoši; publika ga dočekuje sa zadovoljetvom kao strogog i energičnog starešinu, koji će povratiti red poremećen revolucionarnim događajima koji su pratili promenu dinastije. On, doista, povraća red, ali zamera se jako liberalnim vođima, koje njegova policija prati u korak i predstavlja knezu kao opasne prevratne elemente. Od tada liberali, koji mu dotle nisu pridavali naročitu važnost, smatraju ga za jednoga od svojih glavnih protivnika. Mihailo ga postavlja za ministra unutrašnjih dela već u svome prvom kabinetu. On ostaje na tome mestu cele Mihailove vlade; svi se ostali ministri menjaju; on je jedan nepromenljiv.
Američki saksofonista Ornet Kolman, jedan od glavnih inovatora pokreta "free jazz" 60-ih godina prošlog veka, umro je danas u Njujorku u 85. godini.
IZVOR: TANJUG
YouTube Printscreen
Prema pisanju Njujork tajmsa, koji se poziva na izjavu porodice, slavni saksofonista je preminuo od srčanog udara.
Smatran avangardnim genijem, Kolman je bio prepoznatljiv po "plačljivoj" boji zvuka koja vuče korene iz bluz muzike.
Njegov album "Sound Grammar" je 2007. dobio Pulicerovu nagradu za muziku.
Kolman je tokom cele svoje muzičke karijere probijao granice, često svirajući sa puno mlađim muzičarima ili muzičarima iz radikalno drugačijih muzički kultura, a redovno je nastupao sve do svoje smrti.
Mnoge njegove kompozicije postale su standardi džez muzike, uključujući "Lonely Woman,", "Peace", "Turnaround", "When Will the Blues Leave?", "The Blessing", "Law Years", "What Reason Could I Give" i "I've Waited All My Life.
Svrstavan u red velikana kakvi su Čarli Parker, Luis Armstrong, Majls Dejvis i Džon Koltrejn, Koleman je uticao na gotovo svakog modernog saksofonistu i svakog džez muzičara iz generacija koje su ga pratile.
Зар није све ове слике пре неког времена поставио Милорад?
Slobodan Jovanović: Nikola Hristić
Se pojavio u istoriji 1844, kao delovođa prekoga suda u Katanskoj buni. Pod Karađorđevićem, služio je u sudu i u policiji, opažen brzo sa svoga poštenja (nije uzimao mito), tačnosti i revnosti u poslu: to je primeran činovnik koji, na sam dan svoga venčanja, nalazi jedan slobodan trenutak da svrati u kancelariju. Posle Krimskog rata, o njemu se govori kao o jednome od onih mlađih ljudi koji mogu biti ministri. 1858 on je upravitelj varoši Beograda, i čeka od vlade naredbu da žandarmima rastera pobunjenu Skupštinu. On tu naredbu ne dobija, i onda ostaje pasivni gledalac jedne revolucije za čije ugušenje nije dobio od nadležne vlasti „nastavlenije". Svetoandrejska skupština pobeđuje, i jedan je od njenih prvih akata da namesti u upravu varoši svoga pouzdanog čoveka. Hristić , ostaje bez opredeljenja, ali ne zadugo. Miloš ga nanovo postavlja za upravitelja varoši; publika ga dočekuje sa zadovoljetvom kao strogog i energičnog starešinu, koji će povratiti red poremećen revolucionarnim događajima koji su pratili promenu dinastije. On, doista, povraća red, ali zamera se jako liberalnim vođima, koje njegova policija prati u korak i predstavlja knezu kao opasne prevratne elemente. Od tada liberali, koji mu dotle nisu pridavali naročitu važnost, smatraju ga za jednoga od svojih glavnih protivnika. Mihailo ga postavlja za ministra unutrašnjih dela već u svome prvom kabinetu. On ostaje na tome mestu cele Mihailove vlade; svi se ostali ministri menjaju; on je jedan nepromenljiv.Preminuo legendarni saksofonista Ornet Kolman
Američki saksofonista Ornet Kolman, jedan od glavnih inovatora pokreta "free jazz" 60-ih godina prošlog veka, umro je danas u Njujorku u 85. godini.
IZVOR: TANJUGPrema pisanju Njujork tajmsa, koji se poziva na izjavu porodice, slavni saksofonista je preminuo od srčanog udara.
Smatran avangardnim genijem, Kolman je bio prepoznatljiv po "plačljivoj" boji zvuka koja vuče korene iz bluz muzike.
Njegov album "Sound Grammar" je 2007. dobio Pulicerovu nagradu za muziku.
Kolman je tokom cele svoje muzičke karijere probijao granice, često svirajući sa puno mlađim muzičarima ili muzičarima iz radikalno drugačijih muzički kultura, a redovno je nastupao sve do svoje smrti.
Mnoge njegove kompozicije postale su standardi džez muzike, uključujući "Lonely Woman,", "Peace", "Turnaround", "When Will the Blues Leave?", "The Blessing", "Law Years", "What Reason Could I Give" i "I've Waited All My Life.
Svrstavan u red velikana kakvi su Čarli Parker, Luis Armstrong, Majls Dejvis i Džon Koltrejn, Koleman je uticao na gotovo svakog modernog saksofonistu i svakog džez muzičara iz generacija koje su ga pratile.
Credits
Ornette Coleman - The Belgrade Concert 1971
https://www.youtube.com/watch?v=cI_ZkBqx__Uhttps://www.youtube.com/watch?v=VK_zQeKA8dA
Milane, ako se sećaš i onda je ova ekipa bila vrhuinska,,,