Не бих да закерам али странице 13 и 14 су још увек блокиране.
Ево сад једног погледа са Тврђаве:
У Доњем граду, баш на том месту одржаване су борбе пеливана о чему сведочи ова слика Живка Стојсављевића која потиче највероватније из 1940. Слика се налази у збирци Музеја града Београда.
Колико ми је познато овакви "турнири" одржавани су и после рата. Ако неко има информацију више о овоме или пак какав писани траг било би лепо да напише/скенира.
Ih, pa ovoga je bilo i kasnije. Nekih 70-tih, nedeljom bi se okupljao narod iz unutrasnjosti i pravio neku vrstu posela ili vasara (ne razumem se bas u te pojmove). Svirala je muzika, igralo se kolce a bilo je i borbi pelivana. Gledao sam to kao osnovac. Koliko se to dugo zadrzalo, ne mogu reci jer nisam kasnije odlazio u Donji grad.
Да, играли козарачко коло, сећам се и ја али тих посела у Калемагданском парку. Признејем увек ми је то било помало гадно. Али ово је ипак предратно Додуше пеливана се не сећем, рођен сам тек у другој половини седамдесетих.
Gledao sam ovo kao klinac ali u drugom delu iza Karlove kapije
kostan је написао/ла:
Не бих да закерам али странице 13 и 14 су још увек блокиране.
У Доњем граду, баш на том месту одржаване су борбе пеливана о чему сведочи ова слика Живка Стојсављевића која потиче највероватније из 1940. Слика се налази у збирци Музеја града Београда.
Колико ми је познато овакви "турнири" одржавани су и после рата. Ако неко има информацију више о овоме или пак какав писани траг било би лепо да напише/скенира.
Šezdesetih godina prošlog veka, tu se u vreme letnjih vrućina, kada je sunce klizilo ka zapadu, okupljao šarenolik turski živalj koji je nastanjivao nekadašnju Jaliju. Nauljeni pelivani poput starogrčkih rvača sijali su se na tom popodnevnom suncu i hvatali za pojas sve dok ne bi bubnuli u zlatastu prašinu, a onda bi u njoj stenjali i dahtali…Scenu su upotpunjavale bule u šarenim dimijama sa dairama u rukama, bubnjari i zurlaši neprirodno naduvanih obraza, kao da će svaki čas pući. Ljudi i žene, smrdljivi i lepljivi od znoja u transu su skakali i igrali uz neobičnu orijentalnu svirku, dok su deca skakutala oko njih. Reke stanovnika Dorćola slivale su se tada ka Donjem gradu. (crtice autobiografske)
Не бих да закерам али странице 13 и 14 су још увек блокиране.
Ево сад једног погледа са Тврђаве:
У Доњем граду, баш на том месту одржаване су борбе пеливана о чему сведочи ова слика Живка Стојсављевића која потиче највероватније из 1940. Слика се налази у збирци Музеја града Београда.
Baš lepa!
Čini mi se da imamo prvi put fotografiju na kojoj se vidi Vodena kapija u punoj visini. Verovatno ovaj zid ispred nje nije dozvoljavao da se visoke vode šire ka Donjem gradu. A ipak je omogućavao (svojevremeno) da se u tom delu usidre čamci, bezbedni od Dunava i Košave.
Kao što znamo kapija je danas zatrpana skoro do samog vrha. Lepo se vidi i zid od kasarne kao i plato kojim će proći Donjogradski bulevar i, nažalost, teški saobraćaj.
Da dodam da su pojedini stanovnici Dorćola dok sam bio dete, a to je negde šezdesetih, sami „osvajali” parcele na Ratnom ostrvu i tu sadili papriku, paradajz... Naravno ako su imali čamac, obično privezan na Tikvari.
Не бих да закерам али странице 13 и 14 су још увек блокиране.
У Доњем граду, баш на том месту одржаване су борбе пеливана о чему сведочи ова слика Живка Стојсављевића која потиче највероватније из 1940. Слика се налази у збирци Музеја града Београда.
Колико ми је познато овакви "турнири" одржавани су и после рата. Ако неко има информацију више о овоме или пак какав писани траг било би лепо да напише/скенира.
Šezdesetih godina prošlog veka, tu se u vreme letnjih vrućina, kada je sunce klizilo ka zapadu, okupljao šarenolik turski živalj koji je nastanjivao nekadašnju Jaliju. Nauljeni pelivani poput starogrčkih rvača sijali su se na tom popodnevnom suncu i hvatali za pojas sve dok ne bi bubnuli u zlatastu prašinu, a onda bi u njoj stenjali i dahtali…Scenu su upotpunjavale bule u šarenim dimijama sa dairama u rukama, bubnjari i zurlaši neprirodno naduvanih obraza, kao da će svaki čas pući. Ljudi i žene, smrdljivi i lepljivi od znoja u transu su skakali i igrali uz neobičnu orijentalnu svirku, dok su deca skakutala oko njih. Reke stanovnika Dorćola slivale su se tada ka Donjem gradu. (crtice autobiografske)
Ево сад једног погледа са Тврђаве:
У Доњем граду, баш на том месту одржаване су борбе пеливана о чему сведочи ова слика Живка Стојсављевића која потиче највероватније из 1940. Слика се налази у збирци Музеја града Београда.
