Prilikom potrage za klupom Viljema Drugog na Kalemegdanu, podignute 1916. godine, jedan glas nas usmeri ka negdašnjem poslanstvu Austrougarskom a sada zgradi Beogradske nadbiskupije.
Taj glas nam je ukazao da se tamo nalazi kamena klupa koja bi mogla biti ono što tražimo.
Obratismo se Nadbiskupiji i vrlo brzo dobismo poziv Beogradskog nadbiskupa gospodina Stanislava Hočevara da ih posetimo.
Ulaskom u predvorje naišli smo na prvo iznenađenje, mesto na kome je svoju plemenitu dušu ispustio ruski poslanik Nikolaj Henrijevič Hartvig te večeri 10 jula (po starom kalendaru) 1914, u momentu kada je činio veliki napor da spreči rat koji se pretvorio u veliku kataklizmu čovečanstva.
Beogradom se proneo glas da ga je u stvari otrovao austrijski poslanik baron Gizl. Hartvig je sahranjen na Novom groblju i ubrzo potpuno zaboravljen.
Setili su ga se, sticajem okolnosti, 1930. kada je Beogradska ulica ponela njegovo ime.
Sa Drugim svetskim ratom ulica je ponela ponovo svoj stari naziv i Hartvig je prepušten sećanjima pojedinaca...
U dvorištu Nadbiskupije zaista nas je dočekala kamena klupa. Po objašnjenju domaćina, ona je od skora tu, predhodno je bila sklonjena. Lepo je očišćena i opravljena.
Domaćini su nam ispričali šta oni znaju o ovoj klupi. Oni su je dobili kupovinom zgrade Nadbiskupije 1924 od republike Austrije.
Navodno nju je 1914. namenilo poslanstvo Austrougarsko prestolonasledniku Francu Ferdinandu da nakon posete Sarajevu (a trebalo je odmah potom da dođe u Beograd), ima gde da sedne u bašti poslanstva.
Ali mu se ne dade...
Prilikom potrage za klupom Viljema Drugog na Kalemegdanu, podignute 1916. godine, jedan glas nas usmeri ka negdašnjem poslanstvu Austrougarskom a sada zgradi Beogradske nadbiskupije.
Taj glas nam je ukazao da se tamo nalazi kamena klupa koja bi mogla biti ono što tražimo.
Obratismo se Nadbiskupiji i vrlo brzo dobismo poziv Beogradskog nadbiskupa gospodina Stanislava Hočevara da ih posetimo.
Ulaskom u predvorje naišli smo na prvo iznenađenje, mesto na kome je svoju plemenitu dušu ispustio ruski poslanik Nikolaj Henrijevič Hartvig te večeri 10 jula (po starom kalendaru) 1914, u momentu kada je činio veliki napor da spreči rat koji se pretvorio u veliku kataklizmu čovečanstva.
Beogradom se proneo glas da ga je u stvari otrovao austrijski poslanik baron Gizl. Hartvig je sahranjen na Novom groblju i ubrzo potpuno zaboravljen.
Setili su ga se, sticajem okolnosti, 1930. kada je Beogradska ulica ponela njegovo ime.
Sa Drugim svetskim ratom ulica je ponela ponovo svoj stari naziv i Hartvig je prepušten sećanjima pojedinaca...
U dvorištu Nadbiskupije zaista nas je dočekala kamena klupa. Po objašnjenju domaćina, ona je od skora tu, predhodno je bila sklonjena. Lepo je očišćena i opravljena.
Domaćini su nam ispričali šta oni znaju o ovoj klupi. Oni su je dobili kupovinom zgrade Nadbiskupije 1924 od republike Austrije.
Navodno nju je 1914. namenilo poslanstvo Austrougarsko prestolonasledniku Francu Ferdinandu da nakon posete Sarajevu (a trebalo je odmah potom da dođe u Beograd), ima gde da sedne u bašti poslanstva.
Ali mu se ne dade...
Prepostavljam da se tekst na ovoj maloj tabli na zidu odnosi upravo na Hartviga?
Ево једне сличне из Иван Бегове у време старе регулације, преко пута оне удбашке бетоњерке. У сваком случају у позадини је зграда НБС.
Мислим да сам схватио. А можда и нисам: "бетоњерка" је прилично јак израз за зграду из међуратног периода. Ја у том крају не знам ни једну зграду која би ме асоцирала на нешто бетонско. Значи, у згради прекопута ове је живео Јово Капа и други почасни чланови Удбе?
Prilikom potrage za klupom Viljema Drugog na Kalemegdanu, podignute 1916. godine, jedan glas nas usmeri ka negdašnjem poslanstvu Austrougarskom a sada zgradi Beogradske nadbiskupije.
Taj glas nam je ukazao da se tamo nalazi kamena klupa koja bi mogla biti ono što tražimo.
