Posle gotovo dve decenije počela je gradnja nove vile na Dorćolu, vlasništvo Borisa Vukobrata, koja će zadržati autentični izgled iz 19. veka
Zdanje u Dobračinoj 15 , trenutno stanje
Postavljanjem betonskih šipova 12 metara ispod zemlje juče je zvanično počela gradnja vile u Dobračinoj ulici broj 15. Posle skoro dve decenije ova „uspavana lepotica” trebalo bi, do kraja sledeće godine, da povrati autentičan izgled iz 1884. godine i ponovo ulepša ovaj deo Dorćola. Na istoj parceli tik uz zdanje, prema projektu arhitekte Milana Pališaškog, nići ćejoš jedan poslovni objekat sa staklenom fasadom.
Mirjana Prljević, koordinator projekta, kaže da će gradnja novog zdanja teći uz primenu svih uslova Zavoda za zaštitu spomenika kulture, jer je reč o objektu pod zaštitom.
– Sazidaćemo kuću identičnu nekadašnjoj. Imamo detaljnu plansku dokumentaciju starog zdanja i, srećom, uspeli smo da napravimo odlivke ukrasa sa fasade, delove stolarije, drvenog stepeništa, ograde – objašnjava Prljevićeva.
Na placu na uglu ulica Dobračine i Simine biće sagrađeno oko 3.000 kvadrata sa 25 parking mesta u garažama ispod zemlje. Pešaci će u vilu moći da uđu iz obe ulice, a automobili će iz Simine ulice do parkinga stizati autoliftom. Suteren i saloni u prizemlju, zbog visokih zidova, predviđeni su za organizovanje različitih skupova. Sprat je rezervisan za kancelarije i poslovne prostore dok će na vrhu staklenog zdanja biti dva luksuzna poslovna apartmana sa terasom.
Vlasnik i investitor Boris Vukobrat, biznismen iz Pariza, kuću je kupio još 1989. godine od kćerke advokata Milovanovića, poslednjeg vlasnika zdanja. Od tada pa sve donedavno život kuće bio je buran. Poznata je javnosti ne samo po tome što je vlasnik zatražio da zaštita bude skinuta već i kao prvi beogradski skvot, a potom i stecište narkomana i beskućnika. Kada su arhitekte i izvođači radova nedavno konačno kročili u vilu ostali su zapanjeni. Stanje koje su zatekli nije obećavalo.
Izgled u budućnosti
– Od fekalija, špriceva, ostataka paljevine, starog nameštaja nije moglo da se prođe. Kuća je bila skroz oronula, godinama je prokišnjavala, prozori su ostali bez stakla. Poslednji požar uništio je unutrašnje drvene stepenice. Tavanice i zidovi su propadali, a prošlogodišnja vatrena stihijadokrajčila je krov – kaže Prljevićeva.
Ona veruje da će posle svih muka oko pribavljanja saglasnosti i dozvola za početak radova kuća krajem sledeće godine osvanuti kao raskošno zdanje.
– Prvi projekat revitalizacije urađen je 1990. godine. Zbog krize u zemlji deset narednih godina nije bilo pomaka. Novi idejni projekat uz nadogradnju poslovnog dela Pališaški je završio 2002. godine pod izmenjenim urbanističkim i novim uslovima zaštite. Poslednjih šest godina prikupljali smo dozvole za rekonstrukciju i nadogradnju – ističe Prljevićeva i dodaje da joj je posle svega jasno zašto mnogi strani investitori odustaju od gradnje u Beogradu.
Vila i plac nedavno su osveštani, a Vukobrat je dosad uložio oko milion evra, dok je vrednost projekta oko tri miliona.
D. Mučibabić
-----------------------------------------------
Beogradska „trnoružica”
Francuzi koji su krajem 19. veka gradili prvu železničku stanicu podigli su kuće bliznakinje za svoje službenike. Jedna od njih, u čijim salonima se tada okupljao ugledni svet, jeste beogradska „trnoružica”. Kuća je imala vrt i krasila ju je ograda od kovanog gvožđa, a spratove je povezivalo unutrašnje stepenište. Sobe su grejane kaminima i pećima iz Beča. Milan Milovanović, advokat, kupio jekuću 1900. godine od pukovnika Đorđa Markovića. Prema projektu Đure Bajalovića, 1927. godine Milanović je nadzidao sprat i tada je fasada vile sa elementima dekorativne plastike dobila novi izgled. Zdanje u Dobračinoj je nasledila kćerka advokata Milovanovića, a Vukobrat je od nje zgradu kupio pre 19 godina.Izgled vile, osim što je nagrizaozub vremena, nije se godinama menjao. Kada bude završeno, novo zdanje zadržaće autentičan oblik i izgled.
