Франческо, не знам где се ова слика појавила овако како си је приказао, али неко је на њој грубо интервенисао: у оригиналу се види немачки мотоциклиста у првом плану....
Франческо, не знам где се ова слика појавила овако како си је приказао, али неко је на њој грубо интервенисао: у оригиналу се види немачки мотоциклиста у првом плану....
Uglavnom je iz ovog ugla i fotografisana, uz ponešto slika iz suprotnog pravca.
Kako god, kuća je zakrpljena u toku okupacije (zazidano je šta se zazidati moglo i obnovljena posle rata.
Jedan od zasigurno najfascinantnijih primera posleratne obnove i izgradenje. Za prave majstore nije bilo problema napraviti istovetne prozore, vrata, izraditi istovetnu dekoraciju i upasovati tako da se ne prepoznaje obnovljeni deo.
Jedino, novi arhitekta nije pravio velike "salonske" stanove (kakve je ova zgrada posedovala u delu u kome je uništena), već dva manja.
Doduše, na Bulevaru (kod "Kamenovića") bilo je sličnih primera obnove, a ništa manje uspeo je i onaj kojim je do prizemlja porušena zgrada na uglu Sinđelićeve i Mileševske izidana identična kakva je i bila pre rata do u najsitniji detalj.
Trojica braće Savić (Boža, Pera i Svetolik) su osnivač i štamparije, slovolivnice, cinkografije i izdavači nezavisnog političkog lista Mali žurnal. Osnovali su Moderni bioskop u Beogradu i uredili filmsku laboratoriju koji su poslovali u okviru preduzeća Savić-Film i Komp. Poreklom su iz Šapca gde im je otac bio predsednik suda.
Boža (1862-1927) je studirao filozofiju u Beogradu, a medicinu u Cirihu, Beču i Berlinu. Bio je glavni urednik Malog žurnala. Pisao je književne članke i studije, političke i socijalne rasprave, romane...
Vodio je Moderni bioskop, a za istoriju jugoslovenskog filma posebno su zanimljivi njegovi članci o kinematografiji. Boža Savić je imao veoma ambiciozne produkcione planove.
Pera (1868-1925) je u Beču završio Eksportnu akademiju. Bio je urednik Malog žurnala i politički veoma angažovan.
Svetolik (1874-1944) je nekoliko puta bio odgovorni urednik Malog žurnala, 1911. godine istupa iz porodične firme i radi kao direktor i urednik dnevnog lista Balkan.
Moderni bioskop je 1911. godine osnovao svoj Pozorišniodsek (ideja o snimljenom pozorištu) i u časopisu Mali žurnal raspisao konkurse za glumce i glumice kinematografskog pozorišta, kao i za tekstove za kinematografske komade.
Na konkurs za scenarija je stiglo 55 radova, odkojih je devet otkupljeno (isplaćeno 475 dinara), ali je snimljen samo jedan igrani film – JADNA MAJKA. Autor scenarija i reditelj je najverovatnije bio sam Boža Savić, film je snimio Karl Frojnd (kasnije proslavljeni nemački i holivudski snimatelj), a film je prikazan gledaocima marta 1912. godine. I pored ambicioznih planova Pozorišnog odseka ovo je jedini realizovani projekat.
Braća Savić poseduju i malu laboratoriju za kopiranje filmova i stavljanje natpisa (opremio je Karl
Frojnd).
Moderni bioskop je srušen početkom 1914. godine, braća Savić rasprodaju filmsku tehniku i prestaju da se bave filmom.
Snimljene reportaže :
DOČEK M. RAJČEVIĆA, SVETSKOG PUTNIKA U SMEDEREVU I BEOGRADU
SA KORZOA NA TERAZIJAMA (1911)
SVEČANOST U SOFIJI, PRVI DEO
SRPSKO BOGOJAVLJENJE U BEOGRADU
SA BEOGRADSKOG KORZOA, DRUGI DEO
LZ JEVREJSKE MALE I SA DORĆOLA, JEDAN DEO JEVREJSKIH FAŠANKI
Dimitrije Ilić otvara svoj fotoplastikum 11/23. jula 1904. godine u Beogradu u ulici Knjeginje Ljubice "...izmedju gostionica Novog i Starog Majdana, više klasne lutrije..." (danas Zmaj Jovina br. 15), cene su 30 para, za djake i vojnike 20 para.
Prvi marketing!!!: "Ko pazari u radnji Davida Tajščeka (Kolarčeva 5) dobija besplatnu ulaznicu!"
