Za Beograd je vezana popularnost trube kao simbola džeza, pa je i logo Udruženja džez muzičara imao sliku korneta po ideji g. Pece Vujića (1927). Ova popularnost trube kod tadašnjih mladih poklonika džeza u Beogradu je dugovala u mnogome filmu „Bal na vodi” (The Bathing Beauty) u kome je svirao popularni trubač Hari Džejms, kao i filmu „Mladić s trubom” (The Young Man With A Horn) u kome je glumac Kerk Daglas (Kirk Douglas) tumačio lik Biksa Bajderbeka. Ove filmove su muzičari gledali desetinama puta da bi upamtili svaki detalj, a Jovica „Ficdžerald” je nosio ulicama Novog Sada trubu iz koje nikada nije izvukao ton. Važan opšti utisak je bio taj da trubač svira vodeći glas u ansamblu čime se najviše eksponira na bini i stiče perspektivu statusa primadone, za razliku od kontrabasiste u pozadini, ili klaviriste koji svira sedeći. Truba je bila popularna i zahvaljujući nenadoknadivoj manjkavosti bubnjeva za koje je potrebno najviše vremena da se spakuju nakon završene igranke, te je tako bubnjar kao poslednji na bini ostajao često bez devojke te večeri (što je Rade Milivojević u svom slučaju poricao). Bubnjari su mahom u poznijem dobu ulazili u svet muzike kada bi videli da njihovi vršnjaci već umeju da sviraju neki drugi instrument. U čestom nedostatku klavira, džezu netipična harmonika - kao narodni i partizanski instrument koji se kao jedini muzički instrument mogao uneti u zemlju bez carine, bio je rasprostranjen kao harmonski instrument i svirali su ga vodeći džezisti koji su specijalisti za druge instrumente: Pejaković, Roković, Eduard Sađil, Milan Stojanović, Predrag Krstić, Bogdan Dimitrijević i drugi. Napomena: broj, kvalitet i održavanje klavira pokazuju stepen kulture jedne sredine.
Za Beograd je vezana popularnost trube kao simbola džeza, pa je i logo Udruženja džez muzičara imao sliku korneta po ideji g. Pece Vujića (1927). Ova popularnost trube kod tadašnjih mladih poklonika džeza u Beogradu je dugovala u mnogome filmu „Bal na vodi” (The Bathing Beauty) u kome je svirao popularni trubač Hari Džejms, kao i filmu „Mladić s trubom” (The Young Man With A Horn) u kome je glumac Kerk Daglas (Kirk Douglas) tumačio lik Biksa Bajderbeka. Ove filmove su muzičari gledali desetinama puta da bi upamtili svaki detalj, a Jovica „Ficdžerald” je nosio ulicama Novog Sada trubu iz koje nikada nije izvukao ton. Važan opšti utisak je bio taj da trubač svira vodeći glas u ansamblu čime se najviše eksponira na bini i stiče perspektivu statusa primadone, za razliku od kontrabasiste u pozadini, ili klaviriste koji svira sedeći. Truba je bila popularna i zahvaljujući nenadoknadivoj manjkavosti bubnjeva za koje je potrebno najviše vremena da se spakuju nakon završene igranke, te je tako bubnjar kao poslednji na bini ostajao često bez devojke te večeri (što je Rade Milivojević u svom slučaju poricao). Bubnjari su mahom u poznijem dobu ulazili u svet muzike kada bi videli da njihovi vršnjaci već umeju da sviraju neki drugi instrument. U čestom nedostatku klavira, džezu netipična harmonika - kao narodni i partizanski instrument koji se kao jedini muzički instrument mogao uneti u zemlju bez carine, bio je rasprostranjen kao harmonski instrument i svirali su ga vodeći džezisti koji su specijalisti za druge instrumente: Pejaković, Roković, Eduard Sađil, Milan Stojanović, Predrag Krstić, Bogdan Dimitrijević i drugi. Napomena: broj, kvalitet i održavanje klavira pokazuju stepen kulture jedne sredine.
Eh, lepo podsećanje. Poslednja rečenica je šaljiva ali čini mi se i istinita.
