Tih demonstracija se već sećam. Količina besa i strasti koju je narod ispoljio povodom smrti Lumumbe, o kome smo vrlo malo znali, bila je fascinantna. Nisam ni sociolog ni psiholog ali imam utisak da narodu treba povremeno pružiti priliku da ovako ispolji svoju nagomilanu agresiju i energiju da je ne bi upotrebio tamo gde ne treba. Sećam se da je ambasada Belgije (sada je to mislim Turska ambasada) bila demolirana.
Стварно фасцинантан бес и страст... А, чини ми се, белгијска амбасада на истом месту на ком и данас...
Белгијска амбасада годинама је била у Пролетерских бригада (Крунска), и то у кући у којој је живела Драга Машин. Данас је ту неки... орган ЕУ.
А слика запаљеног аутомобила подсетила ме на још нешто што ми је отац причао. Демонстрације, крш, лом,... Разјарени демонстранти почели да преврћу аутомобиле америчке, италијанске, енглеске... бога питај чије амбасаде и таман да преврну један кад неко повика:
"Чекајте, немојте, то је аутомобил турске амбасаде!"
"А Косово?"
И та кола завршише се на крову...
E to mi se svidja!
Ziveo sam 1961g. u Bul. Revolucije # 38 (danas KA # 38). Kada je nastao haos kod belgijske ambasade bio sam medju prvima da se provucem pod spustene, ali demonstrantima iskrivljene i raskriljene, roletne parternih prozora ambasade. Ni sam sada ne znam zasto (ne secam se da sam imao nameru nesto da ukradem, mada ukrao bih da sam mogao). Bio sam tada ljubitelj bezprizornosti ondasnjih vagabundi Beograda. Imao sam nepunih 12. godina kada se demonstracija zbivala ( kasnije sam saznao da su sav haos pravili ljudi milicije u civilu, kakav je oduvek i obicaj ). Kod moje kuce, bacane su granitne kocke slozene za kaldrmu, koja se tada valjda popravljala, u Bul. Revolucije na milicajce. Bilo je mladica koji zafrljace kocku za kaldrmu kao da je sljunak. Gledao sam ih impresionirano a i oni su verovatno radili to po nalogu zaposljavaoca, milicije.
I tako, popnem se tom prilikom i ja (neko me je pogurao) na banak prozora (prethodno razbijenih stakala ali neotvoren) ambasade kad odjednom osetim nekakvu "velu vodu" koja mi se razliva po ledjima. I odmah klonem na zemlju. Jedino cega se sada secam je da sam pio neku vodu i krenuo kuci s bolom u ledjima koji je bio veoma jak. Ispostavilo se da ssm dobio olovnim pendrekom u ledja. Majka me je tukla uprkos bolova ali i negovala nekoliko dana jer, verujte, masnica od pendreka a i bol ne prolaze nedeljama. Voleo sam tada arambase i izgrednike ali, uz sav trud, nisam mogao da takav postanem i sam - nesto tu nije stimalo (jer voleo sam i knjige, citanje).
Inace ova slika ne prikazuje belgijsku ambasadu vec zgrade (u prvoj je danas izraelska ambasada) do nje kao i zid dvorista ondasnje belgijske ambasade sa ulazom u njenu garazu. Sama ambasada bila je nesto desno. Tada nisam znao ko je Lumumba ali ipak postoji neka audiomemorija da je jedno takvo ime mozda bilo izvikivano iz gomile.
Tih demonstracija se već sećam. Količina besa i strasti koju je narod ispoljio povodom smrti Lumumbe, o kome smo vrlo malo znali, bila je fascinantna. Nisam ni sociolog ni psiholog ali imam utisak da narodu treba povremeno pružiti priliku da ovako ispolji svoju nagomilanu agresiju i energiju da je ne bi upotrebio tamo gde ne treba. Sećam se da je ambasada Belgije (sada je to mislim Turska ambasada) bila demolirana.
Стварно фасцинантан бес и страст... А, чини ми се, белгијска амбасада на истом месту на ком и данас...
Белгијска амбасада годинама је била у Пролетерских бригада (Крунска), и то у кући у којој је живела Драга Машин. Данас је ту неки... орган ЕУ.
