Imali smo neke bozadžije (ovo samo da proverim Kawasaki)
Imam utisak da tramvajske šine tek treba da se postave pored Kalemegdana.
Gledam u ovu kriglu i pitam se koliko li je njih već pilo iz nje. Da je slika u coloru možda bi bilo i karmina na njoj.
Htedoh da stavim sluku ali imam samo prazan pravougaonik za upisivanje teksta, nestade mi ceo meni sa ikonicama? Imal` još ko vaki Kavasaki?
Isti je slucaj odavno i kod mene. Reklamirao sam to na Forumu ali nije bilo pomoci (nema crnog trouglica na koji ukazuje Milorad). Evo i ovu poruku upisujem u potpuno prazano pravougaono polje. Nigde ikonica. Da postavim fotke idem na "Mozilla Firefox" i tu se pojavljuje 'strafta' sa svim potrebnim ikonicama kao sto je nekad bilo kada sam pristupao preko Googla. Ne znam zasto se to zbiva. Ovih dana sam postavio par fotki preko Mozille - malo sam se opustao, 'vezbao ruku' i usavrsio se. Sada fotke brzo postavljam.
Mada jos nije zvanicno obznanjena za celu Srbiju (samo jeste za Sumadiju, paz'te to!) vlada epidemija gripa. Izbegavati zatvorene prostorije, javni prevoz. Induvidialna (tako je govorila moja baba) cestitanja, ljubljenja - nisu zabranjeni. Jer ako epidemija zahvati Forum - nece biti redovnih dobrih fotki. Meni je Forum, sada kad imam dosta obaveza i vise radim, jedina 'svetla' tacka. Na njemu se opustim, uzivam. Pozdrav svima i "U zdravlju!" (kako se nekada nazivalo).
Прилог за проучавање положаја страних конзулата у Београду.
Поглед на Београд, Савску падину. Означени су бројевима:
1. Саборна црква
2. Хотел Гранд (или код Јелена)
3. Застава, вероватно турска, изнад београдске тврђаве
4. Застава, вероватно енглески конзулат (руски?)
5. Застава, вероватно француски конзулат
6. Батал џамија (?)
7. Застава, вероватно италијански конзулат
8. Министарства унутрашњих и иностраних послова, седиште владе, Шрепловићево здање
9. Застава, двор, иза министарства, само кров се види.
Према овој слици, италијански конзулат се налазио негде у близини двора.
Прилог за проучавање положаја страних конзулата у Београду.
Поглед на Београд, Савску падину. Означени су бројевима:
1. Саборна црква
2. Хотел Гранд (или код Јелена)
3. Застава, вероватно турска, изнад београдске тврђаве
4. Застава, вероватно енглески конзулат (руски?)
5. Застава, вероватно француски конзулат
6. Батал џамија (?)
7. Застава, вероватно италијански конзулат
8. Министарства унутрашњих и иностраних послова, седиште владе, Шрепловићево здање
9. Застава, двор, иза министарства, само кров се види.
Према овој слици, италијански конзулат се налазио негде у близини двора.
Милораде, занимљив преглед ситуације са конзулатима. Е сад, Србија и Италија су зачели дипломатске односе 1879. тако да... Углавном, ових дана сам успоставио контакт са амбасадом И., која је пре свега веома пријатно изненађена виђеним фотографијама конзулата на њима непознатим локацијама. Обећаше да ће у одговарајућим институцијама покушати да што пре сазнају локације тих зграда. Успут сам чуо да је крајем 19. века негде ваљда у Његошевој била извесна италијанска школа.....
