Evokativna fotka Varos Kapije. Putovao sam jos kao vrlo mali ovakvim vozovima za Prokuplje s majkom. Mozda se jos neko seca da je nekada, pocetkom '50-etih, postojao i "vagon za majku i dete". Dobro se secam spikera koji je izgovarao takav naziv vagona preko stanicnog razglasa. Zeljeznicari eksperti na Forumu, znace da li su takvi vagoni zaista i postojali.
Evokativna fotka Varos Kapije. Putovao sam jos kao vrlo mali ovakvim vozovima za Prokuplje s majkom. Mozda se jos neko seca da je nekada, pocetkom '50-etih, postojao i "vagon za majku i dete". Dobro se secam spikera koji je izgovarao takav naziv vagona preko stanicnog razglasa. Zeljeznicari eksperti na Forumu, znace da li su takvi vagoni zaista i postojali.
Poseban vagon za "Majku i decu" nije postojao u takvom obliku. Radilo se o necem drugom.
Postojali su posebni KUPEI u svakom vagonu na dugim linijama, koji su bili oznaceni kao "Odeljak za majku i dete". Uobicajeno je to bio onaj prvi kupe o ulaznih vrata . Iznad ulaznih vrata kupea je bio veliki natpis- "Rezervisano za majke sa decom".....
Nesto slicno je postojalo i u vozilima GSP-a, u vidu sedista iznad kojeg je bila tabla sa natpisom "Mesto rezervisano za majku sa decom i invalide.."
Evokativna fotka Varos Kapije. Putovao sam jos kao vrlo mali ovakvim vozovima za Prokuplje s majkom. Mozda se jos neko seca da je nekada, pocetkom '50-etih, postojao i "vagon za majku i dete". Dobro se secam spikera koji je izgovarao takav naziv vagona preko stanicnog razglasa. Zeljeznicari eksperti na Forumu, znace da li su takvi vagoni zaista i postojali.
Poseban vagon za "Majku i decu" nije postojao u takvom obliku. Radilo se o necem drugom.
Postojali su posebni KUPEI u svakom vagonu na dugim linijama, koji su bili oznaceni kao "Odeljak za majku i dete". Uobicajeno je to bio onaj prvi kupe o ulaznih vrata . Iznad ulaznih vrata kupea je bio veliki natpis- "Rezervisano za majke sa decom".....
Nesto slicno je postojalo i u vozilima GSP-a, u vidu sedista iznad kojeg je bila tabla sa natpisom "Mesto rezervisano za majku sa decom i invalide.."
A danas ..????
Fala sveznajucem zeleznicaru. U stvari, znao sam da su to bili samo rezervisani kupei (ali sam cutao) a ne celi vagoni (bilo bi to preterano jerbo dece je bilo rel. malo u odnosu na odrasle). Ali sa zvucnika sam slusao upravo, cit. "vagon za majku i dete", i verovatno govorili i broj vagona s tim kupeom - veoma pazljivo i lepo od strane zeleznice! Ja sam bio svestan i 1952. da sam dete ali mama nekako nije se tada osvrtala na ovu najavu. I, zaista, uvek su u kupeu s nama bili samo odrasli. Pozdrav zeleznicaru, grk
Izvinjavam se za udaljavanje od trenutnog toka disusije.
Moram da primetim da su sve zgrade na početku Cara Dušana, koje se vide na ovom snimku, popravljene i da postoje i danas.
Da li neko zna šta piše na dvorišnoj fasadi kuće u Cara Dušana 4?
Nešto poput "ДОМ ..........." ?
Sudeći po BING-u rekao bih da natpis postoji i danas....
Da, na neparnoj strani su sve obnovljene, na parnoj je stradala porodična kuća vinara Ilije Jovičića na broju 6, dok je broj 4 ostala i danas netaknuta, preživevši i Prvi i Drugi svetski rat. Nekada su još postojala slova ali je u novije vreme to prekrečeno – „Dom vinara”, ili „Dom vinarija”, nešto tako. Možda ovo drugo jer se nekada taj zadnji deo kuće lepo video, a vinarija je zauzimala veliki deo njegovog placa. Uz sav trud nisam uspeo da saznam da li je Ilija Jovičić tu zgradu 1897. sazidao za sinove Mihaila i Milorada ili je ona imala drugačiju namenu.