А слика запаљеног аутомобила подсетила ме на још нешто што ми је отац причао. Демонстрације, крш, лом,... Разјарени демонстранти почели да преврћу аутомобиле америчке, италијанске, енглеске... бога питај чије амбасаде и таман да преврну један кад неко повика:
"Чекајте, немојте, то је аутомобил турске амбасаде!"
"А Косово?"
И та кола завршише се на крову...
E to mi se svidja!
Ziveo sam 1961g. u Bul. Revolucije # 38 (danas KA # 38). Kada je nastao haos kod belgijske ambasade bio sam medju prvima da se provucem pod spustene, ali demonstrantima iskrivljene i raskriljene, roletne parternih prozora ambasade. Ni sam sada ne znam zasto (ne secam se da sam imao nameru nesto da ukradem, mada ukrao bih da sam mogao). Bio sam tada ljubitelj bezprizornosti ondasnjih vagabundi Beograda. Imao sam nepunih 12. godina kada se demonstracija zbivala ( kasnije sam saznao da su sav haos pravili ljudi milicije u civilu, kakav je oduvek i obicaj ). Kod moje kuce, bacane su granitne kocke slozene za kaldrmu, koja se tada valjda popravljala, u Bul. Revolucije na milicajce. Bilo je mladica koji zafrljace kocku za kaldrmu kao da je sljunak. Gledao sam ih impresionirano a i oni su verovatno radili to po nalogu zaposljavaoca, milicije.
I tako, popnem se tom prilikom i ja (neko me je pogurao) na banak prozora (prethodno razbijenih stakala ali neotvoren) ambasade kad odjednom osetim nekakvu "velu vodu" koja mi se razliva po ledjima. I odmah klonem na zemlju. Jedino cega se sada secam je da sam pio neku vodu i krenuo kuci s bolom u ledjima koji je bio veoma jak. Ispostavilo se da ssm dobio olovnim pendrekom u ledja. Majka me je tukla uprkos bolova ali i negovala nekoliko dana jer, verujte, masnica od pendreka a i bol ne prolaze nedeljama. Voleo sam tada arambase i izgrednike ali, uz sav trud, nisam mogao da takav postanem i sam - nesto tu nije stimalo (jer voleo sam i knjige, citanje).
Inace ova slika ne prikazuje belgijsku ambasadu vec zgrade (u prvoj je danas izraelska ambasada) do nje kao i zid dvorista ondasnje belgijske ambasade sa ulazom u njenu garazu. Sama ambasada bila je nesto desno. Tada nisam znao ko je Lumumba ali ipak postoji neka audiomemorija da je jedno takvo ime mozda bilo izvikivano iz gomile.
Zanimljiva priča. Istina je da u tim godinama (10 do 18) svako ko se opire ustaljenom redu izaziva simpatije. Prisećam se jedne parole iz nekih davnih vremena "ne znamo šta hoćemo ali znamo šta nećemo".
U pozadini, izmedju kasarni, Kalemegdanska padina ili zemunsko brdo (cisto radi orijentirunga)? Za ovako malo zarobljenika previse je kazana (verovatno je fotka 'reklamaciona'). Ili srpsko gostoprimstvo ne manjakava ni kada su u pitanju neprijatelji. Ili su pak u pitanju neki bugarski ljubimci Srba. Kako sam vec ranije napominjao, postojalo je veoma (preterano) izrazito gostoprimstvo i prijateljstvo za Bugare u Beogradu do 1913g. Radilo se o zajednickom naporu da se iz Juzne Srbije isteraju Turci ( zvanicni gospodari ). Ali Bugari su hteli tu Juznu Srbiju za sebe. Opet, mi im nismo dali svoje teritorije. Tako se izrodila omraza ( mada je ona postojala jos od cara Dusana, svejedno sto mu je carica bila bugarka ). U osnovi jedna narodna igrarija Srbi : Bugari, bez prestanka.
