Na samo 11 kilometara od centra Beograda, a uz topčidersku reku i rakovački potok u jednoj pitomoj dolini između dva omanja brda nalazi se manastir Rakovica. Osnovan, prema nepouzdanim narodnim predanjima još u vreme vladavine srpskih kraljeva Dragutina i Milutina, a prema verodostojnoj istorijskoj građi u 16 veku, manastir je tokom svog burnog postojanja pretrpeo nekoliko velikih razaranja da bi ga Knez Miloš konačno obnovio odmah posle drugog srpskog ustanka. U čast Miloševa žena Ljubica, koja je brinula o manastiru, jedan manji konak poneo je njeno ime. U manastiru su sahranjeni Milošev sin Todor, Milošev brat gospodar Jevrem Ob-renović i njegova supruga Tomanija, veliki dobrotvor manastira, njena dva sina, sedam ćerki i dva unuka u velikoj porodičnoj grobnici. A u porti se nalazi i grobnica namesnika Milivoja Blaznavaca i njegove žene Katarine, Jevremove unuke, kao i grob velikog junaka Prvog srpskog ustanka Vasa Čara-pića.
U ovom manastiru, koji je bio svedok mnogih važnih istorijskih događaja, 20. decembra 1909. godine, zamonašio se Nikola Velimirović dobivši novo svetovno ime Nikolaj.
Синоћ започе поново прича о Злоковићу и модернистима, не сећам се да је било речи о Душану Бабићу, једном од ГАМП-оваца. Ево ове две његове скице вила из тридесетих година, не знам каква им је судбина:
вила Драгутина Смејкала
Nešto elksperimentišem sa prebacivanjem starih postova. Nekad mi priljavuje da ne prima preko onih famoznih 2500 karaktera, a nekada prihvata. U čemu je štos.?.
Али пошто инсистираш, ево одломка са именима: „Окупаторски преки суд је заседао 11. јуна 1916. Истога дана на смрт су осуђени Војислав Браловић, Сибин Јеличић, Милосав Стевовић, Светозар Ковачевић, Влајко Павличевић, Тихомир Шљивић, Новица Павловић и Добросав Павличевић. Ова осморица су осуђени на смрт вешањем, али да се егзекуција обавља тако што неће бити обешени сви одједном, већ један по један, да би сам чин трајао што дуже и да би на грађанство оставио што упечатљивији утисак.“
H. Gavro, ova su mi svetla imena znana iz Topl. ustanka, jos pre njihove egzekucije ( u stvari prostog vesanja - egzekucija mu nekako "ulepsava" i kao opravdava "legalnost i humanost" cina prostog ubistva (kao da su bili sumski razbojnici) ovih dicnih rodoljuba - u pravu si! Nisam odmah skopcao! Pisao sam dole jos al' ne daje vise od 2500 karaktera - a cak nije bilo ni 1300 mojih karaktera, preterano karakteran! Pa sam sve obrisao, j. karakter!
Citao sam Mons Aureuse (kupim ih nekoliko na Sajmu knjiga) ...
Поставићу на свом блогу чланак који је за 30% дужи од онога што си могао да прочиташ у Mons Aureus-у. Уредник је скратио мој текст, јер је у њему писало нешто и о Душану Стојимировићу, што је он касније хтео да објави у посебном броју Монса.
Мислим да ће то бити занимљиво за ширу публику, јер се о последњим данима Петра Кочића углавном мало зна ...У Скобаљу код Смедерева сам рођен, а у Смедереву сам радио три године. Имам пријатеље и у Архиву и у Народном музеју и у Народној библиотеци. Кад год нешто нађем о Смедереву, пошаљем им. Док сам радио у Смедереву објавио сам пар чланака у Нашем гласу, а у последње време шаљем чланке Mons Aureus-у. Све бесплатно. Севап је!
Bravo! Citao sam sve o Dr D. Stojmirovicu (smanjujem # karakt. pa skracujem) kao i Dnevnike mladjeg Stojmirovica pa i "Uzdarje Milanu Stojmirovicu" smederev. Nar. muzeja. Cestitam! Izvini sto zbog 'karakternosti' iskasapih tvoju poruku! g.
Ovo nije lagodni Truppentransport u BG, vec ka Srbiji (nach Serbien) ako cemo po tarabi. Slazem se da je cudno u svakom slucaju.
... ne znam koja je godina, samo znam da je svakako prestonica - i to dupla ...
