Најбољи пример за блаћење урађеног је пошта код железничке станице. НИКАДА и НИ ОД КОГА нисам чуо да ли је осим погрда на начин поправке
бомбардоване и полусрушене зграде ико поставио питање а колико других зграда у време 1945-46 године када је поправљена, не би могло да се
поправи да се није штедело на реконструкцији те зграде.
Ljudi reaguju na prvu loptu. Draži su im, svakako, istorijski stilovi, nego modernizam, pa zato niko ni ne staje u odbranu Kratove rekonstrukcije. Ipak, gledajući malo slobodnijih očiju, a tu bi struka i mogla da kaže koju reč, Pošta kod stanice je bila veoma nefunkcionalna i zgrada sa obiljem grešaka tj. nametnutih polurešenja uslovljenih njenom spoljašnjom arhitekturom.
Kada je reč o popravkama u to rano posleratno doba, dubok naklon upućujem senama tih neverovatnih ljudi koji su uspevali najnemogućnije stvari da učine u najgore moguće doba. Već mnogo puta smo o tome govorili, ali gledajući u globalu, razmere rekonstrukcije i kvaliteti tih graditeljskih poduhvata nadmašuju i, daleko bogatije i nacije više sklone autentičnim rekonstrukcijama gradskog tkiva.
Најбољи пример за блаћење урађеног је пошта код железничке станице. НИКАДА и НИ ОД КОГА нисам чуо да ли је осим погрда на начин поправке
бомбардоване и полусрушене зграде ико поставио питање а колико других зграда у време 1945-46 године када је поправљена, не би могло да се
поправи да се није штедело на реконструкцији те зграде.
Ljudi reaguju na prvu loptu. Draži su im, svakako, istorijski stilovi, nego modernizam, pa zato niko ni ne staje u odbranu Kratove rekonstrukcije. Ipak, gledajući malo slobodnijih očiju, a tu bi struka i mogla da kaže koju reč, Pošta kod stanice je bila veoma nefunkcionalna i zgrada sa obiljem grešaka tj. nametnutih polurešenja uslovljenih njenom spoljašnjom arhitekturom.
Kada je reč o popravkama u to rano posleratno doba, dubok naklon upućujem senama tih neverovatnih ljudi koji su uspevali najnemogućnije stvari da učine u najgore moguće doba. Već mnogo puta smo o tome govorili, ali gledajući u globalu, razmere rekonstrukcije i kvaliteti tih graditeljskih poduhvata nadmašuju i, daleko bogatije i nacije više sklone autentičnim rekonstrukcijama gradskog tkiva.
Kao nauspeliji primer rekonstrukcije se može navesti zgrada u koju je danas smešten Narodni muzej. Koliko ljudi zna da je pola zgrade prema spomeniku bilo razneto i da je kupola naknadno vraćena, pedesetih?
Što se stava prema Pošti - ono što arhitekte vide kao različite stilove, mi laici vidimo kao drastičnu razliku u izgledu zgrade, zapravo demontažu fasade i ostavljanje golih zidova, svođenje na oblik neke industijske hale...
Дорћолче, може ли неко појашњење где је тачно ово? То је нека чесма? или само жардињера?
Mislio sam da će to većina znati, pa nisam ni stavljao mesto. Bila je to česma do ulaza u Zoo vrt, na mestu gde je danas prodavnica sa igračkama. Kroz rešetke se nazire zid gde je bila biletarnica. Mislim čak da je to ista česma kao i danas, samo što je izmeštena niže, a radila je na istu foru – pritisneš a ono piči vodoskok na gore. Mislim da je i izmeštena kada se sazidala prodavnica sa igračkama i napravio novi ulaz.
Svaki dan tu prolazim ali eto, izgubilo se u sećanju. Ne, to nije ta crvena česma-fontana. Istina je sledeća: ona jeste prilikom izgradnje novog ulaza i prodavnice igračaka izmeštena iz ove niše sa rešetkama na to mesto ispred. Ali je neko nesavestan razbio deo fontane koja je preživela i ratna razaranja. Onda su zalepili taj deo, pa je neko vreme tako stajala, da bi se na kraju napravila ova nova crvena koju vidimo na gugl-mapi.
Ove, i druge iz serije sam postavio pre nekoliko nedelja. Imali smo i kraću diskusiju o lokaciji jedne od ruševina (ta fotografija sada nije ponovljena) kao i o godini fotografisanja - 1941.
Ove, i druge iz serije sam postavio pre nekoliko nedelja. Imali smo i kraću diskusiju o lokaciji jedne od ruševina (ta fotografija sada nije ponovljena) kao i o godini fotografisanja - 1941.
