Nešto što je obeležilo kraj osamdesetih i prvu polovinu devedesetih bilo je Indeksovo radio pozorište – začudo – na talasima (državnog) Beograda 202. Osim što su bili beskrajno duhoviti, maštoviti i aktuelni, bili su i politički vrlo pronicljivi, njihova satira ubojita i bespoštedna – nešto kao Koraks u karikaturi. Imali su odlične pisce tekstova (Voja Žanetić, Petar Lazić i drugi) a svoj glumački dar usmeravali su na glasovno imitiranje poznatih ličnosti iz političkog i javnog života, uz neverovatan smisao za improvizaciju na licu mesta. Ekipa je bila nevelika i svi su u njoj bili odlični, a prava zvezda bio je Mićko (Dragoljub S. Ljubičić) koji je bio nenadmašni imitator Tita, Miloševića i Tuđmana. Posebna poslastica bila su deformisana imena imitiranih ličnosti: drug Laža (Draža Marković), komandant jagnjeće brigade, Zloba Šiljošević (naravno: Milošević), koji svojoj supruzi tepa Šmira-Šmiksi (Mira Marković), Češalj (Šešelj), Kradoman Lažović (Radoman Božović), Milan Kvaroški (Milan Paroški), Bata Životinjović (Velimir-Bata Živojinović), Kradmilo (Radmilo Bogdanović), Đinđuvić (Đinđić, koji je nekada, u studentsko vreme, nosio minđušu), Poštenica (Koštunica) Živosmrad Ljigić (Živorad Igić), Sranjo Buđman (Franjo Tuđman), Doktor Zubabić (Milan Babić, zubni lekar), Balija Izmetbegović (Alija Izetbegović), Jašuća Nakari (Kaćuša Jašari), Jasna Pitonac (Vesna Zmijanac), Popuši pa Kašlji (Jasuši Akaši), Klempa (Momir Bulatović), Kuro Glikurov (Kiro Gligorov); zatim, novine: „Bolikita ekspres”. Zbilja pravo je čudo da su se toliko dugo održali, tj. da ih nisu pohapsili ili bar zabranili!
Godine 1937. porodica Bore Ćosića dolazi u Beograd: „Dobrim slučajem, jer bismo možda stradali u Zagrebu da smo ostali tamo kad je izbio rat”. Otac postaje šef poznate gvožđare preko puta Skupštine, kod Avrama Filipovića, kasnije „Feruma”. Počinje drugi život:
– Beograd ima tu energiju koju ne zna baš uvek da iskoristi, ali, tu uvek nešto vri. A Zagreb je još uvek zatvoren, kako je Krleža govorio, „svračji zakutak”.Sa finim ljudima, koji su u manjini, većina su malograđani, ili došljaci. Bio je to veliki preokret.
Bora Ćosić kao dečak, 1943,...
Završio je Prvu mušku gimnaziju, u Dušanovoj, manje elitnu od Druge i Treće, jer je to bio Dorćol.„Sirotinja, naravno pametna, Jevreji, deca trgovaca, zanimljiv ambijent”. Opisao ga je mnogo kasnije, u knjizi još neobjavljenoj na srpskom, „Ptičji razred” (izdanje „Folio”), nadrealističkoj priči o jednom razredu u kojem đaci stalno živei ne izlaze nigde.
@Lepigaja: Najverovatnije je ovde usnimljena probna vožnja. Vidi se natpis: "SLAVIJA", a linija 10 je zaista vozila na relaciji Slavija - Predgrađe kraljice Marije.
@Lepigaja: Najverovatnije je ovde usnimljena probna vožnja. Vidi se natpis: "SLAVIJA", a linija 10 je zaista vozila na relaciji Slavija - Predgrađe kraljice Marije.
Могуће је, а с друге стране ми делује да је трамвај крцат путницима.
@Lepigaja: Najverovatnije je ovde usnimljena probna vožnja. Vidi se natpis: "SLAVIJA", a linija 10 je zaista vozila na relaciji Slavija - Predgrađe kraljice Marije.
Могуће је, а с друге стране ми делује да је трамвај крцат путницима.
Па нормално увек су пробне вожње препуне политичара и других "знаменитих" путника !!!
Prometna banka, izuzetno povlašćena kod države započela je izgradnju Parne strugare krajem januara 1902 god. Dobijeno je zemljište pored Dunava između tada tek završene železničke pruge Beograd - Klanica i obale Dunava.
Projektovanje strugare izvršio je ing. Visoke tehničke škole iz Minhena Miloš Savčić, inače potpredsednik Upravnog odbora Prometne banke. Puštena je u rad 21 nov. 1903. god.
Pri prvim naletima Nemačkih bombardera 1941 strugara je potpuno razorena........