Da dodam da su u toj kući živeli sestre Vuka (iz one priče o zarobljavanju 15 austrougarskih vojnika 1914) i njena sestra, glumica, Jelena Lela Milutinović koja je na nosilima, tj. vratima iz kuće, do Vojne bolnice, sa dva srpska vojnika i jednim zarobljenikom, iznela ranjenog potporučnika Đorđa Roša i tako mu spasla život. S njima je živeo i Jelenin muž, glumac Dobrica Milutinović, interniran u Nežider još 1914. Po smrti svoje supruge Jelene, ponovo se oženio i preselio takođe u Dušanovu ali u broj 14.
Evokativna fotka Varos Kapije. Putovao sam jos kao vrlo mali ovakvim vozovima za Prokuplje s majkom. Mozda se jos neko seca da je nekada, pocetkom '50-etih, postojao i "vagon za majku i dete". Dobro se secam spikera koji je izgovarao takav naziv vagona preko stanicnog razglasa. Zeljeznicari eksperti na Forumu, znace da li su takvi vagoni zaista i postojali.
Poseban vagon za "Majku i decu" nije postojao u takvom obliku. Radilo se o necem drugom.
Postojali su posebni KUPEI u svakom vagonu na dugim linijama, koji su bili oznaceni kao "Odeljak za majku i dete". Uobicajeno je to bio onaj prvi kupe o ulaznih vrata . Iznad ulaznih vrata kupea je bio veliki natpis- "Rezervisano za majke sa decom".....
Nesto slicno je postojalo i u vozilima GSP-a, u vidu sedista iznad kojeg je bila tabla sa natpisom "Mesto rezervisano za majku sa decom i invalide.."
A danas ..????
Fala sveznajucem zeleznicaru. U stvari, znao sam da su to bili samo rezervisani kupei (ali sam cutao) a ne celi vagoni (bilo bi to preterano jerbo dece je bilo rel. malo u odnosu na odrasle). Ali sa zvucnika sam slusao upravo, cit. "vagon za majku i dete", i verovatno govorili i broj vagona s tim kupeom - veoma pazljivo i lepo od strane zeleznice! Ja sam bio svestan i 1952. da sam dete ali mama nekako nije se tada osvrtala na ovu najavu. I, zaista, uvek su u kupeu s nama bili samo odrasli. Pozdrav zeleznicaru, grk
Kad smo već kod dece i železnice, šta beše K-16? Čini mi se da je to bio neki popust na cenu karte zbog dece. Nešto mi stoji u nekom prašnjavom folderu u mozgu,
Izvinjavam se za udaljavanje od trenutnog toka disusije.
Moram da primetim da su sve zgrade na početku Cara Dušana, koje se vide na ovom snimku, popravljene i da postoje i danas.
Da li neko zna šta piše na dvorišnoj fasadi kuće u Cara Dušana 4?
Nešto poput "ДОМ ..........." ?
Sudeći po BING-u rekao bih da natpis postoji i danas....
Da, na neparnoj strani su sve obnovljene, na parnoj je stradala porodična kuća vinara Ilije Jovičića na broju 6, dok je broj 4 ostala i danas netaknuta, preživevši i Prvi i Drugi svetski rat. Nekada su još postojala slova ali je u novije vreme to prekrečeno – „Dom vinara”, ili „Dom vinarija”, nešto tako. Možda ovo drugo jer se nekada taj zadnji deo kuće lepo video, a vinarija je zauzimala veliki deo njegovog placa. Uz sav trud nisam uspeo da saznam da li je Ilija Jovičić tu zgradu 1897. sazidao za sinove Mihaila i Milorada ili je ona imala drugačiju namenu.
