TUGA..... KAKVA RAZLIKA!!! BELO I CRNO..... VREME KOD NAS IDE UNAZAD. p.s. JEDINO JE DOBRO ŠTO NE OSETIH RUKU NA RAMENU, ZBOG FOTOGRAFISANJA!!!! POZDRAV GOSPODINU DUNDU I JOŠ JEDNOM MU, MOJA PORODICA I JA ŽELIMO SVE NAJLEPŠE U 2012. GODINI....
Драги господине Топчидеру, хвала Вам на лепим жељама за Нову годину. Исто тако и ја желим Вама и Вашој породици све најбоље и најлепше, понајвише да Вас здравље добро послужи.
Шта да Вам кажем, стање у којем се данас налази бивши гардијски парк више је него потресно. У годинама шизофреног обрачуна са монархијом и буржоазијом темељно је уништавано много шта, па је избрисан и овај парк са земљине површине. Колико сам успео да сазнам, остала је само једна оронула и унакажена фонтана, а ни ње не би било да се неко није сетио да „улепша“ амбијент око новоподигнутог ресторана „Кнежев мир“ (или тако нешто слично). Видео сам слику те фонтане па сам поцрвенео од срамоте (уместо неког другог ко би требао да црвени).
Ипак, према својим сазнањима, могу да наговестим да постоје оправдане наде у поновно уређење овог терена. Не верујем да ће то бити копија некадашњег парка, али уредиће се на неки начин да буде корисно људима, да буде лепо, а не више топчидерско ругло и споменик једне некултуре.
А та јадна летња позорница? Бачене паре. Пребогати смо па можемо себи да дозволимо и тај луксуз. А у време изградње гладовали смо и ишли у прњама. Жртвовао се народ за културу. Свако чудо за три дана.
Бар сам доживео једну лепу представу на тој позорници. То је био балет „Копелија“, чини ми се негде 1949. или 1950. године. Тужан сам кад погледам данашње фотографије.
Ne znam. Kad se sretnemo, pitaj: ko je na slici! Prilično ćeš se iznenaditi!
Први пут видим фотографију али бих волео да погађам искључиво на основу црта лица ове деце, очигледно сестре и брата.
Девојчица би могла да буде, данас Б.В. или чак С.Л.
Али то никада нећу сазнати. :bigsmile:
Letnja scena u Topčideru uklopljena je u ambijent starog kamenoloma. Izgrađena je 1949. godine po projektu arhitekte Rajka Tatića sa ciljem da se tu održavaju kulturne manifestacije.
Danas je ovaj arhitektonski dragulj zapušten, zarastao u korov i prestao da bude interesantan organizatorima kulturnog života u gradu. Ovaj beogradski Epidaurus, uz određena ulaganja, bio bi izvanredan prostor u kome bi se u toku letnjih meseci održavali koncerti umetničke ili popularne muzike, pozorišne predstave i filmske projekcije.
1.1.2012.
NEMAM KOMENTAR.... IZVINJAVAM SE ZBOG VEĆEG BROJA SLIKA, ALI SAM MORAO DA BI DOČARAO PRAVO STANJE NA TERENU... A I DA POPUNIM PRAZNINU NASTALU ZBOG NOVOGODIŠNJEG PRAZNOVANJA... POZDRAV SVIMA.
Увек нам се замера да не учимо из историјских грешака :wink:
bauk baukampf је написао/ла:
Бук је написао/ла:
Летња позорница, подигнута 1947. год., архитекта Рајко Татић, средином седамдесетих престаје да се користи.
Две слике из Заоставштине Рајка Татића...
Поздрав нашем новом члану Буку!
Како не знам да ли је пратио од почетка дешавања на овом форуму, ето згодне прилике да га упознамо са нашим разговорима везаним за ову изузетно занимљиву тему...
"Odmah posle oslobođenja Beograda, nove vlasti su prema arhivski utemeljenim procenama, likvidirale između pet i sedam hiljada „narodnih neprijatelja“.
Glavni grad bio je označen kao centar srpske reakcije u očima vodećih komunista i sa posebnom pažnjom ga je trebalo očistiti od svih „nenarodnih elemenata“.