Колико ми је познато овакви "турнири" одржавани су и после рата. Ако неко има информацију више о овоме или пак какав писани траг било би лепо да напише/скенира.
Ih, pa ovoga je bilo i kasnije. Nekih 70-tih, nedeljom bi se okupljao narod iz unutrasnjosti i pravio neku vrstu posela ili vasara (ne razumem se bas u te pojmove). Svirala je muzika, igralo se kolce a bilo je i borbi pelivana. Gledao sam to kao osnovac. Koliko se to dugo zadrzalo, ne mogu reci jer nisam kasnije odlazio u Donji grad.
У Доњем граду, баш на том месту одржаване су борбе пеливана о чему сведочи ова слика Живка Стојсављевића која потиче највероватније из 1940. Слика се налази у збирци Музеја града Београда.
Колико ми је познато овакви "турнири" одржавани су и после рата. Ако неко има информацију више о овоме или пак какав писани траг било би лепо да напише/скенира.
Šezdesetih godina prošlog veka, tu se u vreme letnjih vrućina, kada je sunce klizilo ka zapadu, okupljao šarenolik turski živalj koji je nastanjivao nekadašnju Jaliju. Nauljeni pelivani poput starogrčkih rvača sijali su se na tom popodnevnom suncu i hvatali za pojas sve dok ne bi bubnuli u zlatastu prašinu, a onda bi u njoj stenjali i dahtali… Scenu su upotpunjavale bule u šarenim dimijama sa dairama u rukama, bubnjari i zurlaši neprirodno naduvanih obraza, kao da će svaki čas pući. Ljudi i žene, smrdljivi i lepljivi od znoja u transu su skakali i igrali uz neobičnu orijentalnu svirku, dok su deca skakutala oko njih. Reke stanovnika Dorćola slivale su se tada ka Donjem gradu. (crtice autobiografske)
Ево сад једног погледа са Тврђаве:
У Доњем граду, баш на том месту одржаване су борбе пеливана о чему сведочи ова слика Живка Стојсављевића која потиче највероватније из 1940. Слика се налази у збирци Музеја града Београда.
Baš lepa!
Čini mi se da imamo prvi put fotografiju na kojoj se vidi Vodena kapija u punoj visini. Verovatno ovaj zid ispred nje nije dozvoljavao da se visoke vode šire ka Donjem gradu. A ipak je omogućavao (svojevremeno) da se u tom delu usidre čamci, bezbedni od Dunava i Košave.
Kao što znamo kapija je danas zatrpana skoro do samog vrha. Lepo se vidi i zid od kasarne kao i plato kojim će proći Donjogradski bulevar i, nažalost, teški saobraćaj.
Da dodam da su pojedini stanovnici Dorćola dok sam bio dete, a to je negde šezdesetih, sami „osvajali” parcele na Ratnom ostrvu i tu sadili papriku, paradajz... Naravno ako su imali čamac, obično privezan na Tikvari.
У Доњем граду, баш на том месту одржаване су борбе пеливана о чему сведочи ова слика Живка Стојсављевића која потиче највероватније из 1940. Слика се налази у збирци Музеја града Београда.
Колико ми је познато овакви "турнири" одржавани су и после рата. Ако неко има информацију више о овоме или пак какав писани траг било би лепо да напише/скенира.
Šezdesetih godina prošlog veka, tu se u vreme letnjih vrućina, kada je sunce klizilo ka zapadu, okupljao šarenolik turski živalj koji je nastanjivao nekadašnju Jaliju. Nauljeni pelivani poput starogrčkih rvača sijali su se na tom popodnevnom suncu i hvatali za pojas sve dok ne bi bubnuli u zlatastu prašinu, a onda bi u njoj stenjali i dahtali… Scenu su upotpunjavale bule u šarenim dimijama sa dairama u rukama, bubnjari i zurlaši neprirodno naduvanih obraza, kao da će svaki čas pući. Ljudi i žene, smrdljivi i lepljivi od znoja u transu su skakali i igrali uz neobičnu orijentalnu svirku, dok su deca skakutala oko njih. Reke stanovnika Dorćola slivale su se tada ka Donjem gradu. (crtice autobiografske)
Е то, је то
Петар 2 са браћом, Николом и Александром, синовима Кнеза Павла који је наводно овде у капуту са леве стране...Топчидер 1939