Svet mora necim da se zabavlja. Naime, vladaoci moraju da necim animiraju svoj narod da on ne bi ustao protiv njih samih. Sto je vise krvi i zabava mora biti bolja. To slovensko (Srbi) : mongoloidno (Bugari) takmicenje u krvi mozda i bolje je od globalnog bratoubilackog rata unutar samih nacija ( a i ono ce nastati kasnije ). A mozda i nije bolje ( tj. bolje pre nego kasnije ). I Ruse je spas'lo unistenje Zlatne horde od strane Tamerlanovih linija; Rusi sami, tesko da bi se otresli Mongola Dzingiz Kana. Rusi su se stopili sa Mongolima isto onako bratski kao i mi s Turcima. Otuda biologizam kosmopolitizma. To isto zbilo se davno i na Zapadu - ali jos u vreme Atile. Tako nas Zapad vremenski stalno pretice kako u genetskom mesanju tako i u bratoubilackom obnavljanju. Mnogo lakse bilo bi da smo se stopili s Bugarima a ne s Turcima, ali kako bilo ... . Ipak, ovako je mozda najbolje ....
* * *
P.S. ne pisem komentare iz patriotsko / istorijskih razloga ( jer to nije opredeljenje ovog Foruma ) mada takvo preusmerenje reflektuje proslost i ne moze da se izbegne kada se ona (proslost) komentarise.
Niti srbujem, niti patriotisem ( opet: nije ovo Forum za takvu aktivnost ). Komentari su mi ( kolikogod vinoviti ) iskljucivo s celjem da malkice gledaocu 'rasvetlim' fotku o kojoj se radi i koja je nam/mi/mu draga. Mislim da mi je ovo "nam/mi/mu" inovacija, uspela? A?
Moramo se, jerbo smo ljudi, malo i 'lagiti' ( ko ne veruje/veruje neka otide do Novoga Sada da se uveri u lagariju fasada, ako nist' vise ). Laz fasada - istina naroda! [ a o tome uvazeni .... ]
Znate, razumevam one koji vole K.K. ( zaveden siroti svet - ko' i moj sin ) ali kako da se ja vratim s nasih vina na srpsku Koka-Kolu?
Докле више с тим некритичким ревизионистичким речником? Драги Јовановић није само "проглашен ратним злочинцем", он је уистину и био злочинац, слуга окупатора, одговоран за смрт хиљаде Срба.
Нећу више уопште даље о томе, али, ово сам морала рећи, јер неке ствари се, напросто, морају рећи, ради спокоја душа хиљада невиних жртава.
B. Nestorović piše da je na jednoj zgradi u Knez Mihailovoj, izrađenoj 1889, "središnji deo rešen nizom na renesansi koncipiranih prozora na spratu i širokim otvorima izloga u prizemlju, čiji su noseći stubovi obogaćeni toskanskim pilastrima".
Pitanje glasi: kako se zove ova poznata zgrada?
Tih demonstracija se već sećam. Količina besa i strasti koju je narod ispoljio povodom smrti Lumumbe, o kome smo vrlo malo znali, bila je fascinantna. Nisam ni sociolog ni psiholog ali imam utisak da narodu treba povremeno pružiti priliku da ovako ispolji svoju nagomilanu agresiju i energiju da je ne bi upotrebio tamo gde ne treba. Sećam se da je ambasada Belgije (sada je to mislim Turska ambasada) bila demolirana.
Стварно фасцинантан бес и страст... А, чини ми се, белгијска амбасада на истом месту на ком и данас...
Белгијска амбасада годинама је била у Пролетерских бригада (Крунска), и то у кући у којој је живела Драга Машин. Данас је ту неки... орган ЕУ.
А слика запаљеног аутомобила подсетила ме на још нешто што ми је отац причао. Демонстрације, крш, лом,... Разјарени демонстранти почели да преврћу аутомобиле америчке, италијанске, енглеске... бога питај чије амбасаде и таман да преврну један кад неко повика:
"Чекајте, немојте, то је аутомобил турске амбасаде!"
"А Косово?"
И та кола завршише се на крову...
Можда ја нешто пропуштам, али не знам чему збуњивање са локацијом белгијске амбасаде: колико знам а и колико се види са слика амбасада је била на истом месту на коме је и данас.
