Da podsetimo i to da je profesor Tomić, osnovao pre rata fond iz koga bi se nagrađivali autori najlepših fasada (ekvivalent najuspešnijim arhitektonskim delima, nekadašnjoj - posleratnoj Borbinoj nagradi i t. sl.).
Malo je reći da ono što je danas sa ovim delom učinjeno - zločin...
Преносим садржину мејл поруке коју сам данас добила:
G-djo Kovacevic,
zivim u zgradi koja je izgradjena na mestu stare zgrade "Utenzilije" u Bul. k. Aleksandra. Mi stanari bi hteli da na neki nacin oznacimo sta je bilo na njenom mestu. U ulazu zgrade imamo jedan zid na kome bi hteli da oslikamo staru zgradu Utenzilije (imali smo i drugacije ideje, ali nismo uspeli u tome). Sada sam video vasu web stranu i pomislio da mozda mozete da nam pomognete da pronadjemo kvalitetniju fotografiju zgrade "Utenzilije". Ono sto imamo je jedna sitna, prilicno mutna slika, koju smo preuzeli iz nekog teksta sa web-a i nju nije moguce preneti na zid u krupnijoj razmeri.
U nadi da cete uspeti da nam pomognete,
Nenad Milosavljevic
Ја за сада у својој архиви нисам стигла ништа да пронађем, тако да, ако неко, можда, има...
Druga nemačka okupacija Beograda, 1941: Nemačka obaveštajna služba ocenila je da će u bombardovanju i bici za Beograd jugoslovenska strana imati najmanje 10-15 hiljada gubitaka,od toga 2 000 mrtvih, a da će broj stradalih civila biti deset puta veći.Umesto toga sačekao ih je grad koji niko nije branio.
Prema podacima američkog časopisa za istoriju Drugog svetskog rata "WORLD WAR II", Beograd je 1941. pao "na blef" - osvojila ga je, i čitav dan držala, grupa od sedam (!) esesovaca, na čelu sa kapetanom Fricom Klingenbergom. Da jedan kapetan osvoji prestonicu - to je povod američkom divljenju snazi nemačkog oružja, i uklapa se u mistifikacije i mitologiju koja se u militarističkim krugovima SAD neguje za Hitlerove SS divizije.
Piše: Colin Heaton
Kada su nemačke snage provalile na Balkan, u rano proleće 1941. suočile su se ne samo sa oružanim otporom, već, takođe, i sa teškim terenom i užasnim vremenom. Italijanski neuspeh u napredovanju tokom prethodne zimske kampanje u Grčkoj, propraćene uplitanjem britanskih snaga na strani Grka, ugrozio je nemačko južno krilo, prisiljavajući Hitlera da se umeša.
Napregnuta borba za Balkan nije bila slična nijednoj prethodnoj sa kojom se Vermaht ranije suočio. Ovo je bio njegov prvi susret sa gerilcima, zimskim borbama i planinskim terenom. Svi ključni objekti trebalo je da se brzo zauzmu, a gradovi su bili prevashodni ciljevi. Nemci su očekivali kapitulaciju Grčke, čime bi prestonica Atina i grčke luke pali u nemačke ruke. Grčke baze za nemačku borbenu avijaciju (Luftnjaffe) i ratnu mornaricu (Kriegsmarine) su ojačali nemački nadzor nad severoistočnim Sredozemljem i pomogle u snabdevanju Afričkog korpusa. Grčka bi mogla, takođe, da posluži kao baza za sprečavanje britanskog pomorskog saobraćaja a nemačko oružje bi se našlo malo bliže Sueckom kanalu.
Na nemačkom putu bila je Jugoslavija koja je bi-la uveliko probritanska, naročito široke mase Srba i Cigana. Strah da bi Jugoslavija princa Pavla mogla da skrene u fašistički tabor pobudio je jugoslovenskog ambasadora u Vašingtonu (Fotića, prim. prev.) da pošalje emotivno pismo u Beograd, moleći princa da ne popusti Hitleru. Britanski kralj Džordž VI , kao i predsednik vlade Vinston Čerčil poslali su poruke princu Pavlu i jugoslovenskom predsedniku vlade Dragiši Cvetkoviću. Čerčil je predviđao da, ako Jugoslavija "postane sukrivac u ubistvu Grčke, njeno rušenje biće sigurno i nepovratno".
20. marta, princ Pavle je zvanično objavio da će se njegova zemlja pridružiti silama osovine kroz Trojni pakt. U susretu sa američkim ambasadorom Artur Blajs Lejnom, Pavle je naglasio, da, ako se ne pridruži silama osovine, on ne bi mogao da računa na podršku Hrvata u slučaju invazije do koje bi sigurno došlo.
24. marta 1941, predsednik Vlade Cvetković i ministar spoljnih poslova Cincar-Marković otišli su u Beč da potpišu pakt, putujući tajno zbog straha od javne odmazde. Oni su potpisali sporazum 25. marta i vratili se kući. U Beogradu su saznali za puč, koji je bio iniciran uveče 26. marta. Oficiri sa antifašističkim jedinicama zauzeli su vazduhoplovne baze, avione i vladine zgrade, obarajući slabu jugoslovensku vladu preko noći. Revolucionarne snage zauzele su zgrade radija i telefona, ministarstvo rata, policijske štabove i glavnu poštu. Princ Pavle je uhvaćen u Zagrebu, gde je otputovao vozom i bio je prinuđen da se povuče u korist mladog kralja Petra kao političke lutke.
Nova Vlada je objavila da će ostati verna Trojnom paktu kada je shvatila da Britanija i Sjedinjene Države, iako su joj dale podršku, nisu u stanju da pomognu u slučaju nemačkog napada. Međutim, ovo nije umirilo Hitlera. Baš na dan kada se dogodio puč u Jugoslaviji, on je naredio svojoj Vrhovnoj komandi da planira kompletnu invaziju. 6. aprila 1941. nemački ministar spoljnih poslova Joakim fon Ribentrop izdao je naredbu da počne napad na Jugoslaviju.
Lako zauzimanje Beograda bilo je uvod u okončanje rata na Balkanu. Zauzimanje Beograda bila je značajna prelomna tačka u Balkanskom ratu. U to vreme Britanci su ojačavali svoje grčke saveznike saMalte, Krita i Kipra. Afrički korpus, pod komandom feldmaršala Ervina Romela, upravo je počeoda se smatra kao ozbiljna pretnja, potiskujući britanske snage pod komandom generala ser Harolda Aleksandera preko Severnoafričke pustinje. Nemačke baze u Sredozemlju i na Jadranu, podržavane od Italijana, ozbiljno su ugrožavale savezničku poziciju. Suecki kanal je bio britanska žila kucavica a nemačka ekspanzija na Balkanu postavila je vojnu silu Osovine na manje od 1000 milja od kanala.Grčka jedina nada je bila da zadrže Nemce na svojim gorostasnim planinama susrećući neprijatelja sa žilavim otporom. Glavni ciljevi - Atina i lučki gradovi - trebali su da se žestoko brane. Britanci su bili na licu mesta u Grčkoj, spremni da pomognu Grke u odbrani Metaksasove linije.
U cilju obezbeđenja južnog krila i linija snabdevanja, neophodnih za dalja osvajanja, trebalo je Jugoslaviju što pre potčiniti. Prva SS gardijska jedinica "Adolf Hitler" - (1. SS. Leibstandarte division "Adolf Hitler") i Druga SS divizija "Das Rajh" - 2. SS division "Das Reich"), zajedno sa bugarskim trupama i pridodatim oklopnim i pešadijskim jedinicama trebalo je da prodru u Srbiju. Beograd, prestonica Jugoslavije, bio je najvažniji cilj i da bi oslabila odbranu grada nemačka vrhovna komanda je planirala dvonedeljno bombardovanje, posle čega su sledili artiljerijski i tenkovski napadi. Nemci su nameravali da uposle pet pešadijskih divizija radi okupacije grada posle zauzeća. Međutim, događaji su pokazali da je i najbolje postavljeno borbeno planiranje ponekad suvišno, a ponekad izloženo najneobičnijim okolnostima.
