Kompozicija "Pod sjajem zvezda", nastala je kad sam bio u vojsci, u Kumanovu, 1957. godine. Predstavlja moj žal za Beogradom. Znate, tu pesmu napravio je Beograd, ja sam je samo prepisao od Beograda koji je postojao u meni. U vojsci sam ga sanjao, mislio o njegovim ulicama, ljudima, mostovima. Došao sam do nekog starog klavira u Domu armije, svirao, svirao, i tako je nastala.
Kad sam se vratio, odsviram je, ali nikog nije posebno impresionirala. Kažem: Ljudi, ne shvatate šta je ovo, uopšte ne liči na mene, ko zna šta je! - Ma, 'ajde! Oneo sam melodiju Miri Savić i ona je odmah, za dva sata napisala tekst. Žao mi je i neprijatno mi je što se ta kompozicija vezuje samo za mene, Mira je ostala anonimna. Zanimljivo je i to, da nekoliko godina nismo dobili odobrenje da je snimimo na radiju, dok je ploča snimljena pet godina posle nastanka kompozicije. Ponekad razmišljam o tome, kako su se prema nama poneli nečovečno, idiotski. Darko Kraljić me je zamolio da uradim neki aranžman za film "Ljubav i moda", ja napravim "Devojko mala". Dok smo je snimali, pevušili smo "Pod sjajem zvezda", svi su bili oduševljeni:
- Pa, ona mora da uđe u film!
I ušla je. Darko Kraljić bio je veliki gospodin, mada dosta stariji od mene, sjajno smo sarađivali. Imali smo običaj da pevušimo dok sedimo u kafani. Svi zaćute, slušaju nas. Na povratku iz Montrea, svratimo u Veneciju i dok čekamo porudžbinu u kafani, tiho pevamo. Kafana se utiša, svi gledaju u nas, a mi pevamo, pevamo...
- Bravoooo! Verovatno su bili zapanjeni, ko su sad ovi?!
Nema pevača kome tada nismo bili muzička pratnja. Oni su se smenjivali na tronu popularnosti, prvo je to bila Nada Knežević, pa Lola Novaković, onda Senka Veletanlić... Biseru smo pratili kada je počela da peva, pre odlaska u Nemačku. Interesantno, nikad nismo pevali na "Beogradskom proleću", možda zato što istinski ne podnosim pevačka nadmetanja i smatram da ta vrsta sujete škodi umetnosti. Jedino su nas, 1964. naterali da pevamo na Opatijskom festivalu i osvojili smo drugu nagradu, sa kompozicijom Alfija Kabilja.
Grupu su 1981. godine osnovali Dejan Stanisavljević (sintisajzer, vokal), Slobodan Stanić (sintisajzer) i braća Ljuba (bas, sintisajzer) i Mića Bubalo (ritam mašina, elektronski bubnjevi). Svirali su elektropop po modelu tada popularnih bendova poput „Depeshe Mode” ili „Ultravox”. Slobodan Stanić je ubrzo odustao, tako da su prve koncerte u Dadovu, KST-u i drugim klubovima svirali kao trojka ili sa bubnjarem Milošem Obrenovićem, a na nastupima su koristili i snimljene muzičke deonice. U proleće 1982. godine objavljuju prvi domaći elektronski singl sa pesmama „TV” i „Sanjaš li u boji?” u produkciji Aleksandra Habića, koji je radio i aranžmane.
Debi LP „Remek depo” snimaju u produkciji Habića i uz pomoć saksofoniste Pola Pinjona, trubača Stjepka Guta i bubnjara Bore Longe. Koristeći humanizovanu varijantu elektronike sa soul duvačima, kroz Dejanove komunikativne pesme ponudili su pitak zvuk, posebno u temama „Kontrolori” i „Opasne igre”. Zanimljivo je da je tekst „Kontrolora” napisao kultni BG reditelj Milutin Petrović. Sredinom 1983. godine Dejan napušta grupu, postaje pobornik Hare Krišne i sarađuje sa sastavom „Du Du A”, a grupa „Beograd” prestaje da deluje.Elektropop su u ovom regionu tih godina izvodile grupe „Denis i Denis” i „Berliner Strase”.