Da dodam da su u toj kući živeli sestre Vuka (iz one priče o zarobljavanju 15 austrougarskih vojnika 1914) i njena sestra, glumica, Jelena Lela Milutinović koja je na nosilima, tj. vratima iz kuće, do Vojne bolnice, sa dva srpska vojnika i jednim zarobljenikom, iznela ranjenog potporučnika Đorđa Roša i tako mu spasla život. S njima je živeo i Jelenin muž, glumac Dobrica Milutinović, interniran u Nežider još 1914. Po smrti svoje supruge Jelene, ponovo se oženio i preselio takođe u Dušanovu ali u broj 14.
Kad smo već kod dece i železnice, šta bešeK-16? Čini mi se da je to bio neki popust na cenu karte zbog dece. Nešto mi stoji u nekom prašnjavom folderu u mozgu,
To je bila karta K-15, takozvana "Godisnjeodmorska" karta za povratno putovanje sa popustom 20 %..
Važila je samo preko 100 Km. Obrazac se kupovao sa licnom ispravom na blagajni i popunjavao na licu mesta.
Za decu do 12 god. starosti su placalo POLA cene karte, a mala deca ispod 5..godine -besplatno.. !!
Neki kolektivi su unapred kupovali obrasce K-15 i davali zaposlenima uz REGRES za godišnji odmor...
Ah to "loše" vreme soc-realizma...
U to ime... Isečak iz Večernjih novosti koje su jedine zabeležile ovaj događaj za istoriju..
Претпостављам да је усликано негде у сувом центру где се сударило старо и ново (нпр Косанчићев?): у сваком случају, сјајна.
Poseban vagon za "Majku i decu" nije postojao u takvom obliku. Radilo se o necem drugom.
Postojali su posebni KUPEI u svakom vagonu na dugim linijama, koji su bili oznaceni kao "Odeljak za majku i dete". Uobicajeno je to bio onaj prvi kupe o ulaznih vrata .
Iznad ulaznih vrata kupea je bio veliki natpis- "Rezervisano za majke sa decom".....
Nesto slicno je postojalo i u vozilima GSP-a, u vidu sedista iznad kojeg je bila tabla sa natpisom "Mesto rezervisano za majku sa decom i invalide.."
A danas ..????
Poseban vagon za "Majku i decu" nije postojao u takvom obliku. Radilo se o necem drugom.
Postojali su posebni KUPEI u svakom vagonu na dugim linijama, koji su bili oznaceni kao "Odeljak za majku i dete". Uobicajeno je to bio onaj prvi kupe o ulaznih vrata .
Iznad ulaznih vrata kupea je bio veliki natpis- "Rezervisano za majke sa decom".....
Nesto slicno je postojalo i u vozilima GSP-a, u vidu sedista iznad kojeg je bila tabla sa natpisom "Mesto rezervisano za majku sa decom i invalide.."
A danas ..????
Izvinjavam se za udaljavanje od trenutnog toka disusije.
Moram da primetim da su sve zgrade na početku Cara Dušana, koje se vide na ovom snimku, popravljene i da postoje i danas.
Da li neko zna šta piše na dvorišnoj fasadi kuće u Cara Dušana 4?
Nešto poput "ДОМ ..........." ?
Sudeći po BING-u rekao bih da natpis postoji i danas....
Da, na neparnoj strani su sve obnovljene, na parnoj je stradala porodična kuća vinara Ilije Jovičića na broju 6, dok je broj 4 ostala i danas netaknuta, preživevši i Prvi i Drugi svetski rat. Nekada su još postojala slova ali je u novije vreme to prekrečeno – „Dom vinara”, ili „Dom vinarija”, nešto tako. Možda ovo drugo jer se nekada taj zadnji deo kuće lepo video, a vinarija je zauzimala veliki deo njegovog placa. Uz sav trud nisam uspeo da saznam da li je Ilija Jovičić tu zgradu 1897. sazidao za sinove Mihaila i Milorada ili je ona imala drugačiju namenu.