Drska hrabrost i vojnička sreća kapetana Klingenberga
Beograd je stvarno pretrpeo, tokom nekoliko dana, artiljerijsku vatru (netač-nu - prim. prev.) i tri dana vazdušnog napada, što je poslužilo omekšavanju jugoslo-venske prestonice. Sam grad bio je zauzet 12. aprila 1941. - mnogo ranije nego što je nemačka Vrhovna komanda predvi-đala - od strane šačice vojnika slabo popunjenih municijom, ali visokog morala, predvođenih čovekom koji se nije libio da iskoristi priliku koja mu se ukazala.
Jedan napad, potpuno van školskih šema, bio je proizvod vojničke procene, drske hrabrosti i čiste sreće SS kapetana Frica Klingenberga. Dvadesetšestogodišnjak, sa diplomom oficirske akademije u Bad Telcu , Klingenberg je stekao reputaciju tvrdoglavog, takoreći istesanog karaktera. U ratu sa Francuskom prethodne godine njegov komandir čete za njega je rekao sledeće:
"Klingenberg je inteligentan, mada tvrdoglav, lojalan do nivoa korigovanja svojih nadređenih, blistav kad je pod pritiskom, mada nabusit, ali u okviru subordinacije".
Procene kao što su ova označavale su Klingenberga više kao čudaka nego kao kompetentnog oficira.
Klingenberg nije bio tip srdačnog pijanice i pričalice i nikad se nije hvalio svojim postignućima. Kad je, kasnije, bio upitan od akademaca iz Bad Telca, kako je osvojio prestonicu jedne zemlje, jednostavno je odgovorio: "Pa, nisam bio suviše zauzet u to vreme i našao sam nešto da uradim".
U Francuskoj stekao Gvozdeni krst i nadimak "Čarobnjak"
Klingenberg je čitave svoje karijere služio u elitnoj Drugoj SS tenkovskoj diviziji "Das Rajh" i invazija Francuske bila je njegovo vatreno krštenje. Bio je odlikovan Gvozdenim krstom drugoga reda za herojstvo ispoljeno tokom ove akcije. Njegov vod bio je prikovan na zemlju efikasnom mitraljeskom vatrom kad je jedan laki tenk, tipa Mark II, koji ih je podržavao, naišao na liniju. Posada je bila uhvaćena u klopku unutar zapaljenog vozila i pokrivena mitraljeskom vatrom. Dok su njegovi ljudi spasavali posadu, Klingenberg je pretrčao 100 m brisanog prostora i ućutkao tročlanu francusku vatrenu tačku ručnim bombama. Prošao je samo sa ogrebotinama.
Klingenbergovo navođenje artiljerije, tokom bitke bilo je jedinstveno i impresivno. Jednom, tokom francuske kampanje, on je čak naveo sopstvenu smrtonosnu artiljeriju od 88 mm na svoje položaje da bi razbio neprijateljski protivnapad. Ova akcija omogućila je čitavom nemačkom klinu da pritisne napred, koristeći prednost zbog nastale konfuzije među Francuzima. U drugom poduhvatu, on je pozvao avione Ju-87, tzv. "štuke", koji bombarduju pikiranjem, da se ustreme ispred njegovih položaja, kako bi sprečio neprijatelja od povlačenja, što je rezultovalo da komandir bataljona potpukovnik Hanes Ekhold odlikuje dičnog kapetana Gvozdenim krstom prvog reda. Klingenbergove ocene nastavile su da odslikavaju upornost, pomešanu sa hrabrošću i kreativnošću. Zato što je uvek izranjao nepo-vređen iz mnogih svojih flertovanja sa smrću i smrtnom presudom njegovi ljudi su počeli da ga zovu "Čarobnjak".
Vrlo neformalno shvatanje pozadinskih intendantskih akcija
Klingenberg je dobio reputaciju prvoklasnog ekspeditivca. Štogod je njegovim ljudima trebalo - municija, hrana, voda - on je uspevao da obezbedi. Klingenberg je čak držao nastavu, učeći svoje ljude kako da se dočepaju osnovnih sredstava za preživljavanje. Ubrzo po dolasku u Jugoslaviju bio je unap-ređen u čin kapetana i data mu je komanda nad motociklističkom iz-viđačkom jedinicom, koja je bila odgovorna za brzo prikupljanje obaveštajnih podataka i odr-žavanje veze sa pozadinskim jedinicama. Njegovi ljudi su vodili i divizijski registar o žalbama i izveštajima o krađi. Imali su nadimak "Klingenbergovi kriminalci". Ali Čarobnjak ih je bio dobro podučio - nikakve optužbe protiv njih nisu nikad bile dokazane. Jednom prilikom Klingenbergova jedinica bila je podvrgnuta inspek-ciji od strane divizije u vezi sa stanjem voznog parka i da bi prošao morao je da stvori čitavo tuce motocikala u voznom stanju. Nedostajalo mu je šest ispravnih i on je razaslao svoje ljude da kako znaju i umeju pronađu nedostajuće delove, što im je na kraju uspelo. Jedini problem je bio u tome što je komisija našla višak od šest mašina sveže ofarbanih da sakriju prethodnog vlasnika. Klingenbergov pretpostavljeni oficir je zažmurio na ovo neslaganje. Jedino je obavestio Klingenberga da nije rad da visi zbog delatnosti njegovog podređenog i tražio je od kapetana da bude malo obazriviji.
Klingenbergova sledeća misija je bila u Jugoslaviji u svojstvu prethodnice glavnine, s tim da istražuje neprijateljsku aktivnost, obeležava na kartama puteve i sve ostale prepreke na njima. Ova izviđačko-obaveštajna uloga bila je od ključnog značaja za uspešno nemačko nadiranje u region.
Motorni čamac na obali Dunava
Tokom 11. aprila Klingenbergovi zadaci su bili izviđanje, uspostava kontrolnih tačaka, obezbeđenje mostova i kontrola puteva do dolaska pojačanja. Obilne kiše i sneg koji se topio su razglibile sve meke površine a mostovi su bili razarani od strane Jugoslovenske vojske u povlačenju. Glavni putevi za približavanje Beogradu nisu bili više prohodni, i bio bi veliki pritisak na tenkovske jedinice da nastave marš bez velikog inžinjerijskog obezbeđenja. Posle nekoliko sati osmatranja ranjenog grada s druge obale Dunava, Klingenberg je verovao da je Beograd zreo da mu padne u šake, zbog meteža, prouzrokovanog bombardovanjem, ako obezbedi da se njegova jedinica prikupi na vreme. Imao je samo 24 časa da podnese izveštaj svojoj komandi, a odluka je trebalo da se donese hitno.
Klingenberg je video šansu u tome da se probije dublje u okolinu grada, baš kad je jedan od njegovih ljudi našao ostavljeni motorni čamac na obali nadošlog Dunava. Uzimajući sa sobom samo jednog poručnika i nekoliko vojnika on je forsirao podmuklu reku. Tura je bila krajnje opasna, jer se vodena masa valjala od istopljenog snega, sa planina i provala oblaka. Osim toga čamac je bio pretovaren. Stižući na drugu stranu Dunava, Klingenberg je uputio natrag čamac sa dva vojnika s tim da dovedu još vojnika pre zalaska sunca. Međutim pri povratku, čamac je naišao na potopljenu prepreku i potonuo. Klingenbergova "mornarica" je prestala da postoji, ostavljajući kapetana i šest njegovih ljudi na obali. Oni su bili potpuno izolovani sa ograničenom količinom hrane i municije.
Eskadron je napredovao duž puta i naišao na nekoliko vozila britanske proizvodnje sa pripadnicima jugoslovenske vojske. Zarobili su dva kamiona i jedan autobus sa dvadesetak neprijateljskih vojnika. Jedan od njih bio je pijani nemački turista koji se našao uhvaćen u klopku kad je počela invazija. Turista, koji je govorio hrvatski, bio je uhapšen kao špijun od strane jugoslovenskih vojnika i trebalo je da bude streljan. On je još uvek bio pijan i nesvestan svoje izmenjene sudbine. Kad se otreznio, mislio je da se još uvek nalazi u sastavu prethodnog društva, dok nije obavešten o kapitulaciji. Klingenberg ga je iskoristio kao prevodioca, pri čemu su mogućnosti ovog zahvalnog Nemca bile krajnje korisne.
Kapetan Fritz Klingenberg i njegovi ljudi prelaze Dunav
Esesovci su produžili, koristeći svoje zarobljenike i nešto zarobljenih uniformi i uspeli da prođu nekoliko neprijateljskih kontrolnih tačaka. Oni su ostvarili dobar napredak prvog dana, a da nisu postali sumnjivi neprijateljskim kontrolnim punktovima. Nemci su dodavali jugoslovenske straže sve većem broju zarobljenih koje su skupljali usput. Stanovništvo Beograda, posle nekoliko dana bombardovanja, pre je očekivalo dugotrajnu opsadu, nego napad, i slabo obezbeđenje koje je Klingenberg susretao padalo mu je direktno u šake.