Obratismo se Nadbiskupiji i vrlo brzo dobismo poziv Beogradskog nadbiskupa gospodina Stanislava Hočevara da ih posetimo.
Ulaskom u predvorje naišli smo na prvo iznenađenje, mesto na kome je svoju plemenitu dušu ispustio ruski poslanik Nikolaj Henrijevič Hartvig te večeri 10 jula (po starom kalendaru) 1914, u momentu kada je činio veliki napor da spreči rat koji se pretvorio u veliku kataklizmu čovečanstva.
Beogradom se proneo glas da ga je u stvari otrovao austrijski poslanik baron Gizl. Hartvig je sahranjen na Novom groblju i ubrzo potpuno zaboravljen.
Setili su ga se, sticajem okolnosti, 1930. kada je Beogradska ulica ponela njegovo ime.
Sa Drugim svetskim ratom ulica je ponela ponovo svoj stari naziv i Hartvig je prepušten sećanjima pojedinaca...
U dvorištu Nadbiskupije zaista nas je dočekala kamena klupa. Po objašnjenju domaćina, ona je od skora tu, predhodno je bila sklonjena. Lepo je očišćena i opravljena.
Domaćini su nam ispričali šta oni znaju o ovoj klupi. Oni su je dobili kupovinom zgrade Nadbiskupije 1924 od republike Austrije.
Navodno nju je 1914. namenilo poslanstvo Austrougarsko prestolonasledniku Francu Ferdinandu da nakon posete Sarajevu (a trebalo je odmah potom da dođe u Beograd), ima gde da sedne u bašti poslanstva.
Ali mu se ne dade...
Лепо је што је обележено место где је Хартвиг испустио душу. Није најјасније да ли је то означено овом звездом и објашњењем на плочи на зиду? Ако би видели слику те поште можда би могли да одгонетнемо и ко ју је и када поставио. Ако су још Аустро-Угари или Аустријанци - свака им част.
Друго, по први пут сада чујем да је Франц Фердинанд требао да дође у Београд. Крајње сам скептичан према тој тврдњи. Има ли да је неко то прочитао на неком релевантном месту? Тако да ће бити да је клупа имала неку другу намену. Трагање се наставља!
Ево једне сличне из Иван Бегове у време старе регулације, преко пута оне удбашке бетоњерке. У сваком случају у позадини је зграда НБС.
Мислим да сам схватио. А можда и нисам: "бетоњерка" је прилично јак израз за зграду из међуратног периода. Ја у том крају не знам ни једну зграду која би ме асоцирала на нешто бетонско. Значи, у згради прекопута ове је живео Јово Капа и други почасни чланови Удбе?
Zgrada je bila za obične radnike savezih organa, pretpostavljam za činovnike Ministarstva spoljnih poslova, diplomate.
Jova Kapa je bio degradiran, tj iz UDBe premešten u MSP.
Ево једне сличне из Иван Бегове у време старе регулације, преко пута оне удбашке бетоњерке. У сваком случају у позадини је зграда НБС.
Мислим да сам схватио. А можда и нисам: "бетоњерка" је прилично јак израз за зграду из међуратног периода. Ја у том крају не знам ни једну зграду која би ме асоцирала на нешто бетонско. Значи, у згради прекопута ове је живео Јово Капа и други почасни чланови Удбе?
Zgrada je bila za obične radnike savezih organa, pretpostavljam za činovnike Ministarstva spoljnih poslova, diplomate.
Jova Kapa je bio degradiran, tj iz UDBe premešten u MSP.
Наравно да никада не бих употребио такав израз за било коју међуратну зграду. Мислио сам да је опште познато да је Капичић тамо живео. Мислим читава породица у ствари.
Ево сличице из птичје перспективе која упућује на то да се ова стара кућа налазила у продужетку ове дворишне, у делу измеђе Иван Бегове, Грачаничке, Вука Караџића и Чубрине. Е сада како се тада та улица звала то не знам, ваљало би погледати на старим мапама.
Иначе не знам ко је аутор фотографија, скенирао сам их пре десетак година и такорећи заборавио на хард диску.
Да, улице су мало избркане овде али јасно се види шта треба
Prepostavljam da se tekst na ovoj maloj tabli na zidu odnosi upravo na Hartviga?
Уличар је написао/ла:
Лепо је што је обележено место где је Хартвиг испустио душу. Није најјасније да ли је то означено овом звездом и објашњењем на плочи на зиду? Ако би видели слику те поште можда би могли да одгонетнемо и ко ју је и када поставио. Ако су још Аустро-Угари или Аустријанци - свака им част.
Друго, по први пут сада чујем да је Франц Фердинанд требао да дође у Београд. Крајње сам скептичан према тој тврдњи. Има ли да је неко то прочитао на неком релевантном месту? Тако да ће бити да је клупа имала неку другу намену. Трагање се наставља!