1948. Izgrađena termoelektrana TE «Mali Kostolac». Mašinska oprema: turbine, generatori i kotlovi, bili su preneseni iz stare beogradske elektrane (1893.), delimično rekonstruisani i montirani u ovu elektranu.
Не пише где је та опрема сада, и боље, бар могу да се надам да је нешто сачувано, а претпостављам да је претопљено у Смедереву или шта слично....
Kompozicija "Pod sjajem zvezda", nastala je kad sam bio u vojsci, u Kumanovu, 1957. godine. Predstavlja moj žal za Beogradom. Znate, tu pesmu napravio je Beograd, ja sam je samo prepisao od Beograda koji je postojao u meni. U vojsci sam ga sanjao, mislio o njegovim ulicama, ljudima, mostovima. Došao sam do nekog starog klavira u Domu armije, svirao, svirao, i tako je nastala.
Kad sam se vratio, odsviram je, ali nikog nije posebno impresionirala. Kažem: Ljudi, ne shvatate šta je ovo, uopšte ne liči na mene, ko zna šta je! - Ma, 'ajde! Oneo sam melodiju Miri Savić i ona je odmah, za dva sata napisala tekst. Žao mi je i neprijatno mi je što se ta kompozicija vezuje samo za mene, Mira je ostala anonimna. Zanimljivo je i to, da nekoliko godina nismo dobili odobrenje da je snimimo na radiju, dok je ploča snimljena pet godina posle nastanka kompozicije. Ponekad razmišljam o tome, kako su se prema nama poneli nečovečno, idiotski. Darko Kraljić me je zamolio da uradim neki aranžman za film "Ljubav i moda", ja napravim "Devojko mala". Dok smo je snimali, pevušili smo "Pod sjajem zvezda", svi su bili oduševljeni:
- Pa, ona mora da uđe u film!
I ušla je. Darko Kraljić bio je veliki gospodin, mada dosta stariji od mene, sjajno smo sarađivali. Imali smo običaj da pevušimo dok sedimo u kafani. Svi zaćute, slušaju nas. Na povratku iz Montrea, svratimo u Veneciju i dok čekamo porudžbinu u kafani, tiho pevamo. Kafana se utiša, svi gledaju u nas, a mi pevamo, pevamo...
- Bravoooo! Verovatno su bili zapanjeni, ko su sad ovi?!
Nema pevača kome tada nismo bili muzička pratnja. Oni su se smenjivali na tronu popularnosti, prvo je to bila Nada Knežević, pa Lola Novaković, onda Senka Veletanlić... Biseru smo pratili kada je počela da peva, pre odlaska u Nemačku. Interesantno, nikad nismo pevali na "Beogradskom proleću", možda zato što istinski ne podnosim pevačka nadmetanja i smatram da ta vrsta sujete škodi umetnosti. Jedino su nas, 1964. naterali da pevamo na Opatijskom festivalu i osvojili smo drugu nagradu, sa kompozicijom Alfija Kabilja.
Kad sam se vratio, odsviram je, ali nikog nije posebno impresionirala. Kažem: Ljudi, ne shvatate šta je ovo, uopšte ne liči na mene, ko zna šta je! - Ma, 'ajde! Oneo sam melodiju Miri Savić i ona je odmah, za dva sata napisala tekst. Žao mi je i neprijatno mi je što se ta kompozicija vezuje samo za mene, Mira je ostala anonimna. Zanimljivo je i to, da nekoliko godina nismo dobili odobrenje da je snimimo na radiju, dok je ploča snimljena pet godina posle nastanka kompozicije. Ponekad razmišljam o tome, kako su se prema nama poneli nečovečno, idiotski.
Darko Kraljić me je zamolio da uradim neki aranžman za film "Ljubav i moda", ja napravim "Devojko mala". Dok smo je snimali, pevušili smo "Pod sjajem zvezda", svi su bili oduševljeni:
- Pa, ona mora da uđe u film!