Pad Beograda i "Operacija Merkur"
Kada je kapetan Fric Klingenberg ostvario svoj hrabri korak, upadom u okolinu Beograda, nemačke snage su zauzimale Kastoriju, blokirajući grčko povlačenje iz Albanije. Britanci i Grci su predviđali da će im bitka za Beograd dati vremena da srede svoje položaje i ojačaju popunom municije i svežim trupama. Klingenberg je, zauzimanjem jugoslovenske prestonice, obavio više nego čudesni podvig oružja. Njegovo jedinstveno herojstvo eliminisalo je potrebu za dugotrajnom, već predviđenom operacijom i zapečatilo sudbinu isturenijih snaga Komonvelta na Balkanu. Nemačkim snagama je data prilika da se sjure na more potiskujući Britance i Grke pred sobom.
Britanci, prinuđeni da evakuišu Krit, prepustili su grčke saveznike njihovoj sudbini. Samo mesec dana kasnije Nemci su lansirali sveukupni napad - invaziju Krita - prvi veliki padobranski desant u istoriji. Da Klingenberg nije zauzeo Beograd tako brzo, oslobađajući nemačke tenkovske jedinice i prinuđavajući Britance da evakuišu Krit, operacija Merkur bi, najverovatnije propala. Brzo nemačko napredovanje ulovilo je desetine hiljada ratnih zarobljenika koji su, ipak, mogli da budu deo odbrane Krita. Verovatnoća nemačke pobede ne bi bila tako visoka da je ostalo tih 20 000 britanskih i grčkih vojnika više.
Što je najvažnije, Klingenbergovo delo je nadahnjivalo novim duhom nemačke vojnike koji su uzdigli hrabrost iz-nad svega drugog. Priča, koja se širila o Klingenbergovom podvigu, pomogla je da se stvori mit o nemačkoj nepobedivosti, naročito kad su u pitanju SS jedinice. Uskoro su i drugi SS-ovci uživali u sličnim uspesima pri savlađivanju iznenadnih prepreka i postajali slavni. Međutim, niko pre toga, ni posle toga, ne može da polaže pravo, da je toliko doprineo, kao Fric Klingenberg. Osvajanje prestonog grada sa šestoricom ljudi, sa pokvarenim radijom, bez podrške, i bez zaliha municije.
Sedam Nemaca osvaja jugoslovensku prestonicu
Posle ulaska u predgrađe Beograda, Nemci su uleteli u dvočasovno puškaranje. Oni su, na kraju, odvezli u grad svoja zaplenjena vozila, na kojima je bilo mnogo ranjenih zarobljenika, uključujući bes-pomoćnog turistu. Pravim čudom niko od SS-ovaca nije bio ranjen tokom borbe. Oni su, ponosno, ušli u sam centar grada, sve vreme potpuno sami, i okruženi neprijateljski raspoloženim stanovništvom razrogačenih očiju. Jedini "gubitak" SS-ovaca bio je u tome, što je jedan vojnik pao i uganuo zglob.
Nemci su bili zapanjeni što ih niko nije napao u gradu. Civili su išli svojim poslom kao da se ništa nije desilo. Klingenberg je naredio poručniku Hansu Hosfelderu da podigne nemačku zastavu, zamenivši jugoslovensku, nešto posle 5 časova posle podne tog 12. aprila. Po Klingenbergovim naređenjima, njegovi ljudi su počeli da se nadmeno kreću po gradu u patrolama dajući stanovništvu nepogrešiv utisak da su oni sada vlast.
Gradonačelnik Beograda, obučen u odgovarajuće svečano odelo, došao je kod Nemaca, kompletno sa gradskim zvaničnicima, kao pratnjom. Posle pitanja o tome šta se dešava, on se raspitivao o uslovima predaje. Klingenberg je rekao gradonačelniku da je on istureni tim ispred nekoliko tenkovskih SS divizija, i ako njegova jedinica, radio putem, ne dostavi odgovarajuće informacije, "luftvafe" će nastaviti da sravnjuje grad. On je, takođe, rekao da će vazdušni napadi biti propraćeni artiljerijskom vatrom, kao i napadima oklopnih i pešadijskih jedinica koje neće nikog da poštede.
Drugi Nemci su gledali na svog predvodnika, kao da je poludeo. Njihov radio je bio oštećen i nije mogao da radi kao odašiljač već samo kao prijemnik; njihova jedinica je bila u značajnoj meri udaljena, a oni su bili pri kraju sa municijom i hranom. Poručnik Hosfelder je, kasnije, rekao svom kapetanu, da je promašio karijeru, dodajući da bi ga ministar propagande sigurno bolje iskoristio.
Gradonačelnik je naseo na trik i posle jednočasovnog razgovora sa Klingenbergom otpočeo je sa neophodnim potezima u cilju predaje grada. Tada je, kao po narudžbini, eskadrila nemačkih aviona nadletala grad u izviđačkoj misiji, pa je Klingenberg iskoristio priliku koja mu se ukazala tog momenta. Pogledao je naviše, i pokazujući na nebo, podsetio gradonačelnika da vreme ističe. Klingenberg je dao reč, da, ako se instrukcije budu sprovodile, neće biti nikakvih daljih povreda grada i njegovih stanovnika. Izgledalo je, da je gradskim zvaničnicima, laknulo kada su to čuli.
Vojnici i gradska policija su prihvatili da polože oružje u zamenu za obustavu daljih nemačkih napada. Jugoslovenska vojska je sakupila svoje oružje na gradskom trgu, a Klingenberg je, zajedno sa gradonačelnikom, popisivao ljudstvo. Klingenberg je, zatim, naredio svim zarobljenicima da se smeste u 4 najveća hotela i postavio nemačku stražu ispred svake zgrade. Šačica Nemaca je tako zarobila više od 1300 vojnika i zauzela grad od 200 000 stanovnika takoreći bez ispaljenog metka. Grad je pretrpeo značajna oštećenja, ali ne tolika da bi sprečio domaće stanovništvo da nastavi sa uobičajenim životom i radom. Jugoslovenski vojnici, koji su se zatekli van grada, nesvesni šta se desilo sa njihovom prestonicom, dovozili su se u Beograd samo da bi tu, po naredbi svojih pretpostavljenih, položili oružje, ostavili svoja vozila i upućivali se u hotele. Svi Jugosloveni su se pokorili bez oklevanja.
Dočekani vinom i sirom
Klingenbergovi ljudi su se smestili u najbolji gradski hotel, praveći lažne radne razgovore da pojačaju utisak. Nagomilali su boce vina i oružja, a dva vojnika su se izgubila sa parom domaćih žens-kih. Klingenberg je, u međuvremenu, konsolidovao svoj položaj, znajući da stvari mogu još da krenu na gore. Ako glavnina ne stigne uskoro, igra će se završiti. Njegovi ljudi su regrutovali pojedince iz domaćih redova da pomognu u prikupljanju svih mapa, policijske kartoteke i poreske arhive grada.
Šefu policije je bilo naređeno da dostavi spisak gradskih kriminalaca sa navedenim prestupima i drugim prigodnim obaveštenjima. Sve bolničarke su morale da se jave na dužnost odmah, a pozvani su, isto tako, i svi lekari. Svaki litar benzina i ulja je preuzet a druge potrepštine su smeštene u posebne smeštajne prostore. Bolnica je postala neutralna teritorija i celokupno zdravstvo je zadržano kao gest dobre volje. Klingenberg je, čak, naredio da škole ostanu otvorene i nije ničim ograničio dnevno poslovanje. Međutim, ustanovio je policijski čas u 8 časova uveče i samo građani sa propusnicom potpisanom od njega lično, mogli su legalno da rizikuju izlazak iz svojih stanova posle tog vremena.
Sledećeg dana, 13. aprila, Klingenbergovi ljudi, koji su ostali s druge strane reke, pridružili su se svom predvodniku u gradu. Videći nemačku zastavu, pomislili su da ih je glavnina snaga nekako mimoišla. Bili su zapanjeni kad su našli svoje "izgubljene" kako komanduju u glavnom gradu i sa domaćim stanovništvom koje nije neprijateljsko. Hosfelder je rekao pridošlicama šta se zbilo i upozorio ih da nastave igru. Oni su se napeli iz petnih žila da komanduju svim vozilima koja su mogli da nađu.