Zvezda označava mesto gde je ruskog poslanika Hartviga zadesio srčani udar. Tekst na zidu ne tretira ovaj događaj. Priču o klupi čuo sam od domaćina ali nije utemeljena na činjenicama.
Sve to ukazuje da bi se valjalo o tome podrobno raspitati. Vaistinu , potraga se nastavlja...
Posebno se zahvaljujem Mići Milovanoviću za sliku kamene klupe sa Kalemgdana na kojoj sedi nepoznata gospođica jer nam otkriva detalje neprocenjive za restauraciju.
Taj glas nam je ukazao da se tamo nalazi kamena klupa koja bi mogla biti ono što tražimo.
Obratismo se Nadbiskupiji i vrlo brzo dobismo poziv Beogradskog nadbiskupa gospodina Stanislava Hočevara da ih posetimo.
Ulaskom u predvorje naišli smo na prvo iznenađenje, mesto na kome je svoju plemenitu dušu ispustio ruski poslanik Nikolaj Henrijevič Hartvig te večeri 10 jula (po starom kalendaru) 1914, u momentu kada je činio veliki napor da spreči rat koji se pretvorio u veliku kataklizmu čovečanstva.
Beogradom se proneo glas da ga je u stvari otrovao austrijski poslanik baron Gizl. Hartvig je sahranjen na Novom groblju i ubrzo potpuno zaboravljen.
Setili su ga se, sticajem okolnosti, 1930. kada je Beogradska ulica ponela njegovo ime.
Sa Drugim svetskim ratom ulica je ponela ponovo svoj stari naziv i Hartvig je prepušten sećanjima pojedinaca...
U dvorištu Nadbiskupije zaista nas je dočekala kamena klupa. Po objašnjenju domaćina, ona je od skora tu, predhodno je bila sklonjena. Lepo je očišćena i opravljena.
Domaćini su nam ispričali šta oni znaju o ovoj klupi. Oni su je dobili kupovinom zgrade Nadbiskupije 1924 od republike Austrije.
Navodno nju je 1914. namenilo poslanstvo Austrougarsko prestolonasledniku Francu Ferdinandu da nakon posete Sarajevu (a trebalo je odmah potom da dođe u Beograd), ima gde da sedne u bašti poslanstva.
Ali mu se ne dade...
Taj glas nam je ukazao da se tamo nalazi kamena klupa koja bi mogla biti ono što tražimo.
Obratismo se Nadbiskupiji i vrlo brzo dobismo poziv Beogradskog nadbiskupa gospodina Stanislava Hočevara da ih posetimo.
Ulaskom u predvorje naišli smo na prvo iznenađenje, mesto na kome je svoju plemenitu dušu ispustio ruski poslanik Nikolaj Henrijevič Hartvig te večeri 10 jula (po starom kalendaru) 1914, u momentu kada je činio veliki napor da spreči rat koji se pretvorio u veliku kataklizmu čovečanstva.
Beogradom se proneo glas da ga je u stvari otrovao austrijski poslanik baron Gizl. Hartvig je sahranjen na Novom groblju i ubrzo potpuno zaboravljen.
Setili su ga se, sticajem okolnosti, 1930. kada je Beogradska ulica ponela njegovo ime.
Sa Drugim svetskim ratom ulica je ponela ponovo svoj stari naziv i Hartvig je prepušten sećanjima pojedinaca...
U dvorištu Nadbiskupije zaista nas je dočekala kamena klupa. Po objašnjenju domaćina, ona je od skora tu, predhodno je bila sklonjena. Lepo je očišćena i opravljena.
Domaćini su nam ispričali šta oni znaju o ovoj klupi. Oni su je dobili kupovinom zgrade Nadbiskupije 1924 od republike Austrije.
Navodno nju je 1914. namenilo poslanstvo Austrougarsko prestolonasledniku Francu Ferdinandu da nakon posete Sarajevu (a trebalo je odmah potom da dođe u Beograd), ima gde da sedne u bašti poslanstva.
Ali mu se ne dade...
Prepostavljam da se tekst na ovoj maloj tabli na zidu odnosi upravo na Hartviga?
Мислим да сам схватио. А можда и нисам: "бетоњерка" је прилично јак израз за зграду из међуратног периода. Ја у том крају не знам ни једну зграду која би ме асоцирала на нешто бетонско. Значи, у згради прекопута ове је живео Јово Капа и други почасни чланови Удбе?
... i sinemaskop izdanje maestra Branibora Debeljkovića
... ma, sagradiće oni starije i ljepše !
Ако некоме, којим случајем, није јасно зашто треба деловати против рушења генералштаба, нека погледа ово - http://www.youtube.com/playlist?list=PLwqDyZDsncTKxr6MKL_Q13ZRIrwPVc3jC&featu...