I ušla je. Darko Kraljić bio je veliki gospodin, mada dosta stariji od mene, sjajno smo sarađivali. Imali smo običaj da pevušimo dok sedimo u kafani. Svi zaćute, slušaju nas. Na povratku iz Montrea, svratimo u Veneciju i dok čekamo porudžbinu u kafani, tiho pevamo. Kafana se utiša, svi gledaju u nas, a mi pevamo, pevamo...
- Bravoooo! Verovatno su bili zapanjeni, ko su sad ovi?!
Nema pevača kome tada nismo bili muzička pratnja. Oni su se smenjivali na tronu popularnosti, prvo je to bila Nada Knežević, pa Lola Novaković, onda Senka Veletanlić... Biseru smo pratili kada je počela da peva, pre odlaska u Nemačku. Interesantno, nikad nismo pevali na "Beogradskom proleću", možda zato što istinski ne podnosim pevačka nadmetanja i smatram da ta vrsta sujete škodi umetnosti. Jedino su nas, 1964. naterali da pevamo na Opatijskom festivalu i osvojili smo drugu nagradu, sa kompozicijom Alfija Kabilja.
http://exyuforever.blogspot.com/2008/06/pod-sjajem-zvezda.html
1948. Izgrađena termoelektrana TE «Mali Kostolac». Mašinska oprema: turbine, generatori i kotlovi, bili su preneseni iz stare beogradske elektrane (1893.), delimično rekonstruisani i montirani u ovu elektranu.
Не пише где је та опрема сада, и боље, бар могу да се надам да је нешто сачувано, а претпостављам да је претопљено у Смедереву или шта слично....
Kad sam se vratio, odsviram je, ali nikog nije posebno impresionirala. Kažem: Ljudi, ne shvatate šta je ovo, uopšte ne liči na mene, ko zna šta je! - Ma, 'ajde! Oneo sam melodiju Miri Savić i ona je odmah, za dva sata napisala tekst. Žao mi je i neprijatno mi je što se ta kompozicija vezuje samo za mene, Mira je ostala anonimna. Zanimljivo je i to, da nekoliko godina nismo dobili odobrenje da je snimimo na radiju, dok je ploča snimljena pet godina posle nastanka kompozicije. Ponekad razmišljam o tome, kako su se prema nama poneli nečovečno, idiotski.
Darko Kraljić me je zamolio da uradim neki aranžman za film "Ljubav i moda", ja napravim "Devojko mala". Dok smo je snimali, pevušili smo "Pod sjajem zvezda", svi su bili oduševljeni:
- Pa, ona mora da uđe u film!
I ušla je. Darko Kraljić bio je veliki gospodin, mada dosta stariji od mene, sjajno smo sarađivali. Imali smo običaj da pevušimo dok sedimo u kafani. Svi zaćute, slušaju nas. Na povratku iz Montrea, svratimo u Veneciju i dok čekamo porudžbinu u kafani, tiho pevamo. Kafana se utiša, svi gledaju u nas, a mi pevamo, pevamo...
- Bravoooo! Verovatno su bili zapanjeni, ko su sad ovi?!
Nema pevača kome tada nismo bili muzička pratnja. Oni su se smenjivali na tronu popularnosti, prvo je to bila Nada Knežević, pa Lola Novaković, onda Senka Veletanlić... Biseru smo pratili kada je počela da peva, pre odlaska u Nemačku. Interesantno, nikad nismo pevali na "Beogradskom proleću", možda zato što istinski ne podnosim pevačka nadmetanja i smatram da ta vrsta sujete škodi umetnosti. Jedino su nas, 1964. naterali da pevamo na Opatijskom festivalu i osvojili smo drugu nagradu, sa kompozicijom Alfija Kabilja.
http://exyuforever.blogspot.com/2008/06/pod-sjajem-zvezda.html
Hvala V.A. za divan prilog.