Konačno, 13. aprila, uveče, prethodnica divizije "Das Rajh" ušla je u grad, očekujući žestoku bitku. Nisu se obazirali na radio poruke, koje su primili, da se grad predao, verujući da je to neprijateljska obmana, pokušaj da se nemačke jedinice uvuku u klopku. Pretpostavljalo se, da je Klingenberg sa svojim ljudima dopao zarobljeništva, mučen i prinuđen da preda šifru potrebnu za propisnu radio-komunikaciju. Komandant 45-og korpusa bio je toliko ljut, što nije dobio obaveštajne podatke, da je zapretio Klingenbergu ratnim sudom, ako ga nađe živog a zarobljenog. Pre svega je ispitivao da nije u nekoj javnoj kući, ocenjujući da bi kapetan-izdajnik mogao tamo da se nađe. Komandantov bes je uskoro prestao, kada je saznao zašto je njegov podređeni komandir bio tako nemaran u odnosu na svoju obaveštajnu dužnost.
Ostali delovi divizije "Das Rajh" i pridodate pešadijske jedinice Pancergrenadira ušle su u Beograd u punoj snazi, sledećeg dana, i umesto borbom da uđu u grad, oni su bili dočekani vinom i sirom. Jugoslovenski zarobljenici su bili regrutovani da bi ojačali nemačku odbranu u slučaju kakvog gerilskog napada. Tužno, ali kada je major saznao da je bio nadigran, izvršio je samoubistvo.
"Raportirao je pijan, neobrijan i mirušući na ženski parfem"
17. aprila, Josip Broz, više poznat kao Tito, sindikalac i vođa "ilegalne" Komunističke partije, prihvatio je samo nominalno poraz i predaju zemlje. Otišao je u planine sa svojim partizanima, gde je, podržan od Britanaca, vodio četvorogodišnji rat protiv osvajača njegove zemlje. On će, kasnije, postati predsednik komunističke Jugoslavije, koja je, ipak, odbila savez sa prosovjetskim Varšavskim paktom.
Klingenberg je ubedio komandanta garnizona da preda svoje mape i otkrije lokacije minskih polja i vatrenih tačaka, kao i položaje protivvazdušne odbrane i bliskih pomoćnih aerodroma. Postavljeni su markeri, koji su se jasno videli iz vazduha, kako bi nemački transporteri mogli da sleću, dovozeći hranu, municiju i ratne dopisnike. Klingenberg je čak, iskoristio zarobljenike da oprave oštećenu poletno-sletnu stazu i konfiskovao nekoliko zastarelih aviona.
ulazak glavnine trupa u Beograd
Nemačka obaveštajna služba je predvidela, pre kapitulacije Beograda, da će gubici jugoslovenske vojske dostići, približno, 10 000 do 15 000 ranjenih i 2 000 mrtvih posle masovnog vazdušnog i artiljerijskog bombardovanja i naknadnih borbi radi ulaska u grad. Civilne žrtve su predviđene u 10 puta većem obimu. Klingenberg je brinuo za dobrobit svojih ljudi, ali isto tako i za sudbinu civila. Nije video potrebu za daljim krvoprolićem u gradu, pogotovu što su se civili dobro odnosili prema njima, jer su znali da bi mogli da dožive mnogo goru sudbinu.
U početku nemačka Vrhovna komanda nije verovala da je grad zauzet. Bilo je, čak, reči da Klingenberga treba streljati što pokušava da izigrava neko hrabro delo. Bilo je potrebno dvodnevno radno komuniciranje da se ubedi Berlin da je sve u redu. Čak je bilo naređeno general-pukovniku Paulu Hauseru da obavi ličnu inspekciju.
Kad je Klingenberg raportirao svojim pretpostavljenim, zašto nije sledio naredbe, bio je pijan, neobrijan, i mirisao na parfem. Posle nekoliko minuta je upitao: "Jesam li trebao da vratim grad natrag?" Njegovo indiskretno ponašanje bilo je prećutano i na nemački ratni plan, sada odbačen, bio je stavljen pečat "kompletirano". Juriš na Grčku bio je sada u prvom planu. Celokupna Jugo-kampanja koštala je Nemačku 558 ranjenih i 151 ubijenih i manje od tuce izgubljenih aviona. Bilo je zarobljeno više od 340 000 jugoslovenskih vojnika. Tačan broj ubijenih nikad se neće saznati.
Klingenberg u Rusiji dobija čin pukovnika
Nemci su ostavili 10 svojih pešadijskih divizija, dve SS redovne i jednu SS pomoćnu jedinicu, kao i 13. Oružanu SS diviziju "Handžar" , kao garnizonske posade u okupiranoj Jugoslaviji. Ova, na kraju pomenuta, bila je sastavljena od Jugoslovena, prvenstveno bosanskih muslimana i imala je protivpartizansku ulogu. Okupacija Jugoslavije je tražila živu silu i neophodna sredstva preko potrebna za budući Istočni front. Više Nemaca je iščezlo obavljajući garnizonske dužnosti u Jugoslaviji nego što ih je bilo ranjeno tokom njenog osvajanja.
Svaki čovek, dodeljen Klingenbergu za vreme Beogradske operacije, bio je odlikovan za hrabrost i unapređen. Hosfelder je imenovan za zamenika komandira i upisan je u SS oficirsku školu u Bad Telcu, gde je kasnije postao instruktor. Danas živi u Minhenu kao penzionisani nastavnik.
Za svoj blistavi uspeh Klingenberg je odlikovan Viteškim krstom i postao je miljenik internog kruga SS-ovaca. "Stari", kako su ga prozvali, bio je, povremeno, pozivan u Bad Telc kao instruktor za taktiku i vojničku inicijativu. 15. marta 1944. preuzeo je, kao jedini diplomac Bad Telca, komandu nad školom.
Kad je Operacija Barbarosa, invazija Sovjetskog Saveza počinjala, divizija "Das Rajh" je gurnuta u vatru. Klingenberg se istakao kod Harkova, Minska i Kurska, stičući mnoge počasti u poduhvatima generala Hajnca Guderijana. U svakom slučaju zaslužio je za svoj Viteški krst, Venac od hrastovog lišća, što mu je dodeljeno 1943. Postao je lični miljenik Paula Hausera, komandanta Druge SS tenkovske, sve do Kursk-Orelske operacije.
Poginuo u poslednjem napadu svoje divizije
Klingenberg je bio unapređen u čin pukovnika 21. decembra 1944. Kad se položaj Nemačke pogoršao na svim frontovima, njemu je naređeno da preuzme komandu nad 17. SS Pancer-grenadirskom divizijom "Gec fon Berlingen" i to 12. januara 1943. godine, pri čemu je stupio na dužnost devet dana kasnije. Pridodat XIII korpusu generala Maksa Simona 17. je branila Zapadni bedem jugoistočno od Sarbrikena naspram XV korpusa američke Sedme armije general-majora Veid H. Hejslipa.
XIII SS korpus je morao da se povuče na Rajnu, uporno braneći teren između Nojštata i Landaua. Kad je otpor konačno slomljen, 22. marta, Klingenberg se našao među mrtvima - poginuo je predvodeći svoju diviziju u poslednjem napadu da zaustavi američki talas.
Klingenbergova akcija u Beogradu uklapala se u mistiku koja je okruživala SS oružane formacije. Uprkos zločina, koji se, s pravom, pripisuju SS jedinicama, ovakva dela koja je pokazao Klingenberg, nisu bila nešto neubičajeno među pravim profesionalcima. Klingenberg je mogao da sledi školski nauk i potpuno uništi drevni grad i njegovo stanovnišvo, da su Jugosloveni pružali dalji otpor. Istorija ceni njegovu hrabrost i akt humanosti. Šačica Nemaca zarobila je više od 1 300 vojnika i zauzela grad od preko 200 000 stanovnika bez ijednog metka.