Teren oko ove strugare kao i Klanica bice mesta najzescih krvoprolica, mele-a i bojne vike pri Odbrani Beograda 1915g.
Naiđoh neki dan u šetnji na kraju Dunavskog keja, odmah do kanala Centrale, na neobičnu razorenu betonsku, armiranu konstrukciju. Upitah se šta bi to moglo da bude?
Danas, gle slučajnosti, čitajući Rošovu knjigu o odbrani Beograda 1915. naiđem na text:
Da li ove dve stvari imaju veze jedna s drugom i gde se tačno nalazila strugara Prometne banke?
Nešto što je obeležilo kraj osamdesetih i prvu polovinu devedesetih bilo je Indeksovo radio pozorište – začudo – na talasima (državnog) Beograda 202. Osim što su bili beskrajno duhoviti, maštoviti i aktuelni, bili su i politički vrlo pronicljivi, njihova satira ubojita i bespoštedna – nešto kao Koraks u karikaturi. Imali su odlične pisce tekstova (Voja Žanetić, Petar Lazić i drugi) a svoj glumački dar usmeravali su na glasovno imitiranje poznatih ličnosti iz političkog i javnog života, uz neverovatan smisao za improvizaciju na licu mesta. Ekipa je bila nevelika i svi su u njoj bili odlični, a prava zvezda bio je Mićko (Dragoljub S. Ljubičić) koji je bio nenadmašni imitator Tita, Miloševića i Tuđmana. Posebna poslastica bila su deformisana imena imitiranih ličnosti: drug Laža (Draža Marković), komandant jagnjeće brigade, Zloba Šiljošević (naravno: Milošević), koji svojoj supruzi tepa Šmira-Šmiksi (Mira Marković), Češalj (Šešelj), Kradoman Lažović (Radoman Božović), Milan Kvaroški (Milan Paroški), Bata Životinjović (Velimir-Bata Živojinović), Kradmilo (Radmilo Bogdanović), Đinđuvić (Đinđić, koji je nekada, u studentsko vreme, nosio minđušu), Poštenica (Koštunica) Živosmrad Ljigić (Živorad Igić), Sranjo Buđman (Franjo Tuđman), Doktor Zubabić (Milan Babić, zubni lekar), Balija Izmetbegović (Alija Izetbegović), Jašuća Nakari (Kaćuša Jašari), Jasna Pitonac (Vesna Zmijanac), Popuši pa Kašlji (Jasuši Akaši), Klempa (Momir Bulatović), Kuro Glikurov (Kiro Gligorov); zatim, novine: „Bolikita ekspres”. Zbilja pravo je čudo da su se toliko dugo održali, tj. da ih nisu pohapsili ili bar zabranili!
– Beograd ima tu energiju koju ne zna baš uvek da iskoristi, ali, tu uvek nešto vri. A Zagreb je još uvek zatvoren, kako je Krleža govorio, „svračji zakutak”.Sa finim ljudima, koji su u manjini, većina su malograđani, ili došljaci. Bio je to veliki preokret.
Pozdrav svima ...
Могуће је, а с друге стране ми делује да је трамвај крцат путницима.
Могуће је, а с друге стране ми делује да је трамвај крцат путницима.
Па нормално увек су пробне вожње препуне политичара и других "знаменитих" путника !!!
Seizmoloski zavod 1926g. Arhitekte: Momir Korunovic i P. Bajalovic (kasnije). Izgradnja je zapocela 1909g.
Vrelo: sajt Seizm. zavoda na Tasu.
Seizm. zavod 1939.
Sa ocem kraj Seizm. zavoda - 1957.
Prometna banka, izuzetno povlašćena kod države započela je izgradnju Parne strugare krajem januara 1902 god. Dobijeno je zemljište pored Dunava između tada tek završene železničke pruge Beograd - Klanica i obale Dunava.
Projektovanje strugare izvršio je ing. Visoke tehničke škole iz Minhena Miloš Savčić, inače potpredsednik Upravnog odbora Prometne banke. Puštena je u rad 21 nov. 1903. god.
Pri prvim naletima Nemačkih bombardera 1941 strugara je potpuno razorena........
Teren oko ove strugare kao i Klanica bice mesta najzescih krvoprolica, mele-a i bojne vike pri Odbrani Beograda 1915g.
Naiđoh neki dan u šetnji na kraju Dunavskog keja, odmah do kanala Centrale, na neobičnu razorenu betonsku, armiranu konstrukciju. Upitah se šta bi to moglo da bude?
Danas, gle slučajnosti, čitajući Rošovu knjigu o odbrani Beograda 1915. naiđem na text:
Da li ove dve stvari imaju veze jedna s drugom i gde se tačno nalazila strugara Prometne banke?