Moja greska, izvinjavam se! :)
Google images nije prepoznao da smo kacili to.
Најбољи пример за блаћење урађеног је пошта код железничке станице. НИКАДА и НИ ОД КОГА нисам чуо да ли је осим погрда на начин поправке
бомбардоване и полусрушене зграде ико поставио питање а колико других зграда у време 1945-46 године када је поправљена, не би могло да се
поправи да се није штедело на реконструкцији те зграде.
Ljudi reaguju na prvu loptu. Draži su im, svakako, istorijski stilovi, nego modernizam, pa zato niko ni ne staje u odbranu Kratove rekonstrukcije. Ipak, gledajući malo slobodnijih očiju, a tu bi struka i mogla da kaže koju reč, Pošta kod stanice je bila veoma nefunkcionalna i zgrada sa obiljem grešaka tj. nametnutih polurešenja uslovljenih njenom spoljašnjom arhitekturom.
Kada je reč o popravkama u to rano posleratno doba, dubok naklon upućujem senama tih neverovatnih ljudi koji su uspevali najnemogućnije stvari da učine u najgore moguće doba. Već mnogo puta smo o tome govorili, ali gledajući u globalu, razmere rekonstrukcije i kvaliteti tih graditeljskih poduhvata nadmašuju i, daleko bogatije i nacije više sklone autentičnim rekonstrukcijama gradskog tkiva.
Најбољи пример за блаћење урађеног је пошта код железничке станице. НИКАДА и НИ ОД КОГА нисам чуо да ли је осим погрда на начин поправке
бомбардоване и полусрушене зграде ико поставио питање а колико других зграда у време 1945-46 године када је поправљена, не би могло да се
поправи да се није штедело на реконструкцији те зграде.
Ljudi reaguju na prvu loptu. Draži su im, svakako, istorijski stilovi, nego modernizam, pa zato niko ni ne staje u odbranu Kratove rekonstrukcije. Ipak, gledajući malo slobodnijih očiju, a tu bi struka i mogla da kaže koju reč, Pošta kod stanice je bila veoma nefunkcionalna i zgrada sa obiljem grešaka tj. nametnutih polurešenja uslovljenih njenom spoljašnjom arhitekturom.
Kada je reč o popravkama u to rano posleratno doba, dubok naklon upućujem senama tih neverovatnih ljudi koji su uspevali najnemogućnije stvari da učine u najgore moguće doba. Već mnogo puta smo o tome govorili, ali gledajući u globalu, razmere rekonstrukcije i kvaliteti tih graditeljskih poduhvata nadmašuju i, daleko bogatije i nacije više sklone autentičnim rekonstrukcijama gradskog tkiva.
Kao nauspeliji primer rekonstrukcije se može navesti zgrada u koju je danas smešten Narodni muzej. Koliko ljudi zna da je pola zgrade prema spomeniku bilo razneto i da je kupola naknadno vraćena, pedesetih?
Što se stava prema Pošti - ono što arhitekte vide kao različite stilove, mi laici vidimo kao drastičnu razliku u izgledu zgrade, zapravo demontažu fasade i ostavljanje golih zidova, svođenje na oblik neke industijske hale...
Дорћолче, може ли неко појашњење где је тачно ово? То је нека чесма? или само жардињера?
Mislio sam da će to većina znati, pa nisam ni stavljao mesto. Bila je to česma do ulaza u Zoo vrt, na mestu gde je danas prodavnica sa igračkama. Kroz rešetke se nazire zid gde je bila biletarnica. Mislim čak da je to ista česma kao i danas, samo što je izmeštena niže, a radila je na istu foru – pritisneš a ono piči vodoskok na gore. Mislim da je i izmeštena kada se sazidala prodavnica sa igračkama i napravio novi ulaz.
Ovo? www.google.rs/maps/@44.824852,20.454164,3a,17.2y,302.96h,75.73t/data=!3m4!1e1!3m2!1sHJt6xX37ofWs8hAb11jiCA!2e0
Ove, i druge iz serije sam postavio pre nekoliko nedelja. Imali smo i kraću diskusiju o lokaciji jedne od ruševina (ta fotografija sada nije ponovljena) kao i o godini fotografisanja - 1941.
Ove, i druge iz serije sam postavio pre nekoliko nedelja. Imali smo i kraću diskusiju o lokaciji jedne od ruševina (ta fotografija sada nije ponovljena) kao i o godini fotografisanja - 1941.
Moja greska, izvinjavam se! :)
Google images nije prepoznao da smo kacili to.