Napomena o autoru Učestali saradnik časopisa, Kolin D. Hiton, je autor "Hladnog vetra" i "Volhale" ("Cold Wind", "Vahlhalla"). Za dalje čitanje preporučuje se "Komandiri oružanih SS formacija" od Marka K. Jergera (Mark Yerger) i "Hitlerovi samuraji - Vafen SS u akciji" od Brusa Gvarijea (Bruce Guarrie)
Druga nemačka okupacija Beograda, 1941: Nemačka obaveštajna služba ocenila je da će u bombardovanju i bici za Beograd jugoslovenska strana imati najmanje 10-15 hiljada gubitaka,od toga 2 000 mrtvih, a da će broj stradalih civila biti deset puta veći.Umesto toga sačekao ih je grad koji niko nije branio.
Prema podacima američkog časopisa za istoriju Drugog svetskog rata "WORLD WAR II", Beograd je 1941. pao "na blef" - osvojila ga je, i čitav dan držala, grupa od sedam (!) esesovaca, na čelu sa kapetanom Fricom Klingenbergom. Da jedan kapetan osvoji prestonicu - to je povod američkom divljenju snazi nemačkog oružja, i uklapa se u mistifikacije i mitologiju koja se u militarističkim krugovima SAD neguje za Hitlerove SS divizije.
Piše: Colin Heaton
..............
Kada se iz ovog članka odbiju literarne slobode i zadrže činjenice, dolazi se do suštine:
Vojska Kraljevine Jugoslavije je do 12. aprila bila razbijena i organizovana odbrana grada nije postojala. Detalji, poput
"Klingenberg je ubedio komandanta garnizona da preda svoje mape i otkrije lokacije minskih polja i vatrenih tačaka, kao i položaje protivvazdušne odbrane i bliskih pomoćnih aerodroma. Postavljeni su markeri, koji su se jasno videli iz vazduha, kako bi nemački transporteri mogli da sleću, dovozeći hranu, municiju i ratne dopisnike. Klingenberg je čak, iskoristio zarobljenike da oprave oštećenu poletno-sletnu stazu i konfiskovao nekoliko zastarelih aviona."
dovoljno govore o proizvoljnosti članka.
Fotografija na kojoj se vidi parada nemačke vojske nije snimljena u Beogradu.
Стање 2011.
Da podsetimo i to da je profesor Tomić, osnovao pre rata fond iz koga bi se nagrađivali autori najlepših fasada (ekvivalent najuspešnijim arhitektonskim delima, nekadašnjoj - posleratnoj Borbinoj nagradi i t. sl.).
Malo je reći da ono što je danas sa ovim delom učinjeno - zločin...
Штампарија Милоша Грабовачког у Главној, око 1890. Лево у дну је кафана Код златне руке.
Pozdrav svima ...
Преносим садржину мејл поруке коју сам данас добила:
G-djo Kovacevic,
zivim u zgradi koja je izgradjena na mestu stare zgrade "Utenzilije" u Bul. k. Aleksandra. Mi stanari bi hteli da na neki nacin oznacimo sta je bilo na njenom mestu. U ulazu zgrade imamo jedan zid na kome bi hteli da oslikamo staru zgradu Utenzilije (imali smo i drugacije ideje, ali nismo uspeli u tome). Sada sam video vasu web stranu i pomislio da mozda mozete da nam pomognete da pronadjemo kvalitetniju fotografiju zgrade "Utenzilije". Ono sto imamo je jedna sitna, prilicno mutna slika, koju smo preuzeli iz nekog teksta sa web-a i nju nije moguce preneti na zid u krupnijoj razmeri.
U nadi da cete uspeti da nam pomognete,
Nenad Milosavljevic
Ја за сада у својој архиви нисам стигла ништа да пронађем, тако да, ако неко, можда, има...
KAKO JE BEOGRAD OSVOJILO SEDAM PIJANIH ŠVABA
Druga nemačka okupacija Beograda, 1941: Nemačka obaveštajna služba ocenila je da će u bombardovanju i bici za Beograd jugoslovenska strana imati najmanje 10-15 hiljada gubitaka,od toga 2 000 mrtvih, a da će broj stradalih civila biti deset puta veći.Umesto toga sačekao ih je grad koji niko nije branio.
Prema podacima američkog časopisa za istoriju Drugog svetskog rata "WORLD WAR II", Beograd je 1941. pao "na blef" - osvojila ga je, i čitav dan držala, grupa od sedam (!) esesovaca, na čelu sa kapetanom Fricom Klingenbergom. Da jedan kapetan osvoji prestonicu - to je povod američkom divljenju snazi nemačkog oružja, i uklapa se u mistifikacije i mitologiju koja se u militarističkim krugovima SAD neguje za Hitlerove SS divizije.
Piše: Colin Heaton
Kada su nemačke snage provalile na Balkan, u rano proleće 1941. suočile su se ne samo sa oružanim otporom, već, takođe, i sa teškim terenom i užasnim vremenom. Italijanski neuspeh u napredovanju tokom prethodne zimske kampanje u Grčkoj, propraćene uplitanjem britanskih snaga na strani Grka, ugrozio je nemačko južno krilo, prisiljavajući Hitlera da se umeša.
Napregnuta borba za Balkan nije bila slična nijednoj prethodnoj sa kojom se Vermaht ranije suočio. Ovo je bio njegov prvi susret sa gerilcima, zimskim borbama i planinskim terenom. Svi ključni objekti trebalo je da se brzo zauzmu, a gradovi su bili prevashodni ciljevi. Nemci su očekivali kapitulaciju Grčke, čime bi prestonica Atina i grčke luke pali u nemačke ruke. Grčke baze za nemačku borbenu avijaciju (Luftnjaffe) i ratnu mornaricu (Kriegsmarine) su ojačali nemački nadzor nad severoistočnim Sredozemljem i pomogle u snabdevanju Afričkog korpusa. Grčka bi mogla, takođe, da posluži kao baza za sprečavanje britanskog pomorskog saobraćaja a nemačko oružje bi se našlo malo bliže Sueckom kanalu.
Na nemačkom putu bila je Jugoslavija koja je bi-la uveliko probritanska, naročito široke mase Srba i Cigana. Strah da bi Jugoslavija princa Pavla mogla da skrene u fašistički tabor pobudio je jugoslovenskog ambasadora u Vašingtonu (Fotića, prim. prev.) da pošalje emotivno pismo u Beograd, moleći princa da ne popusti Hitleru. Britanski kralj Džordž VI , kao i predsednik vlade Vinston Čerčil poslali su poruke princu Pavlu i jugoslovenskom predsedniku vlade Dragiši Cvetkoviću. Čerčil je predviđao da, ako Jugoslavija "postane sukrivac u ubistvu Grčke, njeno rušenje biće sigurno i nepovratno".
20. marta, princ Pavle je zvanično objavio da će se njegova zemlja pridružiti silama osovine kroz Trojni pakt. U susretu sa američkim ambasadorom Artur Blajs Lejnom, Pavle je naglasio, da, ako se ne pridruži silama osovine, on ne bi mogao da računa na podršku Hrvata u slučaju invazije do koje bi sigurno došlo.
24. marta 1941, predsednik Vlade Cvetković i ministar spoljnih poslova Cincar-Marković otišli su u Beč da potpišu pakt, putujući tajno zbog straha od javne odmazde. Oni su potpisali sporazum 25. marta i vratili se kući. U Beogradu su saznali za puč, koji je bio iniciran uveče 26. marta. Oficiri sa antifašističkim jedinicama zauzeli su vazduhoplovne baze, avione i vladine zgrade, obarajući slabu jugoslovensku vladu preko noći. Revolucionarne snage zauzele su zgrade radija i telefona, ministarstvo rata, policijske štabove i glavnu poštu. Princ Pavle je uhvaćen u Zagrebu, gde je otputovao vozom i bio je prinuđen da se povuče u korist mladog kralja Petra kao političke lutke.
Nova Vlada je objavila da će ostati verna Trojnom paktu kada je shvatila da Britanija i Sjedinjene Države, iako su joj dale podršku, nisu u stanju da pomognu u slučaju nemačkog napada. Međutim, ovo nije umirilo Hitlera. Baš na dan kada se dogodio puč u Jugoslaviji, on je naredio svojoj Vrhovnoj komandi da planira kompletnu invaziju. 6. aprila 1941. nemački ministar spoljnih poslova Joakim fon Ribentrop izdao je naredbu da počne napad na Jugoslaviju.
