Gavrilo, ove poslednje serije slika Beograda su ti zaista sjajne (kao i ostale tvoje ranije "Napijalo-like" fotke). Upravo po ovim ulicama sam rastao (u vreme kada su i snimljene). Poseban pogodak, za mene, je ova donja fotka sa kafanicom "Prokuplje" (imala je i basticu sa velikim drvetom u sredini sto se videlo na vazdusnim snimcima Slavije vec ranije Forumisanim i re-Forumisanim). Uocljiva je neposredno uz zgradu na uglu levo (apoteke "Slavija"). Ta kafanica "Prokuplje" nije do sada prikazana na cenjenom Forumu "an - fas" snimkom. / H. grk /
"Nebo je nad Beogradom prostrano i visoko, promenljivo a uvek lepo; i za zimskih vedrina sa njihovom studenom raskoši; i za letnjih oluja kada se celo pretvori u jedan jedini tmurni oblak koji, gonjen ludim vetrom, nosi kišu pomešanu s prašinom panonske ravnice; i u proleće kad izgleda da cvate i ono, uporedo sa zemljom; i u jesen kad oteža od jesenjih zvezda u rojevima. Uvek lepo i bogato, kao naknada ovoj čudnoj varoši za sve ono čega u njoj nema i uteha zbog svega što ne bi trebalo da bude."
Ivo Andrić, pisac i nobelovac
"Ovaj veliki grad bio je, izgleda, oduvek ovakav: istrgan, prosut, upravo kao da nikad ne postoji, nego večno nastaje, dograđuje se i oporavlja. S jednog kraja niče i raste, a sa drugog vene i propada. Uvek se kreće i talasa, nikad ne miruje i ne zna šta je spokoj i tišina. Grad na dve reke, na velikom prostoru sapet vetrovima."
Ivo Andrić, pisac i nobelovac
''Još ponegde u Beogradu postoje tarabe, a uz tarabe raste korov jakog, oporog mirisa... Gugutka guguče na grani divlje kruške, a zalutali poljski miš beži od straha ili gladi... Sve to još postoji negde, u nekoj ulici bez imena i kući bez broja...
Zakačilo se kao čičak za nogavicu velegrada i putuje vremenima i prostorima kojima ne pripada.''
Dušan Radović, pesnik i pisac
*"Beograd je fantastičan evropski grad, povezan sa svetom."
Andžej Vajda, filmski reditelj
*"Koliko ste vi tek imali da gradite kad se zna da su bombardovali i Nemci i saveznici. Lako je drugim velikim gradovima Evrope da se hvale svojom lepotom… Imate lep mali zoo-vrt… Kazali su mi da je u vreme bombardovanja i zoološki vrt bio porušen i da su životinje bile pobegle na ulice, ali da su se same vratile nazad… Stvarno lepa priča – ne znam da li je istinita…"
Alfred Hičkok, filmski reditelj
*"Posebno sam impresioniran vedrom i toplom atmosferom Beograda."
Semjuel Beket, dramski pisac
*"Tada su mi bili potrebni susreti s ljudima koji me neće tretirati površno kao što mi se to kod nas dešavalo, s ljudima koji satima sede za stolom i druže se, pevaju neke pesme i uvek imaju strašno mnogo da kažu. Taj beogradski period je prosto izlečio moju dušu…"
Erskin Koldvel, pisac
*"U Beogradu sam prvi put (1973). Došao sam i zato što nikad još nisam bio u ovoj sredini, na istoku Evrope. Za kratko vreme sam utvrdio dve stvari, za mene vrlo važne: jede se izvrsno, a pristup filmovima je mnogo intelektualniji nego u Americi."
Džek Nikolson, glumac
"Beograd je najružniji grad na svetu na najlepšem mestu na svetu."
Le Korbizije, arhitekta
"Kad je Korbizije rekao za Beograd da je najružniji grad na najlepšem mestu, imao je pred sobom rezultate tih viševekovnih rušenja. Oni danas koji vole i poznaju ovaj grad, ne poznaju ga na osnovu onoga što su u njemu videli ili dotakli. Njegov najveći i možda najlepši deo je onaj koji je netragom nestao, pa ga više nikada nećemo videti, snimiti ili dodirnuti. Ali, istoriji pripada i onaj njen nestali deo, koji se više nikada neće moći rekonstruisati, onaj deo istorije koji se nalazi u nama, a ne u svetu oko nas. Očigledno, Korbizijeov najružniji grad na najlepšem mestu, kroz istoriju je bio veoma često najlepši grad na najstrašnijem mestu sveta. U zaključku, mogli bismo parafrazirati 'Njujork Tajms' iz daleke 1876. godine. Da se na turskom pohodu u Evropu nije isprečila Srbija sa Beogradom (koji je tada sravnjen sa zemljom), danas bi svakako kao oni izgledali Nemačka i Francuska, Beč, Minhen i Marsej."
