Prva državna tabana u Srbiji pod upravom Tome Vučića-Perišića podignuta je 1834. godine u Beogradu, u neposrednoj blizini Topčiderske reke. U ovu, po obimu proizvodnje, malu radionicu za preradu kože, uloženo je 35.857 groša. Tabana je radila sve do 1843. godine, kada je, kako piše Ratomir Đunisijević, ustupljena vojnom štabu. Upravnik prve srpske tabane Toma Vučić-Perišić bio je neobično zanimljiva ličnost. Za njega je još 1832. godine Vuk rekao da je "Vučić veliki junak, ali da je ponosit, besan i pravi krvopilac ljudski".
U Beogradu, na Topčiderskoj reci, u prostorijama stare tabakane iz 1834, a pod nadzorom Tome Vučića Perišića, podignuta je 1838. godine velika državna kožara. Izgradnja ledernice je, kako u svojim istraživanjima ističe Nikola Vučo, koštala 10,954,25 groša i zapošljavala je dvadesetak kvalifikovanih majstora školovanih u Kragujevačkoj kožari i u Beču. Za upravnika je postavljen sposoban trgovaca Jovan Arepović sa platom od 400 talira, a za pisara jedan drugi trgovac sa platom od 150 talira.
Posle Konaka, 1835. godine podignuta je crkva Svetih apostola Petra i Pavla koja je u periodu 1838 – 1860. godine služila kao dvorska kapela. Nakon toga izgrađeni su: mali konak (konak kneza Mihaila), konačić (za stanovanje oficira), kasarne, magacini, šupe, konjušnice, tabakana, ledernica (kožara – fabrika za proizvodnju vojničkih cipela), apsana, vodenice, mlinovi, nove česme, staze i putevi. http://www.arh.bg.ac.rs/upload/0809/Osnovne_akademske_studije/Semestar_05/UUP/Lokacije-koncerti%20na%20otvorenom.pdf
U carinskom poslovanju, knez Miloš je zadržao običaje iz turskog vremena. Na varoškim trgovima je naplaćivan čaršijski đumruk, a na varoškim kapijama, deo u naturi uzimali su i Turci. Pravo da otvori radnju imao je onaj koji se snabdeo "dućanskim objavlenijem" vrednim 500 groša. Posebna "dućanska arenda" je naplaćivana od stranaca. Država je oslobodila poreza zanatske radnje.
Stizale su i "zapadnjačke novotarije": Pavle Temeljkić je otvorio prvu radnju ženskih odela, austrijski državljanin Josif Varošek molersku radnju, a izvesni Sima Nikolić je postao prvi beogradski "cukerpaker". Tršćanin Aleksandar Skordilis, učitelj muzike, se stavio na raspolaganje beogradskim gospođicama željnim da nauče "sviranje uz gitar i pevanje uz isti".
Iz tog vremena je opstala zgrada u kojoj je kafana "Grčka kraljica" (u to vreme "Despotov han"), na uglu tadašnjih Dubrovačke (Kralja Petra) i Kalemegdanske (Kneza Mihaila). Te 1835. godine, Kolarčeva ulica je bila velika baruština. Od Stambol kapije do današnjih Terazija je postavljen oko 40 metara dugačak drveni most, do kovačnice koju je tu otvorio neki Ciganin. Četvrt veka kasnije, Ilija Milosavljević Kolarac, tu je podigao prizemnu kuću, a ulica je ponela njegovo ime.
http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2007/05/31/srpski/bg07053004.shtml
Tabana za preradu kože u Beogradu
Prva državna tabana u Srbiji pod upravom Tome Vučića-Perišića podignuta je 1834. godine u Beogradu, u neposrednoj blizini Topčiderske reke. U ovu, po obimu proizvodnje, malu radionicu za preradu kože, uloženo je 35.857 groša. Tabana je radila sve do 1843. godine, kada je, kako piše Ratomir Đunisijević, ustupljena vojnom štabu. Upravnik prve srpske tabane Toma Vučić-Perišić bio je neobično zanimljiva ličnost. Za njega je još 1832. godine Vuk rekao da je "Vučić veliki junak, ali da je ponosit, besan i pravi krvopilac ljudski".Praviteljstvena ledernica
U Beogradu, na Topčiderskoj reci, u prostorijama stare tabakane iz 1834, a pod nadzorom Tome Vučića Perišića, podignuta je 1838. godine velika državna kožara. Izgradnja ledernice je, kako u svojim istraživanjima ističe Nikola Vučo, koštala 10,954,25 groša i zapošljavala je dvadesetak kvalifikovanih majstora školovanih u Kragujevačkoj kožari i u Beču. Za upravnika je postavljen sposoban trgovaca Jovan Arepović sa platom od 400 talira, a za pisara jedan drugi trgovac sa platom od 150 talira.Posle Konaka, 1835. godine podignuta je crkva Svetih apostola Petra i Pavla koja je u periodu 1838 – 1860. godine služila kao dvorska kapela. Nakon toga izgrađeni su: mali konak (konak kneza Mihaila), konačić (za stanovanje oficira), kasarne, magacini, šupe, konjušnice, tabakana, ledernica (kožara – fabrika za proizvodnju vojničkih cipela), apsana, vodenice, mlinovi, nove česme, staze i putevi.
http://www.arh.bg.ac.rs/upload/0809/Osnovne_akademske_studije/Semestar_05/UUP/Lokacije-koncerti%20na%20otvorenom.pdf
Stizale su i "zapadnjačke novotarije": Pavle Temeljkić je otvorio prvu radnju ženskih odela, austrijski državljanin Josif Varošek molersku radnju, a izvesni Sima Nikolić je postao prvi beogradski "cukerpaker". Tršćanin Aleksandar Skordilis, učitelj muzike, se stavio na raspolaganje beogradskim gospođicama željnim da nauče "sviranje uz gitar i pevanje uz isti".
Iz tog vremena je opstala zgrada u kojoj je kafana "Grčka kraljica" (u to vreme "Despotov han"), na uglu tadašnjih Dubrovačke (Kralja Petra) i Kalemegdanske (Kneza Mihaila). Te 1835. godine, Kolarčeva ulica je bila velika baruština. Od Stambol kapije do današnjih Terazija je postavljen oko 40 metara dugačak drveni most, do kovačnice koju je tu otvorio neki Ciganin. Četvrt veka kasnije, Ilija Milosavljević Kolarac, tu je podigao prizemnu kuću, a ulica je ponela njegovo ime.
http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2007/05/31/srpski/bg07053004.shtml
http://www.youtube.com/watch?v=1jqlJExU3w4
'Ајд', одо'и ја.
http://www.youtube.com/watch?v=B_YjyOfbf0M&feature=related
Gde i kad je ovo?