Иако се здање у Улици браће Крсмановић 2 уобичајено назива Шпанска кућа, не зна се поуздано када је и због чега то име добило. Одговор на питање ко је „кумовао” згради не знају ни у општини Савски венац, ни у Заводу за заштиту споменика културе града, ни у Туристичкој организацији Београда. Без одговора су остали и у Гете институту и Институту „Сервантес”. Бројни историчари, историчари уметности и архитекте које смо контактирали кажу да у документима о Савамали нису наишли на податак да је објекат икад званично поменут под именом Шпанска кућа.
Д. Мучибабић
Ако се не варам, Браће Крсмановића бр. 2 је кућа одмах до стуба Бранковог моста, она што су јој пре годину и по скинули кров па је такву и оставили. Једино што сам о њој до сада знао је да је била стара зграда "Извозне банке" (тако каже тротомна "Историја Београда"). Никада нисам чуо да ју је ико ословио са "Шпанска кућа". Можда је то нешто из релативно скорије историје? Шта кажу остали?
Не вараш се... али ако у Гуглов претраживач укуцаш "Шпанска кућа Београд" видећеш неколико чланака у којима се кућа у Б. Крсмановића помиње под тим називом, и то све са поменутим наградним питањем. Рецимо:
Занемарите тај, слободно могу да кажем, идиотски назив. Реч је о бесмислици коју је лансирао неко из претходног сазива општине Савски венац, па се запатио... Никакве везе та јадна кућа нема са Шпанијом, Шпанцима, и њима сличнима.
Има неких најава да ће можда немачки Гете институт ту поставити свој центар, мада то још није превише извесно. По "шпанској" логици, можда тада она постане "немачка" кућа... А стање у ком је кућа сада је, слободно могу да кажем, срамота моје општине, најпре.
Иначе, та зграда има своју далеко значајнију и тежу улогу у београдској историји, а о којој се данас скоро ништа не зна - ко је читао књигу ћерке Бруна Цатлера, шефа београдског Гестапоа, могао је да прочита да се управо испред те куће током јесени 1941. и пролећа 1942. године сваки дан заустављао монструозни камион-душегупка, крцат женама и децом, београдским Јеврејима и Ромима, након што би прешао од Сајмишта преко импровизованог понтонског моста: тачно пред вратима ТЕ куће, возач Гец би стао, сувозач Мајер би изашао и пребацио склопку која је отровни гас из ауспуха уместо напоље убацивала у херметички затворену транспортну кабину. Када би затим кренули даље, кроз улице Браће крсмановића, Карађорђеву и Немањину, у кабини би настајало стравично умирање у агонији... На тај начин убијено је више од 7.000 ДЕЦЕ и жена.
Моја идеја је била да се од те куће направи београдско "Место Сећања" док се коначно не формира прави музеј на Сајмишту, али је то, за сада, немогуће...
Бане, хвала за овај грозан податак. Уистину трагично место које би требало обележити.
Што се тиче "Шпанске куће", управо сте потврдили моје сумње. Име је неко употребио једанпут а потом су га сви без икакве провере или питања шта је то шпанско на њој понављали.
Стварно фасцинантан бес и страст... А, чини ми се, белгијска амбасада на истом месту на ком и данас...
Белгијска амбасада годинама је била у Пролетерских бригада (Крунска), и то у кући у којој је живела Драга Машин. Данас је ту неки... орган ЕУ.
А слика запаљеног аутомобила подсетила ме на још нешто што ми је отац причао. Демонстрације, крш, лом,... Разјарени демонстранти почели да преврћу аутомобиле америчке, италијанске, енглеске... бога питај чије амбасаде и таман да преврну један кад неко повика:
"Чекајте, немојте, то је аутомобил турске амбасаде!"
"А Косово?"
И та кола завршише се на крову...
E to mi se svidja!
Ziveo sam 1961g. u Bul. Revolucije # 38 (danas KA # 38). Kada je nastao haos kod belgijske ambasade bio sam medju prvima da se provucem pod spustene, ali demonstrantima iskrivljene i raskriljene, roletne parternih prozora ambasade. Ni sam sada ne znam zasto (ne secam se da sam imao nameru nesto da ukradem, mada ukrao bih da sam mogao). Bio sam tada ljubitelj bezprizornosti ondasnjih vagabundi Beograda. Imao sam nepunih 12. godina kada se demonstracija zbivala ( kasnije sam saznao da su sav haos pravili ljudi milicije u civilu, kakav je oduvek i obicaj ). Kod moje kuce, bacane su granitne kocke slozene za kaldrmu, koja se tada valjda popravljala, u Bul. Revolucije na milicajce. Bilo je mladica koji zafrljace kocku za kaldrmu kao da je sljunak. Gledao sam ih impresionirano a i oni su verovatno radili to po nalogu zaposljavaoca, milicije.