Lako zauzimanje Beograda bilo je uvod u okončanje rata na Balkanu. Zauzimanje Beograda bila je značajna prelomna tačka u Balkanskom ratu. U to vreme Britanci su ojačavali svoje grčke saveznike saMalte, Krita i Kipra. Afrički korpus, pod komandom feldmaršala Ervina Romela, upravo je počeoda se smatra kao ozbiljna pretnja, potiskujući britanske snage pod komandom generala ser Harolda Aleksandera preko Severnoafričke pustinje. Nemačke baze u Sredozemlju i na Jadranu, podržavane od Italijana, ozbiljno su ugrožavale savezničku poziciju. Suecki kanal je bio britanska žila kucavica a nemačka ekspanzija na Balkanu postavila je vojnu silu Osovine na manje od 1000 milja od kanala.Grčka jedina nada je bila da zadrže Nemce na svojim gorostasnim planinama susrećući neprijatelja sa žilavim otporom. Glavni ciljevi - Atina i lučki gradovi - trebali su da se žestoko brane. Britanci su bili na licu mesta u Grčkoj, spremni da pomognu Grke u odbrani Metaksasove linije.
U cilju obezbeđenja južnog krila i linija snabdevanja, neophodnih za dalja osvajanja, trebalo je Jugoslaviju što pre potčiniti. Prva SS gardijska jedinica "Adolf Hitler" - (1. SS. Leibstandarte division "Adolf Hitler") i Druga SS divizija "Das Rajh" - 2. SS division "Das Reich"), zajedno sa bugarskim trupama i pridodatim oklopnim i pešadijskim jedinicama trebalo je da prodru u Srbiju. Beograd, prestonica Jugoslavije, bio je najvažniji cilj i da bi oslabila odbranu grada nemačka vrhovna komanda je planirala dvonedeljno bombardovanje, posle čega su sledili artiljerijski i tenkovski napadi. Nemci su nameravali da uposle pet pešadijskih divizija radi okupacije grada posle zauzeća. Međutim, događaji su pokazali da je i najbolje postavljeno borbeno planiranje ponekad suvišno, a ponekad izloženo najneobičnijim okolnostima.
Drska hrabrost i vojnička sreća kapetana Klingenberga
Beograd je stvarno pretrpeo, tokom nekoliko dana, artiljerijsku vatru (netač-nu - prim. prev.) i tri dana vazdušnog napada, što je poslužilo omekšavanju jugoslo-venske prestonice. Sam grad bio je zauzet 12. aprila 1941. - mnogo ranije nego što je nemačka Vrhovna komanda predvi-đala - od strane šačice vojnika slabo popunjenih municijom, ali visokog morala, predvođenih čovekom koji se nije libio da iskoristi priliku koja mu se ukazala.
Jedan napad, potpuno van školskih šema, bio je proizvod vojničke procene, drske hrabrosti i čiste sreće SS kapetana Frica Klingenberga. Dvadesetšestogodišnjak, sa diplomom oficirske akademije u Bad Telcu , Klingenberg je stekao reputaciju tvrdoglavog, takoreći istesanog karaktera. U ratu sa Francuskom prethodne godine njegov komandir čete za njega je rekao sledeće:
"Klingenberg je inteligentan, mada tvrdoglav, lojalan do nivoa korigovanja svojih nadređenih, blistav kad je pod pritiskom, mada nabusit, ali u okviru subordinacije".
Procene kao što su ova označavale su Klingenberga više kao čudaka nego kao kompetentnog oficira.
Klingenberg nije bio tip srdačnog pijanice i pričalice i nikad se nije hvalio svojim postignućima. Kad je, kasnije, bio upitan od akademaca iz Bad Telca, kako je osvojio prestonicu jedne zemlje, jednostavno je odgovorio: "Pa, nisam bio suviše zauzet u to vreme i našao sam nešto da uradim".
U Francuskoj stekao Gvozdeni krst i nadimak "Čarobnjak"
Klingenberg je čitave svoje karijere služio u elitnoj Drugoj SS tenkovskoj diviziji "Das Rajh" i invazija Francuske bila je njegovo vatreno krštenje. Bio je odlikovan Gvozdenim krstom drugoga reda za herojstvo ispoljeno tokom ove akcije. Njegov vod bio je prikovan na zemlju efikasnom mitraljeskom vatrom kad je jedan laki tenk, tipa Mark II, koji ih je podržavao, naišao na liniju. Posada je bila uhvaćena u klopku unutar zapaljenog vozila i pokrivena mitraljeskom vatrom. Dok su njegovi ljudi spasavali posadu, Klingenberg je pretrčao 100 m brisanog prostora i ućutkao tročlanu francusku vatrenu tačku ručnim bombama. Prošao je samo sa ogrebotinama.
Klingenbergovo navođenje artiljerije, tokom bitke bilo je jedinstveno i impresivno. Jednom, tokom francuske kampanje, on je čak naveo sopstvenu smrtonosnu artiljeriju od 88 mm na svoje položaje da bi razbio neprijateljski protivnapad. Ova akcija omogućila je čitavom nemačkom klinu da pritisne napred, koristeći prednost zbog nastale konfuzije među Francuzima. U drugom poduhvatu, on je pozvao avione Ju-87, tzv. "štuke", koji bombarduju pikiranjem, da se ustreme ispred njegovih položaja, kako bi sprečio neprijatelja od povlačenja, što je rezultovalo da komandir bataljona potpukovnik Hanes Ekhold odlikuje dičnog kapetana Gvozdenim krstom prvog reda. Klingenbergove ocene nastavile su da odslikavaju upornost, pomešanu sa hrabrošću i kreativnošću. Zato što je uvek izranjao nepo-vređen iz mnogih svojih flertovanja sa smrću i smrtnom presudom njegovi ljudi su počeli da ga zovu "Čarobnjak".
Vrlo neformalno shvatanje pozadinskih intendantskih akcija
Klingenbergova sledeća misija je bila u Jugoslaviji u svojstvu prethodnice glavnine, s tim da istražuje neprijateljsku aktivnost, obeležava na kartama puteve i sve ostale prepreke na njima. Ova izviđačko-obaveštajna uloga bila je od ključnog značaja za uspešno nemačko nadiranje u region.
Klingenberg je video šansu u tome da se probije dublje u okolinu grada, baš kad je jedan od njegovih ljudi našao ostavljeni motorni čamac na obali nadošlog Dunava. Uzimajući sa sobom samo jednog poručnika i nekoliko vojnika on je forsirao podmuklu reku. Tura je bila krajnje opasna, jer se vodena masa valjala od istopljenog snega, sa planina i provala oblaka. Osim toga čamac je bio pretovaren. Stižući na drugu stranu Dunava, Klingenberg je uputio natrag čamac sa dva vojnika s tim da dovedu još vojnika pre zalaska sunca. Međutim pri povratku, čamac je naišao na potopljenu prepreku i potonuo. Klingenbergova "mornarica" je prestala da postoji, ostavljajući kapetana i šest njegovih ljudi na obali. Oni su bili potpuno izolovani sa ograničenom količinom hrane i municije.
Eskadron je napredovao duž puta i naišao na nekoliko vozila britanske proizvodnje sa pripadnicima jugoslovenske vojske. Zarobili su dva kamiona i jedan autobus sa dvadesetak neprijateljskih vojnika. Jedan od njih bio je pijani nemački turista koji se našao uhvaćen u klopku kad je počela invazija. Turista, koji je govorio hrvatski, bio je uhapšen kao špijun od strane jugoslovenskih vojnika i trebalo je da bude streljan. On je još uvek bio pijan i nesvestan svoje izmenjene sudbine. Kad se otreznio, mislio je da se još uvek nalazi u sastavu prethodnog društva, dok nije obavešten o kapitulaciji. Klingenberg ga je iskoristio kao prevodioca, pri čemu su mogućnosti ovog zahvalnog Nemca bile krajnje korisne.
Kapetan Fritz Klingenberg i njegovi ljudi prelaze Dunav
Esesovci su produžili, koristeći svoje zarobljenike i nešto zarobljenih uniformi i uspeli da prođu nekoliko neprijateljskih kontrolnih tačaka. Oni su ostvarili dobar napredak prvog dana, a da nisu postali sumnjivi neprijateljskim kontrolnim punktovima. Nemci su dodavali jugoslovenske straže sve većem broju zarobljenih koje su skupljali usput. Stanovništvo Beograda, posle nekoliko dana bombardovanja, pre je očekivalo dugotrajnu opsadu, nego napad, i slabo obezbeđenje koje je Klingenberg susretao padalo mu je direktno u šake.