Можебитно је да су униформе из 1914. године. Ако је и ова Опел Олимпија произведена пре те године. А што се тиче бркова? Не бих вам, ваше превасходстство, препоручивао да поуздајете у ту валуту... Показало се врло непробитачно.
Verujem ja Vama Gavrilo , samo mi se atmosfera na slici učinila tako starinskom, da mi je pre asocirala na Prvi nego na Drugi svetski rat.Opel Olimpija je nepobitni dokaz da se radi o kasnijim godinama , mada na slici nije ista grupa ljudi niti je slikana na istom mestu. Uostalom godine nisu ni vazne . Za nas su vazne dragocene fotografije iz prohujalih vremena.
Ова друга фотографија је требало да послужи само као узорак за поређење униформи. Униформе су готово идентичне, мада се дешавало да се ознаке на њима мењају на сваких неколико година. А општи утисак понекад зависи и од става фотографа, од тога шта он сматра како би требало да изгледају државни чиновници. Ко зна да ли је он можда и режирао ону прву фотографију.
Мени је на тој фотографији најсимпатичнији дечак у првом плану, готово униформисан као и остали, са дугметом смакнутим за једну рупу на капуту.
Сетио сам се времена шездесетих година прошлог века, када ми је мајка од очеве униформе сашила капутић. Личио сам на правог малог поштара!
Молим Капиџију да ми помогне да дођем до, ако је могуће, веће резолуције ове фотографије.
На фотографији је представљена Прва хрватска штедиоица, у чијем приземљу је своје представништво отворила француска компанија ТеСаФи (TSF, Telegraphie sans fils). У приземљу, сутерену и мезанину су, од 1924. године, биле просторије Радио телеграфске станице која је на својим формуларима штампала назив Радио Београд. Из ове зграде је емитован први радио програм на Балкану, 1. октобра 1924. године, а тај програм је емитовала радио телеграфска станица Београд-Раковица.
На фотографији се види и фирма TSF. Ту су Београђани могли да предају своје телеграме који су даље, по целом свету, отправљани радио телеграфским путем.
Poslovna vila u Dobračinoj umesto napuštene kuće
Posle gotovo dve decenije počela je gradnja nove vile na Dorćolu, vlasništvo Borisa Vukobrata, koja će zadržati autentični izgled iz 19. veka
Postavljanjem betonskih šipova 12 metara ispod zemlje juče je zvanično počela gradnja vile u Dobračinoj ulici broj 15. Posle skoro dve decenije ova „uspavana lepotica” trebalo bi, do kraja sledeće godine, da povrati autentičan izgled iz 1884. godine i ponovo ulepša ovaj deo Dorćola. Na istoj parceli tik uz zdanje, prema projektu arhitekte Milana Pališaškog, nići ćejoš jedan poslovni objekat sa staklenom fasadom.
Mirjana Prljević, koordinator projekta, kaže da će gradnja novog zdanja teći uz primenu svih uslova Zavoda za zaštitu spomenika kulture, jer je reč o objektu pod zaštitom.
– Sazidaćemo kuću identičnu nekadašnjoj. Imamo detaljnu plansku dokumentaciju starog zdanja i, srećom, uspeli smo da napravimo odlivke ukrasa sa fasade, delove stolarije, drvenog stepeništa, ograde – objašnjava Prljevićeva.
Na placu na uglu ulica Dobračine i Simine biće sagrađeno oko 3.000 kvadrata sa 25 parking mesta u garažama ispod zemlje. Pešaci će u vilu moći da uđu iz obe ulice, a automobili će iz Simine ulice do parkinga stizati autoliftom. Suteren i saloni u prizemlju, zbog visokih zidova, predviđeni su za organizovanje različitih skupova. Sprat je rezervisan za kancelarije i poslovne prostore dok će na vrhu staklenog zdanja biti dva luksuzna poslovna apartmana sa terasom.
