Ovu zgradu kao i zgradu Kalemegdanske terase (restorana) i rekonstrukciju obližnje kule, po mojim saznanjima, izradio je arhitekta Krstić (ako se ne varam ime je Aleksandar), jedan od najvećih predratnih stručnjaka za parkove i ozelenjavanje.
Pošto se već javljaju sumnje u tačnost pozicije Škodine tankete, zamolio bih sve koji imaju da postave fotografije raskrsnice na Autokomandi, iz bilo kog perioda, tj pre izgradnje petlje kod Franša.
Takođe, kao se pre rata zvala ulica dr. Milutina Ivkovića?
Na američkim avio snimcima iz 1944 se vidi drugačije ulivanje ove ulice u rasrsnicu.
Iako sam ubeđen da sam u pravu (jer se detalji poklapaju) postoji neka sumnja da je fotografija nastala na početku Avalskog druma, malo ispred pozicije današnje benzinske pumpe.
U sredini: Rafael Rafa Blam, osnivač i vođa ovog, po mnogo čemu značajnog orkestra u Beogradu. Svi njegovi drugari i muzičari bili su beogradski Jevreji (studenti najrazličitijih fakulteta) i svi su, koliko je meni poznati, nastradali u ratu.
Зграда беочинске фабрике цемента, архитекта Драгиша Брашован
Za sve one koji se bave istorijom arhitekture ali i fotografije, napomenuću da je ova fotografija retuširana, tj. naknadno su na fasadu iz današnje ulice Bul. Despota Stefana "nabačene" horizontalne i vertikalne "štrafte"... Ko pažljivije zagleda, može uočiti poprilično nejednaku podelu istih linija, pa se u trenutku čovek zapita, da li je baš to delo toliko "vrljavo" bilo izvedeno.
Međutim, nije. Velikom majstoru Brašovanu, tako nešto se nije moglo desiti.
Neko blago uninije i kao kritičnost za trenutak su osenili Forum. Njihov pesimizam liči mi na verbalni. Ljudi ne komanduju rečima već reči ljudima. Tako i Forumske fotke zanose ljude a ne ljudi fotke. Jer fotke mogu da sastružu laž sa života. Čovek može da postane sam sebi neprijatan u analitičkom autofokusu. Zbog toga ne treba biti isuviše porodičan na Forumu. Ovaj Forum je, iako daje stare slike, kao jedno veselo dete vredno ljubavi. Mislim da se ništa bitno nije izgubilo sa Foruma što je na njemu bilo na početku. Za fotke se ne može reći da su bajate i beskrvne – one s vremenom provedenim na Forumu stiču antičku izražajnost. Zato služe i kao foto-kupke, foto-jakuzi. Na njima tragamo za prohujalim vremenom iako nam ono nije nedostajalo. Kao i u astronomiji: teleskopske fotke, dakle hronoskopske fotke. Stare fotke ne nameću veštačke vekove, beskrvne pojmove, davno destilisane iz vitalnih okolnosti. Naprotiv, skoro sve nam prikazuju okolnosti sa preciznošću suštine pojma. Na fotki sve miruje, jer reljef ne pokušava da pobegne iz topologije i kontura, pa je ona ubedljivija od usporenog snimka a možda manje ubedljiva od filma – sem ako nije unikatna (što je divna i vrlo česta pojava na Forumu), kada filma i nema. Njihova sentimentalnost često nosi čistotu osećaja. Jednom će stare fotke biti izrazljive i u zvuku i čuće se, mada su svetlost, kao galop trojke, kao jezičke vrtoglavice. Fotke taj potencijal skrivaju u sebi. Kao što se Svetitelji kriju iz molebana, kriju svoju posredničku moć i delatnu svetlost iza njih – prikrivaju svoju blagodatnu silu iza kojekakvih službi. Svi smo šovinisti svega narodnog iz duše – bilo kog naroda. Ovo, takođe, potencira Forum. A ‘smetnje’ na Forumu, možda ga baš one i oživljavaju, čine životnijim. Da je sajt savršeno podržan, možda bi brzo nestao. Ko premnogo pita, možda nije spreman da sazna. Tako je to kod nas.
Inače ova , za mene odlična, fotka VJ (str. 4693) s Higijenske izložbe, pored Kralja, prikazuje i profu Aleksandra Kostića, turpnog lekara slavnog Vojvode Vuka i oca pok. Vokija Kostića, kompozitora. Bilo je o tome već reči. Pozdrav …
Одсек за паркове на Малом Калемегдану
Ovu zgradu kao i zgradu Kalemegdanske terase (restorana) i rekonstrukciju obližnje kule, po mojim saznanjima, izradio je arhitekta Krstić (ako se ne varam ime je Aleksandar), jedan od najvećih predratnih stručnjaka za parkove i ozelenjavanje.
Takođe, kao se pre rata zvala ulica dr. Milutina Ivkovića?
Na američkim avio snimcima iz 1944 se vidi drugačije ulivanje ove ulice u rasrsnicu.
Iako sam ubeđen da sam u pravu (jer se detalji poklapaju) postoji neka sumnja da je fotografija nastala na početku Avalskog druma, malo ispred pozicije današnje benzinske pumpe.
Мики џез
U sredini: Rafael Rafa Blam, osnivač i vođa ovog, po mnogo čemu značajnog orkestra u Beogradu. Svi njegovi drugari i muzičari bili su beogradski Jevreji (studenti najrazličitijih fakulteta) i svi su, koliko je meni poznati, nastradali u ratu.
Takođe, kao se pre rata zvala ulica dr. Milutina Ivkovića?
Ako ne grešim, mislim da se ova ulica zvala Dinka Ranjine, pre rata.
Зграда беочинске фабрике цемента, архитекта Драгиша Брашован
Za sve one koji se bave istorijom arhitekture ali i fotografije, napomenuću da je ova fotografija retuširana, tj. naknadno su na fasadu iz današnje ulice Bul. Despota Stefana "nabačene" horizontalne i vertikalne "štrafte"... Ko pažljivije zagleda, može uočiti poprilično nejednaku podelu istih linija, pa se u trenutku čovek zapita, da li je baš to delo toliko "vrljavo" bilo izvedeno.
Međutim, nije. Velikom majstoru Brašovanu, tako nešto se nije moglo desiti.
Naprosto, fotograf je "brljao"...
Сликано на Сави, на месту где се Велики степени спуштају у Карађорђеву. Чини ми се да је фотографија прилично стара, негде са самог почетка 20. века.
Takođe, kao se pre rata zvala ulica dr. Milutina Ivkovića?
Ako ne grešim, mislim da se ova ulica zvala Dinka Ranjine, pre rata.
Не грешиш ; )
Ili je znatno smršala od kada je "zadužila" uniformu, ili je nešto drugo u pitanju
U svakom slučaju, VVKJ nije bilo žena-letača (niti žena uopšte).
Шта да радим, Крилатице, преварили ме мангупи!
На хигијенској изложби у Београду
"BUBE U GLAVI" - 1970.g.