I tako, popnem se tom prilikom i ja (neko me je pogurao) na banak prozora (prethodno razbijenih stakala ali neotvoren) ambasade kad odjednom osetim nekakvu "velu vodu" koja mi se razliva po ledjima. I odmah klonem na zemlju. Jedino cega se sada secam je da sam pio neku vodu i krenuo kuci s bolom u ledjima koji je bio veoma jak. Ispostavilo se da ssm dobio olovnim pendrekom u ledja. Majka me je tukla uprkos bolova ali i negovala nekoliko dana jer, verujte, masnica od pendreka a i bol ne prolaze nedeljama. Voleo sam tada arambase i izgrednike ali, uz sav trud, nisam mogao da takav postanem i sam - nesto tu nije stimalo (jer voleo sam i knjige, citanje).
Inace ova slika ne prikazuje belgijsku ambasadu vec zgrade (u prvoj je danas izraelska ambasada) do nje kao i zid dvorista ondasnje belgijske ambasade sa ulazom u njenu garazu. Sama ambasada bila je nesto desno. Tada nisam znao ko je Lumumba ali ipak postoji neka audiomemorija da je jedno takvo ime mozda bilo izvikivano iz gomile.
Стварно фасцинантан бес и страст... А, чини ми се, белгијска амбасада на истом месту на ком и данас...
Белгијска амбасада годинама је била у Пролетерских бригада (Крунска), и то у кући у којој је живела Драга Машин. Данас је ту неки... орган ЕУ.
А слика запаљеног аутомобила подсетила ме на још нешто што ми је отац причао. Демонстрације, крш, лом,... Разјарени демонстранти почели да преврћу аутомобиле америчке, италијанске, енглеске... бога питај чије амбасаде и таман да преврну један кад неко повика:
"Чекајте, немојте, то је аутомобил турске амбасаде!"
"А Косово?"
И та кола завршише се на крову...
E to mi se svidja!
Ziveo sam 1961g. u Bul. Revolucije # 38 (danas KA # 38). Kada je nastao haos kod belgijske ambasade bio sam medju prvima da se provucem pod spustene, ali demonstrantima iskrivljene i raskriljene, roletne parternih prozora ambasade. Ni sam sada ne znam zasto (ne secam se da sam imao nameru nesto da ukradem, mada ukrao bih da sam mogao). Bio sam tada ljubitelj bezprizornosti ondasnjih vagabundi Beograda. Imao sam nepunih 12. godina kada se demonstracija zbivala ( kasnije sam saznao da su sav haos pravili ljudi milicije u civilu, kakav je oduvek i obicaj ). Kod moje kuce, bacane su granitne kocke slozene za kaldrmu, koja se tada valjda popravljala, u Bul. Revolucije na milicajce. Bilo je mladica koji zafrljace kocku za kaldrmu kao da je sljunak. Gledao sam ih impresionirano a i oni su verovatno radili to po nalogu zaposljavaoca, milicije.
I tako, popnem se tom prilikom i ja (neko me je pogurao) na banak prozora (prethodno razbijenih stakala ali neotvoren) ambasade kad odjednom osetim nekakvu "velu vodu" koja mi se razliva po ledjima. I odmah klonem na zemlju. Jedino cega se sada secam je da sam pio neku vodu i krenuo kuci s bolom u ledjima koji je bio veoma jak. Ispostavilo se da ssm dobio olovnim pendrekom u ledja. Majka me je tukla uprkos bolova ali i negovala nekoliko dana jer, verujte, masnica od pendreka a i bol ne prolaze nedeljama. Voleo sam tada arambase i izgrednike ali, uz sav trud, nisam mogao da takav postanem i sam - nesto tu nije stimalo (jer voleo sam i knjige, citanje).