Pad Beograda i "Operacija Merkur"
Kada je kapetan Fric Klingenberg ostvario svoj hrabri korak, upadom u okolinu Beograda, nemačke snage su zauzimale Kastoriju, blokirajući grčko povlačenje iz Albanije. Britanci i Grci su predviđali da će im bitka za Beograd dati vremena da srede svoje položaje i ojačaju popunom municije i svežim trupama. Klingenberg je, zauzimanjem jugoslovenske prestonice, obavio više nego čudesni podvig oružja. Njegovo jedinstveno herojstvo eliminisalo je potrebu za dugotrajnom, već predviđenom operacijom i zapečatilo sudbinu isturenijih snaga Komonvelta na Balkanu. Nemačkim snagama je data prilika da se sjure na more potiskujući Britance i Grke pred sobom.
Britanci, prinuđeni da evakuišu Krit, prepustili su grčke saveznike njihovoj sudbini. Samo mesec dana kasnije Nemci su lansirali sveukupni napad - invaziju Krita - prvi veliki padobranski desant u istoriji. Da Klingenberg nije zauzeo Beograd tako brzo, oslobađajući nemačke tenkovske jedinice i prinuđavajući Britance da evakuišu Krit, operacija Merkur bi, najverovatnije propala. Brzo nemačko napredovanje ulovilo je desetine hiljada ratnih zarobljenika koji su, ipak, mogli da budu deo odbrane Krita. Verovatnoća nemačke pobede ne bi bila tako visoka da je ostalo tih 20 000 britanskih i grčkih vojnika više.
Što je najvažnije, Klingenbergovo delo je nadahnjivalo novim duhom nemačke vojnike koji su uzdigli hrabrost iz-nad svega drugog. Priča, koja se širila o Klingenbergovom podvigu, pomogla je da se stvori mit o nemačkoj nepobedivosti, naročito kad su u pitanju SS jedinice. Uskoro su i drugi SS-ovci uživali u sličnim uspesima pri savlađivanju iznenadnih prepreka i postajali slavni. Međutim, niko pre toga, ni posle toga, ne može da polaže pravo, da je toliko doprineo, kao Fric Klingenberg. Osvajanje prestonog grada sa šestoricom ljudi, sa pokvarenim radijom, bez podrške, i bez zaliha municije.
Sedam Nemaca osvaja jugoslovensku prestonicu
Posle ulaska u predgrađe Beograda, Nemci su uleteli u dvočasovno puškaranje. Oni su, na kraju, odvezli u grad svoja zaplenjena vozila, na kojima je bilo mnogo ranjenih zarobljenika, uključujući bes-pomoćnog turistu. Pravim čudom niko od SS-ovaca nije bio ranjen tokom borbe. Oni su, ponosno, ušli u sam centar grada, sve vreme potpuno sami, i okruženi neprijateljski raspoloženim stanovništvom razrogačenih očiju. Jedini "gubitak" SS-ovaca bio je u tome, što je jedan vojnik pao i uganuo zglob.
Nemci su bili zapanjeni što ih niko nije napao u gradu. Civili su išli svojim poslom kao da se ništa nije desilo. Klingenberg je naredio poručniku Hansu Hosfelderu da podigne nemačku zastavu, zamenivši jugoslovensku, nešto posle 5 časova posle podne tog 12. aprila. Po Klingenbergovim naređenjima, njegovi ljudi su počeli da se nadmeno kreću po gradu u patrolama dajući stanovništvu nepogrešiv utisak da su oni sada vlast.
Gradonačelnik Beograda, obučen u odgovarajuće svečano odelo, došao je kod Nemaca, kompletno sa gradskim zvaničnicima, kao pratnjom. Posle pitanja o tome šta se dešava, on se raspitivao o uslovima predaje. Klingenberg je rekao gradonačelniku da je on istureni tim ispred nekoliko tenkovskih SS divizija, i ako njegova jedinica, radio putem, ne dostavi odgovarajuće informacije, "luftvafe" će nastaviti da sravnjuje grad. On je, takođe, rekao da će vazdušni napadi biti propraćeni artiljerijskom vatrom, kao i napadima oklopnih i pešadijskih jedinica koje neće nikog da poštede.
Gradonačelnik je naseo na trik i posle jednočasovnog razgovora sa Klingenbergom otpočeo je sa neophodnim potezima u cilju predaje grada. Tada je, kao po narudžbini, eskadrila nemačkih aviona nadletala grad u izviđačkoj misiji, pa je Klingenberg iskoristio priliku koja mu se ukazala tog momenta. Pogledao je naviše, i pokazujući na nebo, podsetio gradonačelnika da vreme ističe. Klingenberg je dao reč, da, ako se instrukcije budu sprovodile, neće biti nikakvih daljih povreda grada i njegovih stanovnika. Izgledalo je, da je gradskim zvaničnicima, laknulo kada su to čuli.
Vojnici i gradska policija su prihvatili da polože oružje u zamenu za obustavu daljih nemačkih napada. Jugoslovenska vojska je sakupila svoje oružje na gradskom trgu, a Klingenberg je, zajedno sa gradonačelnikom, popisivao ljudstvo. Klingenberg je, zatim, naredio svim zarobljenicima da se smeste u 4 najveća hotela i postavio nemačku stražu ispred svake zgrade. Šačica Nemaca je tako zarobila više od 1300 vojnika i zauzela grad od 200 000 stanovnika takoreći bez ispaljenog metka. Grad je pretrpeo značajna oštećenja, ali ne tolika da bi sprečio domaće stanovništvo da nastavi sa uobičajenim životom i radom. Jugoslovenski vojnici, koji su se zatekli van grada, nesvesni šta se desilo sa njihovom prestonicom, dovozili su se u Beograd samo da bi tu, po naredbi svojih pretpostavljenih, položili oružje, ostavili svoja vozila i upućivali se u hotele. Svi Jugosloveni su se pokorili bez oklevanja.
Dočekani vinom i sirom
Klingenbergovi ljudi su se smestili u najbolji gradski hotel, praveći lažne radne razgovore da pojačaju utisak. Nagomilali su boce vina i oružja, a dva vojnika su se izgubila sa parom domaćih žens-kih. Klingenberg je, u međuvremenu, konsolidovao svoj položaj, znajući da stvari mogu još da krenu na gore. Ako glavnina ne stigne uskoro, igra će se završiti. Njegovi ljudi su regrutovali pojedince iz domaćih redova da pomognu u prikupljanju svih mapa, policijske kartoteke i poreske arhive grada.
Šefu policije je bilo naređeno da dostavi spisak gradskih kriminalaca sa navedenim prestupima i drugim prigodnim obaveštenjima. Sve bolničarke su morale da se jave na dužnost odmah, a pozvani su, isto tako, i svi lekari. Svaki litar benzina i ulja je preuzet a druge potrepštine su smeštene u posebne smeštajne prostore. Bolnica je postala neutralna teritorija i celokupno zdravstvo je zadržano kao gest dobre volje. Klingenberg je, čak, naredio da škole ostanu otvorene i nije ničim ograničio dnevno poslovanje. Međutim, ustanovio je policijski čas u 8 časova uveče i samo građani sa propusnicom potpisanom od njega lično, mogli su legalno da rizikuju izlazak iz svojih stanova posle tog vremena.
Sledećeg dana, 13. aprila, Klingenbergovi ljudi, koji su ostali s druge strane reke, pridružili su se svom predvodniku u gradu. Videći nemačku zastavu, pomislili su da ih je glavnina snaga nekako mimoišla. Bili su zapanjeni kad su našli svoje "izgubljene" kako komanduju u glavnom gradu i sa domaćim stanovništvom koje nije neprijateljsko. Hosfelder je rekao pridošlicama šta se zbilo i upozorio ih da nastave igru. Oni su se napeli iz petnih žila da komanduju svim vozilima koja su mogli da nađu.
Konačno, 13. aprila, uveče, prethodnica divizije "Das Rajh" ušla je u grad, očekujući žestoku bitku. Nisu se obazirali na radio poruke, koje su primili, da se grad predao, verujući da je to neprijateljska obmana, pokušaj da se nemačke jedinice uvuku u klopku. Pretpostavljalo se, da je Klingenberg sa svojim ljudima dopao zarobljeništva, mučen i prinuđen da preda šifru potrebnu za propisnu radio-komunikaciju. Komandant 45-og korpusa bio je toliko ljut, što nije dobio obaveštajne podatke, da je zapretio Klingenbergu ratnim sudom, ako ga nađe živog a zarobljenog. Pre svega je ispitivao da nije u nekoj javnoj kući, ocenjujući da bi kapetan-izdajnik mogao tamo da se nađe. Komandantov bes je uskoro prestao, kada je saznao zašto je njegov podređeni komandir bio tako nemaran u odnosu na svoju obaveštajnu dužnost.