Ту ће чути сто и један аргумент против али и још много чега лепог и паметног.
Taj glas nam je ukazao da se tamo nalazi kamena klupa koja bi mogla biti ono što tražimo.
Obratismo se Nadbiskupiji i vrlo brzo dobismo poziv Beogradskog nadbiskupa gospodina Stanislava Hočevara da ih posetimo.
Ulaskom u predvorje naišli smo na prvo iznenađenje, mesto na kome je svoju plemenitu dušu ispustio ruski poslanik Nikolaj Henrijevič Hartvig te večeri 10 jula (po starom kalendaru) 1914, u momentu kada je činio veliki napor da spreči rat koji se pretvorio u veliku kataklizmu čovečanstva.
Beogradom se proneo glas da ga je u stvari otrovao austrijski poslanik baron Gizl. Hartvig je sahranjen na Novom groblju i ubrzo potpuno zaboravljen.
Setili su ga se, sticajem okolnosti, 1930. kada je Beogradska ulica ponela njegovo ime.
Sa Drugim svetskim ratom ulica je ponela ponovo svoj stari naziv i Hartvig je prepušten sećanjima pojedinaca...
U dvorištu Nadbiskupije zaista nas je dočekala kamena klupa. Po objašnjenju domaćina, ona je od skora tu, predhodno je bila sklonjena. Lepo je očišćena i opravljena.
Domaćini su nam ispričali šta oni znaju o ovoj klupi. Oni su je dobili kupovinom zgrade Nadbiskupije 1924 od republike Austrije.
Navodno nju je 1914. namenilo poslanstvo Austrougarsko prestolonasledniku Francu Ferdinandu da nakon posete Sarajevu (a trebalo je odmah potom da dođe u Beograd), ima gde da sedne u bašti poslanstva.
Ali mu se ne dade...
Лепо је што је обележено место где је Хартвиг испустио душу. Није најјасније да ли је то означено овом звездом и објашњењем на плочи на зиду? Ако би видели слику те поште можда би могли да одгонетнемо и ко ју је и када поставио. Ако су још Аустро-Угари или Аустријанци - свака им част.
Друго, по први пут сада чујем да је Франц Фердинанд требао да дође у Београд. Крајње сам скептичан према тој тврдњи. Има ли да је неко то прочитао на неком релевантном месту? Тако да ће бити да је клупа имала неку другу намену. Трагање се наставља!
Мислим да сам схватио. А можда и нисам: "бетоњерка" је прилично јак израз за зграду из међуратног периода. Ја у том крају не знам ни једну зграду која би ме асоцирала на нешто бетонско. Значи, у згради прекопута ове је живео Јово Капа и други почасни чланови Удбе?
Zgrada je bila za obične radnike savezih organa, pretpostavljam za činovnike Ministarstva spoljnih poslova, diplomate.
Jova Kapa je bio degradiran, tj iz UDBe premešten u MSP.
Мислим да сам схватио. А можда и нисам: "бетоњерка" је прилично јак израз за зграду из међуратног периода. Ја у том крају не знам ни једну зграду која би ме асоцирала на нешто бетонско. Значи, у згради прекопута ове је живео Јово Капа и други почасни чланови Удбе?
Zgrada je bila za obične radnike savezih organa, pretpostavljam za činovnike Ministarstva spoljnih poslova, diplomate.
Jova Kapa je bio degradiran, tj iz UDBe premešten u MSP.
Наравно да никада не бих употребио такав израз за било коју међуратну зграду.
Ево сличице из птичје перспективе која упућује на то да се ова стара кућа налазила у продужетку ове дворишне, у делу измеђе Иван Бегове, Грачаничке, Вука Караџића и Чубрине. Е сада како се тада та улица звала то не знам, ваљало би погледати на старим мапама.
Иначе не знам ко је аутор фотографија, скенирао сам их пре десетак година и такорећи заборавио на хард диску.
Да, улице су мало избркане овде али јасно се види шта треба
Prepostavljam da se tekst na ovoj maloj tabli na zidu odnosi upravo na Hartviga?
Лепо је што је обележено место где је Хартвиг испустио душу. Није најјасније да ли је то означено овом звездом и објашњењем на плочи на зиду? Ако би видели слику те поште можда би могли да одгонетнемо и ко ју је и када поставио. Ако су још Аустро-Угари или Аустријанци - свака им част.
Друго, по први пут сада чујем да је Франц Фердинанд требао да дође у Београд. Крајње сам скептичан према тој тврдњи. Има ли да је неко то прочитао на неком релевантном месту? Тако да ће бити да је клупа имала неку другу намену. Трагање се наставља!
Posebno se zahvaljujem Mići Milovanoviću za sliku kamene klupe sa Kalemgdana na kojoj sedi nepoznata gospođica jer nam otkriva detalje neprocenjive za restauraciju.