Inace ova slika ne prikazuje belgijsku ambasadu vec zgrade (u prvoj je danas izraelska ambasada) do nje kao i zid dvorista ondasnje belgijske ambasade sa ulazom u njenu garazu. Sama ambasada bila je nesto desno. Tada nisam znao ko je Lumumba ali ipak postoji neka audiomemorija da je jedno takvo ime mozda bilo izvikivano iz gomile.
Zanimljiva priča. Istina je da u tim godinama (10 do 18) svako ko se opire ustaljenom redu izaziva simpatije. Prisećam se jedne parole iz nekih davnih vremena "ne znamo šta hoćemo ali znamo šta nećemo".
V.K. : Sve bolje i bolje fotke!
U pozadini, izmedju kasarni, Kalemegdanska padina ili zemunsko brdo (cisto radi orijentirunga)? Za ovako malo zarobljenika previse je kazana (verovatno je fotka 'reklamaciona'). Ili srpsko gostoprimstvo ne manjakava ni kada su u pitanju neprijatelji. Ili su pak u pitanju neki bugarski ljubimci Srba. Kako sam vec ranije napominjao, postojalo je veoma (preterano) izrazito gostoprimstvo i prijateljstvo za Bugare u Beogradu do 1913g. Radilo se o zajednickom naporu da se iz Juzne Srbije isteraju Turci ( zvanicni gospodari ). Ali Bugari su hteli tu Juznu Srbiju za sebe. Opet, mi im nismo dali svoje teritorije. Tako se izrodila omraza ( mada je ona postojala jos od cara Dusana, svejedno sto mu je carica bila bugarka ). U osnovi jedna narodna igrarija Srbi : Bugari, bez prestanka.
Svet mora necim da se zabavlja. Naime, vladaoci moraju da necim animiraju svoj narod da on ne bi ustao protiv njih samih. Sto je vise krvi i zabava mora biti bolja. To slovensko (Srbi) : mongoloidno (Bugari) takmicenje u krvi mozda i bolje je od globalnog bratoubilackog rata unutar samih nacija ( a i ono ce nastati kasnije ). A mozda i nije bolje ( tj. bolje pre nego kasnije ). I Ruse je spas'lo unistenje Zlatne horde od strane Tamerlanovih linija; Rusi sami, tesko da bi se otresli Mongola Dzingiz Kana. Rusi su se stopili sa Mongolima isto onako bratski kao i mi s Turcima. Otuda biologizam kosmopolitizma. To isto zbilo se davno i na Zapadu - ali jos u vreme Atile. Tako nas Zapad vremenski stalno pretice kako u genetskom mesanju tako i u bratoubilackom obnavljanju. Mnogo lakse bilo bi da smo se stopili s Bugarima a ne s Turcima, ali kako bilo ... . Ipak, ovako je mozda najbolje ....
* * *
P.S. ne pisem komentare iz patriotsko / istorijskih razloga ( jer to nije opredeljenje ovog Foruma ) mada takvo preusmerenje reflektuje proslost i ne moze da se izbegne kada se ona (proslost) komentarise.
Niti srbujem, niti patriotisem ( opet: nije ovo Forum za takvu aktivnost ). Komentari su mi ( kolikogod vinoviti ) iskljucivo s celjem da malkice gledaocu 'rasvetlim' fotku o kojoj se radi i koja je nam/mi/mu draga. Mislim da mi je ovo "nam/mi/mu" inovacija, uspela? A?
Moramo se, jerbo smo ljudi, malo i 'lagiti' ( ko ne veruje/veruje neka otide do Novoga Sada da se uveri u lagariju fasada, ako nist' vise ). Laz fasada - istina naroda! [ a o tome uvazeni .... ]
Znate, razumevam one koji vole K.K. ( zaveden siroti svet - ko' i moj sin ) ali kako da se ja vratim s nasih vina na srpsku Koka-Kolu?
S vima H. od ...
.
Није ушло у прелом
Није ушло у прелом
Докле више с тим некритичким ревизионистичким речником? Драги Јовановић није само "проглашен ратним злочинцем", он је уистину и био злочинац, слуга окупатора, одговоран за смрт хиљаде Срба.