Miša Krstić: Jazz
Improvizatori
Za Beograd je vezana popularnost trube kao simbola džeza, pa je i logo Udruženja džez muzičara imao sliku korneta po ideji g. Pece Vujića (1927). Ova popularnost trube kod tadašnjih mladih poklonika džeza u Beogradu je dugovala u mnogome filmu „Bal na vodi” (The Bathing Beauty) u kome je svirao popularni trubač Hari Džejms, kao i filmu „Mladić s trubom” (The Young Man With A Horn) u kome je glumac Kerk Daglas (Kirk Douglas) tumačio lik Biksa Bajderbeka. Ove filmove su muzičari gledali desetinama puta da bi upamtili svaki detalj, a Jovica „Ficdžerald” je nosio ulicama Novog Sada trubu iz koje nikada nije izvukao ton. Važan opšti utisak je bio taj da trubač svira vodeći glas u ansamblu čime se najviše eksponira na bini i stiče perspektivu statusa primadone, za razliku od kontrabasiste u pozadini, ili klaviriste koji svira sedeći. Truba je bila popularna i zahvaljujući nenadoknadivoj manjkavosti bubnjeva za koje je potrebno najviše vremena da se spakuju nakon završene igranke, te je tako bubnjar kao poslednji na bini ostajao često bez devojke te večeri (što je Rade Milivojević u svom slučaju poricao). Bubnjari su mahom u poznijem dobu ulazili u svet muzike kada bi videli da njihovi vršnjaci već umeju da sviraju neki drugi instrument. U čestom nedostatku klavira, džezu netipična harmonika - kao narodni i partizanski instrument koji se kao jedini muzički instrument mogao uneti u zemlju bez carine, bio je rasprostranjen kao harmonski instrument i svirali su ga vodeći džezisti koji su specijalisti za druge instrumente: Pejaković, Roković, Eduard Sađil, Milan Stojanović, Predrag Krstić, Bogdan Dimitrijević i drugi. Napomena: broj, kvalitet i održavanje klavira pokazuju stepen kulture jedne sredine.
Miša Krstić: Jazz
Improvizatori
Za Beograd je vezana popularnost trube kao simbola džeza, pa je i logo Udruženja džez muzičara imao sliku korneta po ideji g. Pece Vujića (1927). Ova popularnost trube kod tadašnjih mladih poklonika džeza u Beogradu je dugovala u mnogome filmu „Bal na vodi” (The Bathing Beauty) u kome je svirao popularni trubač Hari Džejms, kao i filmu „Mladić s trubom” (The Young Man With A Horn) u kome je glumac Kerk Daglas (Kirk Douglas) tumačio lik Biksa Bajderbeka. Ove filmove su muzičari gledali desetinama puta da bi upamtili svaki detalj, a Jovica „Ficdžerald” je nosio ulicama Novog Sada trubu iz koje nikada nije izvukao ton. Važan opšti utisak je bio taj da trubač svira vodeći glas u ansamblu čime se najviše eksponira na bini i stiče perspektivu statusa primadone, za razliku od kontrabasiste u pozadini, ili klaviriste koji svira sedeći. Truba je bila popularna i zahvaljujući nenadoknadivoj manjkavosti bubnjeva za koje je potrebno najviše vremena da se spakuju nakon završene igranke, te je tako bubnjar kao poslednji na bini ostajao često bez devojke te večeri (što je Rade Milivojević u svom slučaju poricao). Bubnjari su mahom u poznijem dobu ulazili u svet muzike kada bi videli da njihovi vršnjaci već umeju da sviraju neki drugi instrument. U čestom nedostatku klavira, džezu netipična harmonika - kao narodni i partizanski instrument koji se kao jedini muzički instrument mogao uneti u zemlju bez carine, bio je rasprostranjen kao harmonski instrument i svirali su ga vodeći džezisti koji su specijalisti za druge instrumente: Pejaković, Roković, Eduard Sađil, Milan Stojanović, Predrag Krstić, Bogdan Dimitrijević i drugi. Napomena: broj, kvalitet i održavanje klavira pokazuju stepen kulture jedne sredine.
Eh, lepo podsećanje. Poslednja rečenica je šaljiva ali čini mi se i istinita.
http://www.novosti.rs/vesti/beograd.74.html:486529-Kroz-Mediteran-do-Beograda
Кућа Лазе Лазаревића у Хиландарској 7.
Hvala Milorade
Evo I razred Saborna skola (Kralj Petar I) 1923