Vlasnik i investitor Boris Vukobrat, biznismen iz Pariza, kuću je kupio još 1989. godine od kćerke advokata Milovanovića, poslednjeg vlasnika zdanja. Od tada pa sve donedavno život kuće bio je buran. Poznata je javnosti ne samo po tome što je vlasnik zatražio da zaštita bude skinuta već i kao prvi beogradski skvot, a potom i stecište narkomana i beskućnika. Kada su arhitekte i izvođači radova nedavno konačno kročili u vilu ostali su zapanjeni. Stanje koje su zatekli nije obećavalo.
Ona veruje da će posle svih muka oko pribavljanja saglasnosti i dozvola za početak radova kuća krajem sledeće godine osvanuti kao raskošno zdanje.
– Prvi projekat revitalizacije urađen je 1990. godine. Zbog krize u zemlji deset narednih godina nije bilo pomaka. Novi idejni projekat uz nadogradnju poslovnog dela Pališaški je završio 2002. godine pod izmenjenim urbanističkim i novim uslovima zaštite. Poslednjih šest godina prikupljali smo dozvole za rekonstrukciju i nadogradnju – ističe Prljevićeva i dodaje da joj je posle svega jasno zašto mnogi strani investitori odustaju od gradnje u Beogradu.
Vila i plac nedavno su osveštani, a Vukobrat je dosad uložio oko milion evra, dok je vrednost projekta oko tri miliona.
D. Mučibabić
-----------------------------------------------
Beogradska „trnoružica”
Francuzi koji su krajem 19. veka gradili prvu železničku stanicu podigli su kuće bliznakinje za svoje službenike. Jedna od njih, u čijim salonima se tada okupljao ugledni svet, jeste beogradska „trnoružica”. Kuća je imala vrt i krasila ju je ograda od kovanog gvožđa, a spratove je povezivalo unutrašnje stepenište. Sobe su grejane kaminima i pećima iz Beča. Milan Milovanović, advokat, kupio jekuću 1900. godine od pukovnika Đorđa Markovića. Prema projektu Đure Bajalovića, 1927. godine Milanović je nadzidao sprat i tada je fasada vile sa elementima dekorativne plastike dobila novi izgled. Zdanje u Dobračinoj je nasledila kćerka advokata Milovanovića, a Vukobrat je od nje zgradu kupio pre 19 godina.Izgled vile, osim što je nagrizaozub vremena, nije se godinama menjao. Kada bude završeno, novo zdanje zadržaće autentičan oblik i izgled.
Verujem ja Vama Gavrilo , samo mi se atmosfera na slici učinila tako starinskom, da mi je pre asocirala na Prvi nego na Drugi svetski rat.Opel Olimpija je nepobitni dokaz da se radi o kasnijim godinama , mada na slici nije ista grupa ljudi niti je slikana na istom mestu. Uostalom godine nisu ni vazne . Za nas su vazne dragocene fotografije iz prohujalih vremena.
Фотографија је снимљена пре но што је умро Моша Пијаде 1957. године.
Мени је на тој фотографији најсимпатичнији дечак у првом плану, готово униформисан као и остали, са дугметом смакнутим за једну рупу на капуту.
Сетио сам се времена шездесетих година прошлог века, када ми је мајка од очеве униформе сашила капутић. Личио сам на правог малог поштара!
Молим Капиџију да ми помогне да дођем до, ако је могуће, веће резолуције ове фотографије.
На фотографији је представљена Прва хрватска штедиоица, у чијем приземљу је своје представништво отворила француска компанија ТеСаФи (TSF, Telegraphie sans fils). У приземљу, сутерену и мезанину су, од 1924. године, биле просторије Радио телеграфске станице која је на својим формуларима штампала назив Радио Београд. Из ове зграде је емитован први радио програм на Балкану, 1. октобра 1924. године, а тај програм је емитовала радио телеграфска станица Београд-Раковица.
На фотографији се види и фирма TSF. Ту су Београђани могли да предају своје телеграме који су даље, по целом свету, отправљани радио телеграфским путем.
POZDRAV SVIMA ....