Milorad Pavić, pisac
*preuzeto iz članka Slobodana Reljića u časopisu ''NIN''
"Beograd je niskobudžetni Njujork."
Momo Kapor, pisac
Ову смо слику доста коментарисали, али тек сад видим стари млин код Бигз-а што се управо ових дана коначно сређује ...
Иза млина се види и ...
Вајфертова вила ...
80-тих...
И данас... Доста поједностављена, некад богата сецесијска фасада...
а и ова кућа што и данас постоји...
Hvala na ovim fotografijama, ovo je moj kraj u kome sam rodjen i odrastao. Rec je o ulicama Sitnicka, Manasijeva i Bulevar Vojvode Putnika na Senjaku.
Imam samo jednu malu korekciju: kuca "sto i danas postoji", u Sitnickoj 17, nije tacno oznacena na prethodnom "koloru" (stavili ste je u zuti pravougaonik), iako lici. Ta kuca bi se na toj slici nalazila znatno udesno, dok je u zutom pravougaoniku oznacena kuca koja se nalazila na pocetku Sitnicke ulice, i koja je sa jos nekoliko okolnih srusena prilikom izgradnje Mostarske petlje (brojevi 2, 3 i 5). Inace, Sitnicka je ova ulica sto se sece sa Bulevarom V.PUtnika na istom koloru.
Na drugoj slici u ovom nizu vidi se cak i stara zgrada koja i danas postoji, rec je o beloj kuci na kosini. To je cosak strmog dela Manasijeve i Sitnicke.
Jos jednom hvala na ovim slikama, ovaj kraj je pretrpeo dosta promena, najvise zbog auto-puta, ali i ranije u bombardovanjima. Ipak, neki karaktersitcni objekti su ostali. Jedino mi je zao sto se, bas za milimetar, ovde ne vidi i moja zgrada, voleo bih da vidim kako je izgledala pre nasilne "rekonstrukcije" 1944-e...
P.S. @Ulichar: stazica o kojoj govorite bi, verujem, morala da bude spustanje iz Kneza Milosa ka tadasnjem trgu Mostar, doduse malo "modulirana" tadasnjim photoshop zahvatom.
... "Ideja za ovaj tekst bila je vest, koja je ovih dana u profanom okruženju prošla dosta nezapaženo a nas u Bratstvu Slobodnih zidara veoma obradovala. Reč je o proslavi 100 godina od polaganja kamena temeljca Narodne skupštine, koji je na stranicama Politike od 27. avgusta 1907. godine opisan kao:
Kralj Petar I Karađorđević srebrnom mistrijom obložio je kamen cementom, pa onda pročitao Povelju napisanu na pergamentu, stavio to u jednu metalnu kutiju i to položio u kamen temeljac. Dva Maćedonca u narodnom odelu metnuli su pomoću poluga povrh toga još jedan kamen. Kralj je tada srebrnim čekićem tri puta udario po kamen temeljcu i time je ceremonija bila završena.
Sećanje na kamen temeljac Narodne skupštine može navesti na pomisao da je to pomalo nategnuto kićenje simbolom koji treba ostaviti vremenu njegovog nastanka, ali će pre biti reč o nečemu drugom, o ogledanju Srbije u sopstvenom demokratskom ogledalu.
Za one koje interesuje deo gornjeg teksta u boldu neka posluži sledeće objašnjenje Severo-Istočnog Ugla:
Severo-Istočni Ugao je tradicionalno mesto gde se kamen temeljac (prvi kamen) postavlja pri gradnji zgrada od značaja.
Na to mesto se postavlja i Učenik, jer sa tog mesta on će podići svoj vlastiti Hram principa Slobodnog zidarstva.