Мени је, рецимо, ово непознаница... Да ли сам нешто пропустио или не успевам да се сетим, али немам ни приближну идеју који је ово ћошак био.
To bi možda mogla da bude ona zgrada po projektu Jana Dubovija u Pop Lukinoj koja je pogođena (i od koje je ostala sačuvana jedna petina, na osnovu koje je zgrada ponovo kasnije izidana kakva je i bila). I danas stoji na istom mestu: nije na samom uglu nego je uzidana u front.
"....Pristali smo da ustupimo Sarajevu hektar zemljišta u Ankari, koje je Kemal Ataturk poklonio kralju Aleksandru, kao i zgradu koja je replika zgrade na Andrićevom vencu, u kojoj se nalazi Predsedništvo", rekao je Antić za "Novosti...".
Da li zaista postoji "replika Novog dvora" u Ankari?
Prof. Antića sam bar jednom slušao kako sa dubokim ubeđenjem priča ... pa, napisaću: gluposti.
"....Pristali smo da ustupimo Sarajevu hektar zemljišta u Ankari, koje je Kemal Ataturk poklonio kralju Aleksandru, kao i zgradu koja je replika zgrade na Andrićevom vencu, u kojoj se nalazi Predsedništvo", rekao je Antić za "Novosti...".
Da li zaista postoji "replika Novog dvora" u Ankari?
Prof. Antića sam bar jednom slušao kako sa dubokim ubeđenjem priča ... pa, napisaću: gluposti.
Svašta se zaista priča. Posebno neprovereni i neproučeni podaci.
O tome kako zgrada izgleda, postoji ovaj članak u Politici:
Ipak, i u samom članku ima podosta netačnosti, jer je zgradu u Ankari projektovao arhitekta Kosta Jovanović (autor oplenačkog mauzoleja), a ne Konstantnin "žižditelj sedišta Narodne banke Srbije" (sic!, bljuv).
Nadalje, svako ko iole pogleda Stari Dvor (na Dedinju) i rezidenciju ambasadora u Ankari uočiće da su priče o replici samo umišljena želja. Dvor na Dedinju je nešto drugo.
I podatak (Vlado V.A. - pazi sad!) nameštaj (ili barem deo nameštaja) je u rezidenciji projektovao naš poznati arhitekta Grigorije Samojlov uz realizaciju njegovog omiljenog saradnika, realizatora svih njegovih zamisli i visprenog umetničkog stolara Dragutina Barca.
Франческо, не знам где се ова слика појавила овако како си је приказао, али неко је на њој грубо интервенисао: у оригиналу се види немачки мотоциклиста у првом плану....
A postoji li ova iz drugih uglova?
POZDRAV SVIMA ....
Брисане су и бандере које заклањају рушевину.
A postoji li ova iz drugih uglova?
Uglavnom je iz ovog ugla i fotografisana, uz ponešto slika iz suprotnog pravca.
Kako god, kuća je zakrpljena u toku okupacije (zazidano je šta se zazidati moglo i obnovljena posle rata.
Jedan od zasigurno najfascinantnijih primera posleratne obnove i izgradenje. Za prave majstore nije bilo problema napraviti istovetne prozore, vrata, izraditi istovetnu dekoraciju i upasovati tako da se ne prepoznaje obnovljeni deo.
Jedino, novi arhitekta nije pravio velike "salonske" stanove (kakve je ova zgrada posedovala u delu u kome je uništena), već dva manja.
Doduše, na Bulevaru (kod "Kamenovića") bilo je sličnih primera obnove, a ništa manje uspeo je i onaj kojim je do prizemlja porušena zgrada na uglu Sinđelićeve i Mileševske izidana identična kakva je i bila pre rata do u najsitniji detalj.
BRAĆA SAVIĆ
Trojica braće Savić (Boža, Pera i Svetolik) su osnivač i štamparije, slovolivnice, cinkografije i izdavači nezavisnog političkog lista Mali žurnal. Osnovali su Moderni bioskop u Beogradu i uredili filmsku laboratoriju koji su poslovali u okviru preduzeća Savić-Film i Komp. Poreklom su iz Šapca gde im je otac bio predsednik suda.
Boža (1862-1927) je studirao filozofiju u Beogradu, a medicinu u Cirihu, Beču i Berlinu. Bio je glavni urednik Malog žurnala. Pisao je književne članke i studije, političke i socijalne rasprave, romane...