Da dodam da su u toj kući živeli sestre Vuka (iz one priče o zarobljavanju 15 austrougarskih vojnika 1914) i njena sestra, glumica, Jelena Lela Milutinović koja je na nosilima, tj. vratima iz kuće, do Vojne bolnice, sa dva srpska vojnika i jednim zarobljenikom, iznela ranjenog potporučnika Đorđa Roša i tako mu spasla život. S njima je živeo i Jelenin muž, glumac Dobrica Milutinović, interniran u Nežider još 1914. Po smrti svoje supruge Jelene, ponovo se oženio i preselio takođe u Dušanovu ali u broj 14.
Ali odmakoh i ja od teme…
Poseban vagon za "Majku i decu" nije postojao u takvom obliku. Radilo se o necem drugom.
Postojali su posebni KUPEI u svakom vagonu na dugim linijama, koji su bili oznaceni kao "Odeljak za majku i dete". Uobicajeno je to bio onaj prvi kupe o ulaznih vrata .
Iznad ulaznih vrata kupea je bio veliki natpis- "Rezervisano za majke sa decom".....
Nesto slicno je postojalo i u vozilima GSP-a, u vidu sedista iznad kojeg je bila tabla sa natpisom "Mesto rezervisano za majku sa decom i invalide.."
A danas ..????
Kad smo već kod dece i železnice, šta beše K-16? Čini mi se da je to bio neki popust na cenu karte zbog dece. Nešto mi stoji u nekom prašnjavom folderu u mozgu,
Ispraćaj poslednjeg voza s parnom vučom
Izvinjavam se za udaljavanje od trenutnog toka disusije.
Moram da primetim da su sve zgrade na početku Cara Dušana, koje se vide na ovom snimku, popravljene i da postoje i danas.
Da li neko zna šta piše na dvorišnoj fasadi kuće u Cara Dušana 4?
Nešto poput "ДОМ ..........." ?
Sudeći po BING-u rekao bih da natpis postoji i danas....
Da, na neparnoj strani su sve obnovljene, na parnoj je stradala porodična kuća vinara Ilije Jovičića na broju 6, dok je broj 4 ostala i danas netaknuta, preživevši i Prvi i Drugi svetski rat. Nekada su još postojala slova ali je u novije vreme to prekrečeno – „Dom vinara”, ili „Dom vinarija”, nešto tako. Možda ovo drugo jer se nekada taj zadnji deo kuće lepo video, a vinarija je zauzimala veliki deo njegovog placa. Uz sav trud nisam uspeo da saznam da li je Ilija Jovičić tu zgradu 1897. sazidao za sinove Mihaila i Milorada ili je ona imala drugačiju namenu.
Da dodam da su u toj kući živeli sestre Vuka (iz one priče o zarobljavanju 15 austrougarskih vojnika 1914) i njena sestra, glumica, Jelena Lela Milutinović koja je na nosilima, tj. vratima iz kuće, do Vojne bolnice, sa dva srpska vojnika i jednim zarobljenikom, iznela ranjenog potporučnika Đorđa Roša i tako mu spasla život. S njima je živeo i Jelenin muž, glumac Dobrica Milutinović, interniran u Nežider još 1914. Po smrti svoje supruge Jelene, ponovo se oženio i preselio takođe u Dušanovu ali u broj 14.
Ali odmakoh i ja od teme…
Ma nema veze, odlična priča. Hvala!
Kad smo već kod dece i železnice, šta beše K-16? Čini mi se da je to bio neki popust na cenu karte zbog dece. Nešto mi stoji u nekom prašnjavom folderu u mozgu,
To je bila karta K-15, takozvana "Godisnjeodmorska" karta za povratno putovanje sa popustom 20 %..
Važila je samo preko 100 Km. Obrazac se kupovao sa licnom ispravom na blagajni i popunjavao na licu mesta.
Za decu do 12 god. starosti su placalo POLA cene karte, a mala deca ispod 5..godine -besplatno.. !!
Neki kolektivi su unapred kupovali obrasce K-15 i davali zaposlenima uz REGRES za godišnji odmor...
Ah to "loše" vreme soc-realizma...
U to ime...