Postoje i sledeća tumačenja Severo-Istočnog ugla. Sever se u Masoneriji pripisuje mraku a Istok svetlosti. Stoga je Severo-Istok mesto na sredini puta između mraka i svetlosti. Biti na sredini puta je takođe i simbolična ravnoteža. Nadalje, ova tačka koja predstavlja izjednačen mrak i svetlo odgovara tački prolećne ravnodnevnice, kada je dužina trajanja noći jednaka dužini trajanja dana. Postoje određeni dokazi da je svojevremeno kecelja od jagnjeće kože poklanjana kandidatu u severo-istočnom uglu Lože.
Potrebno je napomenuti da postoji i očigledna kontradiktornost ovog simbolizma sa fizičkom realnošću. Zamislimo da su granice Lože istočni i zapadni horizonti, sa severnim i južnim zidovima kao Severni povratnik Raka(Tropic of Cancer) i Južni povratnik Kozoroga (Tropic of Capricorn), a to su mesta gde Sunce dostiže svoje severne i južne limite. Dan kada Sunce izlazi na Severo-Istočnom uglu "Lože" je letnja dugodnevnica oko dana Svetog Jovana Krstitelja. Ponekada simbolizam se preklapa, ali u mnogim slučajevima to je nagoveštaj dubljeg značenja.
O NjKV Kralju Petru I Karađorđeviću, srebrnoj mistriji, kamenu temeljcu, srebrnom čekiću i tri udarca po istom, nema potrebe davati dodatni komentar. Onima koji znaju, njima je sve jasno, a onima koji naslućuju ostavljamo slobodu tumačenja i maštanja...
Zanimljiv tekst sa sajta masonske lože "Regular Grand Lodge of Serbia"
Дорћол. Некадашња коса улица између Душанове и Краља Петра
OBO JE DEO IZMEĐU KRALJA PETRA I GOSPODAR JOVANOVE. KOSA PA POTOM KOSAČINA!
Змај Јовина улица
OVO JE DEO ZMAJ JOVINE ODMAH ISPOD VASINE. SA DESNE STRANE SE VIDI DEO KLASNE LUTRIJE.
Место није прецизно описано
A OVO JE, AKO SE NE VARAM, ZADNJA STRANA ONOG SREDNJOŠKOLSKOG DOMA NA UGLU KRALJA PETRA I GOSPODAR JOVANOVE.
Натписи су уписани према опису у Годишњаку.
Gavrilo, ove poslednje serije slika Beograda su ti zaista sjajne (kao i ostale tvoje ranije "Napijalo-like" fotke). Upravo po ovim ulicama sam rastao (u vreme kada su i snimljene). Poseban pogodak, za mene, je ova donja fotka sa kafanicom "Prokuplje" (imala je i basticu sa velikim drvetom u sredini sto se videlo na vazdusnim snimcima Slavije vec ranije Forumisanim i re-Forumisanim). Uocljiva je neposredno uz zgradu na uglu levo (apoteke "Slavija"). Ta kafanica "Prokuplje" nije do sada prikazana na cenjenom Forumu "an - fas" snimkom. / H. grk /
"Nebo je nad Beogradom prostrano i visoko, promenljivo a uvek lepo; i za zimskih vedrina sa njihovom studenom raskoši; i za letnjih oluja kada se celo pretvori u jedan jedini tmurni oblak koji, gonjen ludim vetrom, nosi kišu pomešanu s prašinom panonske ravnice; i u proleće kad izgleda da cvate i ono, uporedo sa zemljom; i u jesen kad oteža od jesenjih zvezda u rojevima. Uvek lepo i bogato, kao naknada ovoj čudnoj varoši za sve ono čega u njoj nema i uteha zbog svega što ne bi trebalo da bude."
Ivo Andrić, pisac i nobelovac
"Ovaj veliki grad bio je, izgleda, oduvek ovakav: istrgan, prosut, upravo kao da nikad ne postoji, nego večno nastaje, dograđuje se i oporavlja. S jednog kraja niče i raste, a sa drugog vene i propada. Uvek se kreće i talasa, nikad ne miruje i ne zna šta je spokoj i tišina. Grad na dve reke, na velikom prostoru sapet vetrovima."
Ivo Andrić, pisac i nobelovac
''Još ponegde u Beogradu postoje tarabe, a uz tarabe raste korov jakog, oporog mirisa... Gugutka guguče na grani divlje kruške, a zalutali poljski miš beži od straha ili gladi... Sve to još postoji negde, u nekoj ulici bez imena i kući bez broja...