Vodio je Moderni bioskop, a za istoriju jugoslovenskog filma posebno su zanimljivi njegovi članci o kinematografiji. Boža Savić je imao veoma ambiciozne produkcione planove.
Pera (1868-1925) je u Beču završio Eksportnu akademiju. Bio je urednik Malog žurnala i politički veoma angažovan.
Svetolik (1874-1944) je nekoliko puta bio odgovorni urednik Malog žurnala, 1911. godine istupa iz porodične firme i radi kao direktor i urednik dnevnog lista Balkan.
Moderni bioskop je 1911. godine osnovao svoj Pozorišni odsek (ideja o snimljenom pozorištu) i u časopisu Mali žurnal raspisao konkurse za glumce i glumice kinematografskog pozorišta, kao i za tekstove za kinematografske komade.
Na konkurs za scenarija je stiglo 55 radova, od kojih je devet otkupljeno (isplaćeno 475 dinara), ali je snimljen samo jedan igrani film – JADNA MAJKA. Autor scenarija i reditelj je najverovatnije bio sam Boža Savić, film je snimio Karl Frojnd (kasnije proslavljeni nemački i holivudski snimatelj), a film je prikazan gledaocima marta 1912. godine. I pored ambicioznih planova Pozorišnog odseka ovo je jedini realizovani projekat.
Braća Savić poseduju i malu laboratoriju za kopiranje filmova i stavljanje natpisa (opremio je Karl
Frojnd).
Moderni bioskop je srušen početkom 1914. godine, braća Savić rasprodaju filmsku tehniku i prestaju da se bave filmom.
Snimljene reportaže :
Prvi marketing!!!: "Ko pazari u radnji Davida Tajščeka (Kolarčeva 5) dobija besplatnu ulaznicu!"
Мени је, рецимо, ово непознаница... Да ли сам нешто пропустио или не успевам да се сетим, али немам ни приближну идеју који је ово ћошак био.
To bi možda mogla da bude ona zgrada po projektu Jana Dubovija u Pop Lukinoj koja je pogođena (i od koje je ostala sačuvana jedna petina, na osnovu koje je zgrada ponovo kasnije izidana kakva je i bila). I danas stoji na istom mestu: nije na samom uglu nego je uzidana u front.
Jeste Pop Lukina
Čitajući vesti
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2012&mm=12&dd=25&nav_category=11...
naiđoh na ovu tvrdnju
"....Pristali smo da ustupimo Sarajevu hektar zemljišta u Ankari, koje je Kemal Ataturk poklonio kralju Aleksandru, kao i zgradu koja je replika zgrade na Andrićevom vencu, u kojoj se nalazi Predsedništvo", rekao je Antić za "Novosti...".
Da li zaista postoji "replika Novog dvora" u Ankari?
Prof. Antića sam bar jednom slušao kako sa dubokim ubeđenjem priča ... pa, napisaću: gluposti.
Čitajući vesti
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2012&mm=12&dd=25&nav_category=11...
naiđoh na ovu tvrdnju
"....Pristali smo da ustupimo Sarajevu hektar zemljišta u Ankari, koje je Kemal Ataturk poklonio kralju Aleksandru, kao i zgradu koja je replika zgrade na Andrićevom vencu, u kojoj se nalazi Predsedništvo", rekao je Antić za "Novosti...".
Da li zaista postoji "replika Novog dvora" u Ankari?
Prof. Antića sam bar jednom slušao kako sa dubokim ubeđenjem priča ... pa, napisaću: gluposti.
Svašta se zaista priča. Posebno neprovereni i neproučeni podaci.
O tome kako zgrada izgleda, postoji ovaj članak u Politici:
http://www.politika.rs/rubrike/Moja-kuca/Dvorska-replika-u-Ankari.lt.html
Ipak, i u samom članku ima podosta netačnosti, jer je zgradu u Ankari projektovao arhitekta Kosta Jovanović (autor oplenačkog mauzoleja), a ne Konstantnin "žižditelj sedišta Narodne banke Srbije" (sic!, bljuv).
Nadalje, svako ko iole pogleda Stari Dvor (na Dedinju) i rezidenciju ambasadora u Ankari uočiće da su priče o replici samo umišljena želja. Dvor na Dedinju je nešto drugo.
I podatak (Vlado V.A. - pazi sad!) nameštaj (ili barem deo nameštaja) je u rezidenciji projektovao naš poznati arhitekta Grigorije Samojlov uz realizaciju njegovog omiljenog saradnika, realizatora svih njegovih zamisli i visprenog umetničkog stolara Dragutina Barca.