Ostali delovi divizije "Das Rajh" i pridodate pešadijske jedinice Pancergrenadira ušle su u Beograd u punoj snazi, sledećeg dana, i umesto borbom da uđu u grad, oni su bili dočekani vinom i sirom. Jugoslovenski zarobljenici su bili regrutovani da bi ojačali nemačku odbranu u slučaju kakvog gerilskog napada. Tužno, ali kada je major saznao da je bio nadigran, izvršio je samoubistvo.
"Raportirao je pijan, neobrijan i mirušući na ženski parfem"
17. aprila, Josip Broz, više poznat kao Tito, sindikalac i vođa "ilegalne" Komunističke partije, prihvatio je samo nominalno poraz i predaju zemlje. Otišao je u planine sa svojim partizanima, gde je, podržan od Britanaca, vodio četvorogodišnji rat protiv osvajača njegove zemlje. On će, kasnije, postati predsednik komunističke Jugoslavije, koja je, ipak, odbila savez sa prosovjetskim Varšavskim paktom.
Klingenberg je ubedio komandanta garnizona da preda svoje mape i otkrije lokacije minskih polja i vatrenih tačaka, kao i položaje protivvazdušne odbrane i bliskih pomoćnih aerodroma. Postavljeni su markeri, koji su se jasno videli iz vazduha, kako bi nemački transporteri mogli da sleću, dovozeći hranu, municiju i ratne dopisnike. Klingenberg je čak, iskoristio zarobljenike da oprave oštećenu poletno-sletnu stazu i konfiskovao nekoliko zastarelih aviona.
ulazak glavnine trupa u Beograd
U početku nemačka Vrhovna komanda nije verovala da je grad zauzet. Bilo je, čak, reči da Klingenberga treba streljati što pokušava da izigrava neko hrabro delo. Bilo je potrebno dvodnevno radno komuniciranje da se ubedi Berlin da je sve u redu. Čak je bilo naređeno general-pukovniku Paulu Hauseru da obavi ličnu inspekciju.
Kad je Klingenberg raportirao svojim pretpostavljenim, zašto nije sledio naredbe, bio je pijan, neobrijan, i mirisao na parfem. Posle nekoliko minuta je upitao: "Jesam li trebao da vratim grad natrag?" Njegovo indiskretno ponašanje bilo je prećutano i na nemački ratni plan, sada odbačen, bio je stavljen pečat "kompletirano". Juriš na Grčku bio je sada u prvom planu. Celokupna Jugo-kampanja koštala je Nemačku 558 ranjenih i 151 ubijenih i manje od tuce izgubljenih aviona. Bilo je zarobljeno više od 340 000 jugoslovenskih vojnika. Tačan broj ubijenih nikad se neće saznati.
Klingenberg u Rusiji dobija čin pukovnika
Svaki čovek, dodeljen Klingenbergu za vreme Beogradske operacije, bio je odlikovan za hrabrost i unapređen. Hosfelder je imenovan za zamenika komandira i upisan je u SS oficirsku školu u Bad Telcu, gde je kasnije postao instruktor. Danas živi u Minhenu kao penzionisani nastavnik.
Za svoj blistavi uspeh Klingenberg je odlikovan Viteškim krstom i postao je miljenik internog kruga SS-ovaca. "Stari", kako su ga prozvali, bio je, povremeno, pozivan u Bad Telc kao instruktor za taktiku i vojničku inicijativu. 15. marta 1944. preuzeo je, kao jedini diplomac Bad Telca, komandu nad školom.
Kad je Operacija Barbarosa, invazija Sovjetskog Saveza počinjala, divizija "Das Rajh" je gurnuta u vatru. Klingenberg se istakao kod Harkova, Minska i Kurska, stičući mnoge počasti u poduhvatima generala Hajnca Guderijana. U svakom slučaju zaslužio je za svoj Viteški krst, Venac od hrastovog lišća, što mu je dodeljeno 1943. Postao je lični miljenik Paula Hausera, komandanta Druge SS tenkovske, sve do Kursk-Orelske operacije.
Poginuo u poslednjem napadu svoje divizije
Klingenberg je bio unapređen u čin pukovnika 21. decembra 1944. Kad se položaj Nemačke pogoršao na svim frontovima, njemu je naređeno da preuzme komandu nad 17. SS Pancer-grenadirskom divizijom "Gec fon Berlingen" i to 12. januara 1943. godine, pri čemu je stupio na dužnost devet dana kasnije. Pridodat XIII korpusu generala Maksa Simona 17. je branila Zapadni bedem jugoistočno od Sarbrikena naspram XV korpusa američke Sedme armije general-majora Veid H. Hejslipa.
XIII SS korpus je morao da se povuče na Rajnu, uporno braneći teren između Nojštata i Landaua. Kad je otpor konačno slomljen, 22. marta, Klingenberg se našao među mrtvima - poginuo je predvodeći svoju diviziju u poslednjem napadu da zaustavi američki talas.
Klingenbergova akcija u Beogradu uklapala se u mistiku koja je okruživala SS oružane formacije. Uprkos zločina, koji se, s pravom, pripisuju SS jedinicama, ovakva dela koja je pokazao Klingenberg, nisu bila nešto neubičajeno među pravim profesionalcima. Klingenberg je mogao da sledi školski nauk i potpuno uništi drevni grad i njegovo stanovnišvo, da su Jugosloveni pružali dalji otpor. Istorija ceni njegovu hrabrost i akt humanosti. Šačica Nemaca zarobila je više od 1 300 vojnika i zauzela grad od preko 200 000 stanovnika bez ijednog metka.
Napomena o autoru
Učestali saradnik časopisa, Kolin D. Hiton, je autor "Hladnog vetra" i "Volhale" ("Cold Wind", "Vahlhalla"). Za dalje čitanje preporučuje se "Komandiri oružanih SS formacija" od Marka K. Jergera (Mark Yerger) i "Hitlerovi samuraji - Vafen SS u akciji" od Brusa Gvarijea (Bruce Guarrie)
KAKO JE BEOGRAD OSVOJILO SEDAM PIJANIH ŠVABA
Druga nemačka okupacija Beograda, 1941: Nemačka obaveštajna služba ocenila je da će u bombardovanju i bici za Beograd jugoslovenska strana imati najmanje 10-15 hiljada gubitaka,od toga 2 000 mrtvih, a da će broj stradalih civila biti deset puta veći.Umesto toga sačekao ih je grad koji niko nije branio.
Prema podacima američkog časopisa za istoriju Drugog svetskog rata "WORLD WAR II", Beograd je 1941. pao "na blef" - osvojila ga je, i čitav dan držala, grupa od sedam (!) esesovaca, na čelu sa kapetanom Fricom Klingenbergom. Da jedan kapetan osvoji prestonicu - to je povod američkom divljenju snazi nemačkog oružja, i uklapa se u mistifikacije i mitologiju koja se u militarističkim krugovima SAD neguje za Hitlerove SS divizije.
Piše: Colin Heaton
..............Kada se iz ovog članka odbiju literarne slobode i zadrže činjenice, dolazi se do suštine:
Vojska Kraljevine Jugoslavije je do 12. aprila bila razbijena i organizovana odbrana grada nije postojala. Detalji, poput
"Klingenberg je ubedio komandanta garnizona da preda svoje mape i otkrije lokacije minskih polja i vatrenih tačaka, kao i položaje protivvazdušne odbrane i bliskih pomoćnih aerodroma. Postavljeni su markeri, koji su se jasno videli iz vazduha, kako bi nemački transporteri mogli da sleću, dovozeći hranu, municiju i ratne dopisnike. Klingenberg je čak, iskoristio zarobljenike da oprave oštećenu poletno-sletnu stazu i konfiskovao nekoliko zastarelih aviona."
dovoljno govore o proizvoljnosti članka.
Fotografija na kojoj se vidi parada nemačke vojske nije snimljena u Beogradu.
Ове нисам нашао код нас, наравно ако је веровати претраживачу.
Pozdrav svima ...