Gledam ove interesantne i tehnički jako dobre slike pa se nešto razmišljam - a šta se to ovde dešava? Ljudi ispred lokala, malo prekorno gledaju, a posle polusrušen lokal sa ispreturanim nameštajem i bačenom tablom dole. Nadalje, ovo je sigurno neka epoha sa početka tridesetih, pa o okupaciji ne možemo govoriti.
Zanimljivo, za forenziku i forenzičare. Enigmatično i uvek interesantno.
Gledam ove interesantne i tehnički jako dobre slike pa se nešto razmišljam - a šta se to ovde dešava? Ljudi ispred lokala, malo prekorno gledaju, a posle polusrušen lokal sa ispreturanim nameštajem i bačenom tablom dole. Nadalje, ovo je sigurno neka epoha sa početka tridesetih, pa o okupaciji ne možemo govoriti.
Zanimljivo, za forenziku i forenzičare. Enigmatično i uvek interesantno.
Imam utisak da su ove dve stare slike namerno napravljene jer se unapred znalo da će lokal biti, ne srušen, već prodat! Zato se i vlasnik sa radnicima, mušterijama i komšijama poslednji put slikao pred svojom radnjom. Na drugoj slici stvari nisu razbacane. Verovatno je u pitanju novi vlasnik koji je poskidao štokove i prozore (neke je poslagao jedan do drugog). Da nije ove treće sike poslastičarnice danas, koja inače postoji 40 goina, možda bi čovek i pomislio da se zgrada sprema za rušenje. Ali izgleda da ona i danas postoji. Na broju 170. Interesantno je da je na prvoj slici, pod tendom, takođe poslastičarnica.
U kontekstu Kostanovog serijala pristaništa u vreme gradnje mosta, ne mogu da odolim a da ne ponovim jedan od postova Joce Ristića, koji se lepo nadovezuje... Strana 238!
Joca Ristich је написао/ла:
Наставка приче...
Ево још једна фотографија из те године.
Juče, 14.12.2013. godine u Zemunu, u Galeriji Stara Kapetanija, Kej osobođenja 8 otvorena je izložba pod nazivom - Železnička stanica Zemun 188 - 1970. Izložba je otvorena do 22.12.2013.
Dva snimka sa izložbe :
Osoblje ložionice ispred lokomotive, pedesetih godina dvadesetog veka
Franče, kad te danas svi prozivaju, da učinim i ja.
Prolazim, danas ulicom Radivoja Koraća i vidim da su su srušili jedu lepu prizemnu secesiju na početku ulice. Ajde potseti nas na tu lepu vilu koje više neme...
Постојала је на самом почетку те улице једна вила у класичном француском стилу...
Gledam ove interesantne i tehnički jako dobre slike pa se nešto razmišljam - a šta se to ovde dešava? Ljudi ispred lokala, malo prekorno gledaju, a posle polusrušen lokal sa ispreturanim nameštajem i bačenom tablom dole. Nadalje, ovo je sigurno neka epoha sa početka tridesetih, pa o okupaciji ne možemo govoriti.
Zanimljivo, za forenziku i forenzičare. Enigmatično i uvek interesantno.
Gledam ove interesantne i tehnički jako dobre slike pa se nešto razmišljam - a šta se to ovde dešava? Ljudi ispred lokala, malo prekorno gledaju, a posle polusrušen lokal sa ispreturanim nameštajem i bačenom tablom dole. Nadalje, ovo je sigurno neka epoha sa početka tridesetih, pa o okupaciji ne možemo govoriti.
Zanimljivo, za forenziku i forenzičare. Enigmatično i uvek interesantno.
Imam utisak da su ove dve stare slike namerno napravljene jer se unapred znalo da će lokal biti, ne srušen, već prodat! Zato se i vlasnik sa radnicima, mušterijama i komšijama poslednji put slikao pred svojom radnjom. Na drugoj slici stvari nisu razbacane. Verovatno je u pitanju novi vlasnik koji je poskidao štokove i prozore (neke je poslagao jedan do drugog). Da nije ove treće sike poslastičarnice danas, koja inače postoji 40 goina, možda bi čovek i pomislio da se zgrada sprema za rušenje. Ali izgleda da ona i danas postoji. Na broju 170. Interesantno je da je na prvoj slici, pod tendom, takođe poslastičarnica.
Ево још једна фотографија из те године.
Dva snimka sa izložbe :
Osoblje ložionice ispred lokomotive, pedesetih godina dvadesetog veka
Novinski članci
Prolazim, danas ulicom Radivoja Koraća i vidim da su su srušili jedu lepu prizemnu secesiju na početku ulice. Ajde potseti nas na tu lepu vilu koje više neme...
Постојала је на самом почетку те улице једна вила у класичном француском стилу...
Kolarceva, pogled ka Terazijama. Desno je Pozorisni trg.