Нећу више уопште даље о томе, али, ово сам морала рећи, јер неке ствари се, напросто, морају рећи, ради спокоја душа хиљада невиних жртава.
Pitanje glasi: kako se zove ova poznata zgrada?
Стварно фасцинантан бес и страст... А, чини ми се, белгијска амбасада на истом месту на ком и данас...
Белгијска амбасада годинама је била у Пролетерских бригада (Крунска), и то у кући у којој је живела Драга Машин. Данас је ту неки... орган ЕУ.
А слика запаљеног аутомобила подсетила ме на још нешто што ми је отац причао. Демонстрације, крш, лом,... Разјарени демонстранти почели да преврћу аутомобиле америчке, италијанске, енглеске... бога питај чије амбасаде и таман да преврну један кад неко повика:
"Чекајте, немојте, то је аутомобил турске амбасаде!"
"А Косово?"
И та кола завршише се на крову...
Можда ја нешто пропуштам, али не знам чему збуњивање са локацијом белгијске амбасаде: колико знам а и колико се види са слика амбасада је била на истом месту на коме је и данас.
pontonski most na Savi...
godina? povod?
Prvi svetski rat, ili u prvim godinama nakon njega - na horizontu se vide tri kupole Starog dvora.
Povod - želenički most je rušen 1914 i 1918.
Зна ли се где где је тачно био постављен овај понтонски мост?
Иако се здање у Улици браће Крсмановић 2 уобичајено назива Шпанска кућа, не зна се поуздано када је и због чега то име добило. Одговор на питање ко је „кумовао” згради не знају ни у општини Савски венац, ни у Заводу за заштиту споменика културе града, ни у Туристичкој организацији Београда. Без одговора су остали и у Гете институту и Институту „Сервантес”. Бројни историчари, историчари уметности и архитекте које смо контактирали кажу да у документима о Савамали нису наишли на податак да је објекат икад званично поменут под именом Шпанска кућа.
Не вараш се... али ако у Гуглов претраживач укуцаш "Шпанска кућа Београд" видећеш неколико чланака у којима се кућа у Б. Крсмановића помиње под тим називом, и то све са поменутим наградним питањем. Рецимо:
http://www.politika.rs/rubrike/Beograd/Umetnicki-paviljon-bez-krova-i-prozora...
http://srbin.info/2012/11/dobro-jutro-beograde-27-11-2012-spanska-kuca-bez-krova-i-prozora/
Занемарите тај, слободно могу да кажем, идиотски назив. Реч је о бесмислици коју је лансирао неко из претходног сазива општине Савски венац, па се запатио... Никакве везе та јадна кућа нема са Шпанијом, Шпанцима, и њима сличнима.
Има неких најава да ће можда немачки Гете институт ту поставити свој центар, мада то још није превише извесно. По "шпанској" логици, можда тада она постане "немачка" кућа... А стање у ком је кућа сада је, слободно могу да кажем, срамота моје општине, најпре.
Иначе, та зграда има своју далеко значајнију и тежу улогу у београдској историји, а о којој се данас скоро ништа не зна - ко је читао књигу ћерке Бруна Цатлера, шефа београдског Гестапоа, могао је да прочита да се управо испред те куће током јесени 1941. и пролећа 1942. године сваки дан заустављао монструозни камион-душегупка, крцат женама и децом, београдским Јеврејима и Ромима, након што би прешао од Сајмишта преко импровизованог понтонског моста: тачно пред вратима ТЕ куће, возач Гец би стао, сувозач Мајер би изашао и пребацио склопку која је отровни гас из ауспуха уместо напоље убацивала у херметички затворену транспортну кабину. Када би затим кренули даље, кроз улице Браће крсмановића, Карађорђеву и Немањину, у кабини би настајало стравично умирање у агонији... На тај начин убијено је више од 7.000 ДЕЦЕ и жена.
Моја идеја је била да се од те куће направи београдско "Место Сећања" док се коначно не формира прави музеј на Сајмишту, али је то, за сада, немогуће...
Бане, хвала за овај грозан податак. Уистину трагично место које би требало обележити.
Што се тиче "Шпанске куће", управо сте потврдили моје сумње. Име је неко употребио једанпут а потом су га сви без икакве провере или питања шта је то шпанско на њој понављали.