Zakačilo se kao čičak za nogavicu velegrada i putuje vremenima i prostorima kojima ne pripada.''
Dušan Radović, pesnik i pisac
*"Beograd je fantastičan evropski grad, povezan sa svetom."
Andžej Vajda, filmski reditelj
*"Koliko ste vi tek imali da gradite kad se zna da su bombardovali i Nemci i saveznici. Lako je drugim velikim gradovima Evrope da se hvale svojom lepotom… Imate lep mali zoo-vrt… Kazali su mi da je u vreme bombardovanja i zoološki vrt bio porušen i da su životinje bile pobegle na ulice, ali da su se same vratile nazad… Stvarno lepa priča – ne znam da li je istinita…"
Alfred Hičkok, filmski reditelj
*"Posebno sam impresioniran vedrom i toplom atmosferom Beograda."
Semjuel Beket, dramski pisac
*"Tada su mi bili potrebni susreti s ljudima koji me neće tretirati površno kao što mi se to kod nas dešavalo, s ljudima koji satima sede za stolom i druže se, pevaju neke pesme i uvek imaju strašno mnogo da kažu. Taj beogradski period je prosto izlečio moju dušu…"
Erskin Koldvel, pisac
*"U Beogradu sam prvi put (1973). Došao sam i zato što nikad još nisam bio u ovoj sredini, na istoku Evrope. Za kratko vreme sam utvrdio dve stvari, za mene vrlo važne: jede se izvrsno, a pristup filmovima je mnogo intelektualniji nego u Americi."
Džek Nikolson, glumac
"Beograd je najružniji grad na svetu na najlepšem mestu na svetu."
Le Korbizije, arhitekta
"Kad je Korbizije rekao za Beograd da je najružniji grad na najlepšem mestu, imao je pred sobom rezultate tih viševekovnih rušenja. Oni danas koji vole i poznaju ovaj grad, ne poznaju ga na osnovu onoga što su u njemu videli ili dotakli. Njegov najveći i možda najlepši deo je onaj koji je netragom nestao, pa ga više nikada nećemo videti, snimiti ili dodirnuti. Ali, istoriji pripada i onaj njen nestali deo, koji se više nikada neće moći rekonstruisati, onaj deo istorije koji se nalazi u nama, a ne u svetu oko nas. Očigledno, Korbizijeov najružniji grad na najlepšem mestu, kroz istoriju je bio veoma često najlepši grad na najstrašnijem mestu sveta. U zaključku, mogli bismo parafrazirati 'Njujork Tajms' iz daleke 1876. godine. Da se na turskom pohodu u Evropu nije isprečila Srbija sa Beogradom (koji je tada sravnjen sa zemljom), danas bi svakako kao oni izgledali Nemačka i Francuska, Beč, Minhen i Marsej."
Milorad Pavić, pisac
*preuzeto iz članka Slobodana Reljića u časopisu ''NIN''
"Beograd je niskobudžetni Njujork."
Momo Kapor, pisac
Ову смо слику доста коментарисали, али тек сад видим стари млин код Бигз-а што се управо ових дана коначно сређује ...
Иза млина се види и ...
Вајфертова вила ...
80-тих...
И данас... Доста поједностављена, некад богата сецесијска фасада...
а и ова кућа што и данас постоји...
Hvala na ovim fotografijama, ovo je moj kraj u kome sam rodjen i odrastao. Rec je o ulicama Sitnicka, Manasijeva i Bulevar Vojvode Putnika na Senjaku.
Imam samo jednu malu korekciju: kuca "sto i danas postoji", u Sitnickoj 17, nije tacno oznacena na prethodnom "koloru" (stavili ste je u zuti pravougaonik), iako lici. Ta kuca bi se na toj slici nalazila znatno udesno, dok je u zutom pravougaoniku oznacena kuca koja se nalazila na pocetku Sitnicke ulice, i koja je sa jos nekoliko okolnih srusena prilikom izgradnje Mostarske petlje (brojevi 2, 3 i 5). Inace, Sitnicka je ova ulica sto se sece sa Bulevarom V.PUtnika na istom koloru.
Na drugoj slici u ovom nizu vidi se cak i stara zgrada koja i danas postoji, rec je o beloj kuci na kosini. To je cosak strmog dela Manasijeve i Sitnicke.
