Monahinje i duhovnik ruskog manastira Lesna sa clanovima ruske kongregacije u Beogradu. Manastir Lesna osnovao je Sv. Jovan Krondstatski, 1885g. Manastir poznat je po cudotvornoj ikoni Majke Bozije - Lesninskoj. Po dolasku boljsevika na vlast u Rusiji, manastir prihvata 1920g. srpski manastir Hopovo na Fruskoj gori. U Hopovu su do 1943. Pod ustaskim terorom, te 1943. monahinje sele se za Beograd ( u Dom ruskih studenata koji su izbegli pred napredujucom Crvenom armijom ). Zbog pritisaka od strane nove vlasti u Jugoslaviji, monahinje napustaju svoj beogradski smestaj i 1950g. sele se u Francusku. Tu se manastir nalazi i sada (u Provemontu).
U toku boravka u Beogradu, monahinje su privredjivale i hranile se vrseci menijalne poslove. Pomagale su ih srbske pobozne porodice i ruska enklava u Beogradu. 1944. palo je cak sest velikih saveznickih avionskih bombi u najneposredniju blizinu manastira ali ni jedna od sest nije eksplodirala. Nemacki oficir, koji je sa vojnicima dosao da bombe demontira rekao je: "Ovo je pravo cudo. A ja nisam verovao u Boga". Manastir pripada Ruskoj zagranicnoj (zarubeznoj) crkvi, dakle ne priznaje zvanicnu Rusku crkvu i patrijarha, nalik nasoj "Istinskoj SPC" koja se odvojila od nase crkve i ne priznaje Srbskog patrijarha.
Да није можда у Булевару ослобођења?
Да није можда у Булевару ослобођења?
Monahinje i duhovnik ruskog manastira Lesna sa clanovima ruske kongregacije u Beogradu. Manastir Lesna osnovao je Sv. Jovan Krondstatski, 1885g. Manastir poznat je po cudotvornoj ikoni Majke Bozije - Lesninskoj. Po dolasku boljsevika na vlast u Rusiji, manastir prihvata 1920g. srpski manastir Hopovo na Fruskoj gori. U Hopovu su do 1943. Pod ustaskim terorom, te 1943. monahinje sele se za Beograd ( u Dom ruskih studenata koji su izbegli pred napredujucom Crvenom armijom ). Zbog pritisaka od strane nove vlasti u Jugoslaviji, monahinje napustaju svoj beogradski smestaj i 1950g. sele se u Francusku. Tu se manastir nalazi i sada (u Provemontu).
U toku boravka u Beogradu, monahinje su privredjivale i hranile se vrseci menijalne poslove. Pomagale su ih srbske pobozne porodice i ruska enklava u Beogradu. 1944. palo je cak sest velikih saveznickih avionskih bombi u najneposredniju blizinu manastira ali ni jedna od sest nije eksplodirala. Nemacki oficir, koji je sa vojnicima dosao da bombe demontira rekao je: "Ovo je pravo cudo. A ja nisam verovao u Boga". Manastir pripada Ruskoj zagranicnoj (zarubeznoj) crkvi, dakle ne priznaje zvanicnu Rusku crkvu i patrijarha, nalik nasoj "Istinskoj SPC" koja se odvojila od nase crkve i ne priznaje Srbskog patrijarha.
Molitva Frana Kršinića na Kalemegdanu, u vreme okupacije:
tako da je ovaj kadar iz "Besmrtne mlaosti" - autentičan