Додуше, заборавих да окачим и овај занимљив пресек развоја односа између Италје и Србије:
"Ako govorimo na nivou diplomatske prepiske dveju međunarodno priznatih zemalja, onda je prva zvanična prepiska usledila godinu dana nakon sticanja nezavisnosti Kneževine Srbije, uspostavljanjem srpskog konzulata u Rimu i potpisivanjem konzularne konvencije sa Italijom 28. oktobra/9. novembra 1879, mada koreni diplomatskih odnosa sa Srbijom sežu u 1849, u vreme revolucije koja je zahvatila Evropu. To je period koji možemo definisati kao vreme buđenja svesti o nacionalnim državama, kada je Italija počela ratove za svoje ujedinjenje". S tim u vezi Jovana Ivetić ukazuje na to da je još 1849. otvoreno prvo predstavništvo u Srbiji. Bio je to konzulat Kraljevine Sardinije u Beogradu. Ona kaže: "Zvanično, konzulat je otvoren da bi se uspostavili trgovački i ekonomski odnosi sa Srbijom, ali u diplomatskim krugovima se znalo da je povod za otvaranje tog konzulata svakako bila planirana međusobna vojna saradnja u borbama za nacionalno oslobođenje, što je izazvalo revolt Austrije i Rusije. Prvi konzul Kraljevine Sardinije bio je Marčelo Čeruti, rođen u Đenovi, koji je diplomatsku karijeru započeo 1825. U vreme njegovog dolaska u Beograd unapređen je u konzula prve klase. Njegov diplomatski staž u Vazalnoj Kneževini Srbiji trajao je kratko jer je već sledeće godine pod pritiskom Austrije na Sardsku vladu konzulat zatvoren. Do ponovnog otvaranja konzulata došlo je 1859. kada je za konzula postavljen Frančesko Astengo, koji je brzo stekao opšte simpatije u kneževini Srbiji kontaktirajući sa običnim svetom. Smatrao je da Srbija i Italija imaju sličnu sudbinu.’’ Astengo je bio prvi konzul od svih stranaca koji je dobio sva prava srpkog građanina, pripoveda Ivetićeva i podseća na to da se Italija ujedinila 1861, da je osam godina kasnije otvorila konzulat u Srbiji i da je sve do 1879. samo Italija imala svoje predstavništvo u Srbiji, a da su se uslovi za uzajamno otvaranje diplomatskih predstavništava stekli godinu dana nakon što je Srbija postala nezavisna 1878.
Među prvima koji je započeo diplomatsku aktivnost u Srbiji bio je Grof Joanini iz Torina, i to 1867, u rangu političkog agenta i koji je ostao u Srbiji sve do uspostavljanja zvaničnih konzularnih odnosa Srbije i Italije, čućemo u emisiji. Ivetićeva pripoveda da je Joanini savetovao kneževu vladu kako treba da deluje, da je često imao blagonakloni stav prema Srbiji, čak i u momentima kada je njegova vlada tražila uzdržanost. Ona to ilustruje depešom austrijskog agenta u Srbiji koji u svojoj prepisci sa ministrom Andrašijem od 3. januara kaže: ’’Ovdašnji italijanski predstavnik grof Joanini najusrdnije se trudi da srpsku vladu ohrabri u ovome i da je podstakne u tom prvacu, da li on to čini na osnovu dobijenih instrukcija ili je motiv lično častoljublje, nisam ispitivao podrobnije, ovo poslednje mi izgleda gotovo verovatnije.’’
U vezi ovog posta lepigaje: Italijani su slali u Srbiju i svoje strucnjake za gradnju puteva i pruga. Neki od njih su zavoleli Srbe i ostali su u Srbiji. Rodjeni ujak moga oca, vec pominjani Bozidar Bukumirovic iz ul. Hilandarske # 23 u Beogradu, bio je ozenjen Mariom Sarcinelli (to je moja nana-Mara, koja me je kao bebu najvise gajila). Njen deda, rodjeni Italijan ( Sarcinelli su iz Djenove ), dosao je u Srbiju oko 1880g. tu se ozenio lepom Srbkinjom i ostao. Naravno, vec je na Forumu ranije istaknuto da su italijanski Garibaldinci ucestvovali u Srbsko-Turskim ratovima 1876/7. na strani Srbije - balkanskog Pijemonta Slovenstva.
Колектив Етнографског музеја у Београду, јун 1921. - Емило Цветић, Никола Зега, др. Сима Тројановић, Боривоје Дробњаковић, др. Нико Жупанич и Милена Лапчевић.
Imam utisak da tramvajske šine tek treba da se postave pored Kalemegdana.
Gledam u ovu kriglu i pitam se koliko li je njih već pilo iz nje. Da je slika u coloru možda bi bilo i karmina na njoj.
Прилог за проучавање положаја страних конзулата у Београду.
Поглед на Београд, Савску падину. Означени су бројевима:
1. Саборна црква
2. Хотел Гранд (или код Јелена)
3. Застава, вероватно турска, изнад београдске тврђаве
4. Застава, вероватно енглески конзулат (руски?)
5. Застава, вероватно француски конзулат
6. Батал џамија (?)
7. Застава, вероватно италијански конзулат
8. Министарства унутрашњих и иностраних послова, седиште владе, Шрепловићево здање
9. Застава, двор, иза министарства, само кров се види.
Према овој слици, италијански конзулат се налазио негде у близини двора.
Прилог за проучавање положаја страних конзулата у Београду.
Поглед на Београд, Савску падину. Означени су бројевима:
1. Саборна црква
2. Хотел Гранд (или код Јелена)
3. Застава, вероватно турска, изнад београдске тврђаве
4. Застава, вероватно енглески конзулат (руски?)