Jos jednom hvala na ovim slikama, ovaj kraj je pretrpeo dosta promena, najvise zbog auto-puta, ali i ranije u bombardovanjima. Ipak, neki karaktersitcni objekti su ostali. Jedino mi je zao sto se, bas za milimetar, ovde ne vidi i moja zgrada, voleo bih da vidim kako je izgledala pre nasilne "rekonstrukcije" 1944-e...
P.S. @Ulichar: stazica o kojoj govorite bi, verujem, morala da bude spustanje iz Kneza Milosa ka tadasnjem trgu Mostar, doduse malo "modulirana" tadasnjim photoshop zahvatom.
BATAJNICA
LAZAREVAC
OBRENOVAC
POZDRAV SVIMA ...
... "Ideja za ovaj tekst bila je vest, koja je ovih dana u profanom okruženju prošla dosta nezapaženo a nas u Bratstvu Slobodnih zidara veoma obradovala. Reč je o proslavi 100 godina od polaganja kamena temeljca Narodne skupštine, koji je na stranicama Politike od 27. avgusta 1907. godine opisan kao:
Kralj Petar I Karađorđević srebrnom mistrijom obložio je kamen cementom, pa onda pročitao Povelju napisanu na pergamentu, stavio to u jednu metalnu kutiju i to položio u kamen temeljac. Dva Maćedonca u narodnom odelu metnuli su pomoću poluga povrh toga još jedan kamen. Kralj je tada srebrnim čekićem tri puta udario po kamen temeljcu i time je ceremonija bila završena.
Sećanje na kamen temeljac Narodne skupštine može navesti na pomisao da je to pomalo nategnuto kićenje simbolom koji treba ostaviti vremenu njegovog nastanka, ali će pre biti reč o nečemu drugom, o ogledanju Srbije u sopstvenom demokratskom ogledalu.
Za one koje interesuje deo gornjeg teksta u boldu neka posluži sledeće objašnjenje Severo-Istočnog Ugla:
Severo-Istočni Ugao je tradicionalno mesto gde se kamen temeljac (prvi kamen) postavlja pri gradnji zgrada od značaja.
Na to mesto se postavlja i Učenik, jer sa tog mesta on će podići svoj vlastiti Hram principa Slobodnog zidarstva.
Postoje i sledeća tumačenja Severo-Istočnog ugla. Sever se u Masoneriji pripisuje mraku a Istok svetlosti. Stoga je Severo-Istok mesto na sredini puta između mraka i svetlosti. Biti na sredini puta je takođe i simbolična ravnoteža. Nadalje, ova tačka koja predstavlja izjednačen mrak i svetlo odgovara tački prolećne ravnodnevnice, kada je dužina trajanja noći jednaka dužini trajanja dana. Postoje određeni dokazi da je svojevremeno kecelja od jagnjeće kože poklanjana kandidatu u severo-istočnom uglu Lože.
Potrebno je napomenuti da postoji i očigledna kontradiktornost ovog simbolizma sa fizičkom realnošću. Zamislimo da su granice Lože istočni i zapadni horizonti, sa severnim i južnim zidovima kao Severni povratnik Raka(Tropic of Cancer) i Južni povratnik Kozoroga (Tropic of Capricorn), a to su mesta gde Sunce dostiže svoje severne i južne limite. Dan kada Sunce izlazi na Severo-Istočnom uglu "Lože" je letnja dugodnevnica oko dana Svetog Jovana Krstitelja. Ponekada simbolizam se preklapa, ali u mnogim slučajevima to je nagoveštaj dubljeg značenja.
O NjKV Kralju Petru I Karađorđeviću, srebrnoj mistriji, kamenu temeljcu, srebrnom čekiću i tri udarca po istom, nema potrebe davati dodatni komentar. Onima koji znaju, njima je sve jasno, a onima koji naslućuju ostavljamo slobodu tumačenja i maštanja...
Zanimljiv tekst sa sajta masonske lože "Regular Grand Lodge of Serbia"
http://www.djordje-vajfert.org/main_novosti.htm
Da li neko ima fotografiju polaganja kamena temeljca Narodne skupštine iz 1907.
Ovo je Tito sa Jovankom u lepom Mercedesu, ali ne znam gde je ovo .... Mozda nije Beograd.