... Kragujevac u Beogradu ...
Ja ne osporavam da je to Beograd. Moj komentar se odnosio na njihov tekst ispod slike.
Вазнесенска црква
Поглед на град са залеђене Саве
Поглед преко залеђене реке (Саве или Дунава није ми баш најјасније) ка Земуну
Калемегдан
Колаж разгледница
Вазнесенска црква
Поглед на град са залеђене Саве
Поглед преко залеђене реке (Саве или Дунава није ми баш најјасније) ка Земуну
Калемегдан
Колаж разгледница
Na samo 11 kilometara od centra Beograda, a uz topčidersku reku i rakovački potok u jednoj pitomoj dolini između dva omanja brda nalazi se manastir Rakovica. Osnovan, prema nepouzdanim narodnim predanjima još u vreme vladavine srpskih kraljeva Dragutina i Milutina, a prema verodostojnoj istorijskoj građi u 16 veku, manastir je tokom svog burnog postojanja pretrpeo nekoliko velikih razaranja da bi ga Knez Miloš konačno obnovio odmah posle drugog srpskog ustanka. U čast Miloševa žena Ljubica, koja je brinula o manastiru, jedan manji konak poneo je njeno ime. U manastiru su sahranjeni Milošev sin Todor, Milošev brat gospodar Jevrem Ob-renović i njegova supruga Tomanija, veliki dobrotvor manastira, njena dva sina, sedam ćerki i dva unuka u velikoj porodičnoj grobnici. A u porti se nalazi i grobnica namesnika Milivoja Blaznavaca i njegove žene Katarine, Jevremove unuke, kao i grob velikog junaka Prvog srpskog ustanka Vasa Čara-pića.
U ovom manastiru, koji je bio svedok mnogih važnih istorijskih događaja, 20. decembra 1909. godine, zamonašio se Nikola Velimirović dobivši novo svetovno ime Nikolaj.
вила Драгутина Смејкала
вила Протић
Gde su mangupi sklonili ovu lepu skulpturu iz dvorskog parka tzv. Pionirskog parka?
Али пошто инсистираш, ево одломка са именима:
„Окупаторски преки суд је заседао 11. јуна 1916. Истога дана на смрт су осуђени Војислав Браловић, Сибин Јеличић, Милосав Стевовић, Светозар Ковачевић, Влајко Павличевић, Тихомир Шљивић, Новица Павловић и Добросав Павличевић. Ова осморица су осуђени на смрт вешањем, али да се егзекуција обавља тако што неће бити обешени сви одједном, већ један по један, да би сам чин трајао што дуже и да би на грађанство оставио што упечатљивији утисак.“
H. Gavro, ova su mi svetla imena znana iz Topl. ustanka, jos pre njihove egzekucije ( u stvari prostog vesanja - egzekucija mu nekako "ulepsava" i kao opravdava "legalnost i humanost" cina prostog ubistva (kao da su bili sumski razbojnici) ovih dicnih rodoljuba - u pravu si! Nisam odmah skopcao! Pisao sam dole jos al' ne daje vise od 2500 karaktera - a cak nije bilo ni 1300 mojih karaktera, preterano karakteran! Pa sam sve obrisao, j. karakter!
g.
Руска црква на Ташмајдану, децембрар 1924. Потпис, Валериј Сташевски.
Поставићу на свом блогу чланак који је за 30% дужи од онога што си могао да прочиташ у Mons Aureus-у. Уредник је скратио мој текст, јер је у њему писало нешто и о Душану Стојимировићу, што је он касније хтео да објави у посебном броју Монса.
Мислим да ће то бити занимљиво за ширу публику, јер се о последњим данима Петра Кочића углавном мало зна ...У Скобаљу код Смедерева сам рођен, а у Смедереву сам радио три године. Имам пријатеље и у Архиву и у Народном музеју и у Народној библиотеци. Кад год нешто нађем о Смедереву, пошаљем им. Док сам радио у Смедереву објавио сам пар чланака у Нашем гласу, а у последње време шаљем чланке Mons Aureus-у. Све бесплатно. Севап је!
Bravo! Citao sam sve o Dr D. Stojmirovicu (smanjujem # karakt. pa skracujem) kao i Dnevnike mladjeg Stojmirovica pa i "Uzdarje Milanu Stojmirovicu" smederev. Nar. muzeja. Cestitam! Izvini sto zbog 'karakternosti' iskasapih tvoju poruku! g.