5. Застава, вероватно француски конзулат
6. Батал џамија (?)
7. Застава, вероватно италијански конзулат
8. Министарства унутрашњих и иностраних послова, седиште владе, Шрепловићево здање
9. Застава, двор, иза министарства, само кров се види.
Према овој слици, италијански конзулат се налазио негде у близини двора.
Милораде, занимљив преглед ситуације са конзулатима. Е сад, Србија и Италија су зачели дипломатске односе 1879. тако да... Углавном, ових дана сам успоставио контакт са амбасадом И., која је пре свега веома пријатно изненађена виђеним фотографијама конзулата на њима непознатим локацијама. Обећаше да ће у одговарајућим институцијама покушати да што пре сазнају локације тих зграда. Успут сам чуо да је крајем 19. века негде ваљда у Његошевој била извесна италијанска школа.....
Pozdrav svima ...
"Ako govorimo na nivou diplomatske prepiske dveju međunarodno priznatih zemalja, onda je prva zvanična prepiska usledila godinu dana nakon sticanja nezavisnosti Kneževine Srbije, uspostavljanjem srpskog konzulata u Rimu i potpisivanjem konzularne konvencije sa Italijom 28. oktobra/9. novembra 1879, mada koreni diplomatskih odnosa sa Srbijom sežu u 1849, u vreme revolucije koja je zahvatila Evropu. To je period koji možemo definisati kao vreme buđenja svesti o nacionalnim državama, kada je Italija počela ratove za svoje ujedinjenje". S tim u vezi Jovana Ivetić ukazuje na to da je još 1849. otvoreno prvo predstavništvo u Srbiji. Bio je to konzulat Kraljevine Sardinije u Beogradu. Ona kaže: "Zvanično, konzulat je otvoren da bi se uspostavili trgovački i ekonomski odnosi sa Srbijom, ali u diplomatskim krugovima se znalo da je povod za otvaranje tog konzulata svakako bila planirana međusobna vojna saradnja u borbama za nacionalno oslobođenje, što je izazvalo revolt Austrije i Rusije. Prvi konzul Kraljevine Sardinije bio je Marčelo Čeruti, rođen u Đenovi, koji je diplomatsku karijeru započeo 1825. U vreme njegovog dolaska u Beograd unapređen je u konzula prve klase. Njegov diplomatski staž u Vazalnoj Kneževini Srbiji trajao je kratko jer je već sledeće godine pod pritiskom Austrije na Sardsku vladu konzulat zatvoren. Do ponovnog otvaranja konzulata došlo je 1859. kada je za konzula postavljen Frančesko Astengo, koji je brzo stekao opšte simpatije u kneževini Srbiji kontaktirajući sa običnim svetom. Smatrao je da Srbija i Italija imaju sličnu sudbinu.’’ Astengo je bio prvi konzul od svih stranaca koji je dobio sva prava srpkog građanina, pripoveda Ivetićeva i podseća na to da se Italija ujedinila 1861, da je osam godina kasnije otvorila konzulat u Srbiji i da je sve do 1879. samo Italija imala svoje predstavništvo u Srbiji, a da su se uslovi za uzajamno otvaranje diplomatskih predstavništava stekli godinu dana nakon što je Srbija postala nezavisna 1878.
Među prvima koji je započeo diplomatsku aktivnost u Srbiji bio je Grof Joanini iz Torina, i to 1867, u rangu političkog agenta i koji je ostao u Srbiji sve do uspostavljanja zvaničnih konzularnih odnosa Srbije i Italije, čućemo u emisiji. Ivetićeva pripoveda da je Joanini savetovao kneževu vladu kako treba da deluje, da je često imao blagonakloni stav prema Srbiji, čak i u momentima kada je njegova vlada tražila uzdržanost. Ona to ilustruje depešom austrijskog agenta u Srbiji koji u svojoj prepisci sa ministrom Andrašijem od 3. januara kaže: ’’Ovdašnji italijanski predstavnik grof Joanini najusrdnije se trudi da srpsku vladu ohrabri u ovome i da je podstakne u tom prvacu, da li on to čini na osnovu dobijenih instrukcija ili je motiv lično častoljublje, nisam ispitivao podrobnije, ovo poslednje mi izgleda gotovo verovatnije.’’
Колектив Етнографског музеја у Београду, јун 1921. - Емило Цветић, Никола Зега, др. Сима Тројановић, Боривоје Дробњаковић, др. Нико Жупанич и Милена Лапчевић.