Odmah nakon ulaska partizana sredinom oktobra 1944. godine, započet je obračun sa nosiocima kulturnog, političkog i javnog života okupirane Srbije ali i suparničkog pokreta otpora pobeđenog u građanskom ratu.
- Većina žrtava likvidirana je bez presude, a samo za jedan deo stradalnika, fingirane presude su po nalogu Ozne, izricane posle streljana - objašnjava za „Novosti“ mr Srđan Cvetković, saradnik istraživač Instituta za savremenu istoriju.
„Divlja čišćenja“ obavljana su u najvećoj tajnosti i pod okriljem noći, po pravilu bez pisanih tragova.
Glavni grad je bio izdeljen na 16 rejona i svaki je imao svoj zatvor u čijoj blizini su bila strelišta i tajne grobnice, koje ni dan-danas nisu pronađene i otkopane. Komisijske „presude“ bile su po kratkom postupku - Banjica ili streljanje!
Egzekucije su bile noću u potaji!
Kao najveća stratišta pominju se: Ambasada Turske - gde su streljana pretežno uniformisana lica; Belimarkovićev voćnjak (gde su iskorišćene nemačke benzinske jame, a potom su rake kopali zarobljenici pretežno Italijani); Banjička šuma; Košutnjak (oko nemačkog groblja), Lisičji potok - možda najveće od svih, na mestu gde je nekad bio majdan za vađenje granita; kod stadiona Grafičara (Senjak); Park Manjež; Park Tašmajdan; kod hale ”Pionir”; Nebojša kula; Veliko ratno ostrvo; Ada Ciganlija; stadion FK Obilić; naselje Braća Jerković, Rakovica; letnja pozornica Topčider; Jajinci, Železnička kolonija, Šarena ćuprija, teren ispod Avale i druga.
ŠTABOVI OZNE
Odmah u blizini sedišta Ozne (Zmaj Jovina 21) u Francuskoj 5, radio je „punom parom“ preki Vojni sud, dok se centrala OZN-e za Beograd nalazila na Obilićevom vencu br. 48 (studentska menza Tri kostura).
Štab savezne Ozne nalazio se pri Vrhovnom štabu i istovremeno u štabu II korpusa smeštenom u Maglajskoj ulici na Dedinju, a kasnije je premešten u centar grada (tačnije na uglu Zmaj Jovine i Simine). Korišćeni su ponegde i nemački odbrambeni rovovi kao masovne grobnice."
Ту је и прича о судбини Крсмана Виторовића...
"Vitorović Krsman (1899–1944).
Poreklom iz sela Murtenice kod Užica, predratni radikal, vlasnik fabrike špiritusa na Topčiderskom brdu i direktor Zlatiborske banke.
Tokom rata politički neangažovan, proveo je na Topčiderskom brdu privređujući i materijalno pomažući književnicu Isidoru Sekulić (živela u susedstvu) koja mu je podučavala decu.
Prema svedočenju njegovog sina, akademika Dragomira Vitorovića, već narednog dana po oslobođenju Topčiderskog brda 16. oktobra 1944. »dok su se čule eksplozije granata kojima su Nemci uzvraćali sa zemunske strane«, došla su dva partizana u pratnji crvenoarmejaca s ceduljom u ruci i oštro pozvali: »Krsman Vitorović?! Pođi sa nama !«.
Pre toga već je dobio upozrenje da se skloni na šta je samouvereno odgovarao »Zašto bi se sklanjao«.
Prema svedočenju očevidaca, streljan je u kamenolomu u blizini današnje Kovnice novca.
Kada se njegova žena »razletela« po okolini ne bi li nekako našla i spasila muža, obratila se porodičnom prijatelju, inače visoko cenjenom komunisti, moleći ga da se založi za puštanje, ali je dobila odgovor – »Nije na mom spisku!«.
Njegova imovina je potpuno konfiskovana, a porodici je preostao samo jedan stari barometar."
Ето Буче, и то је део историје нашег Београда...сада би неко, као ономад, могао да покаже нашем новом саговорнику оне фотографије раздраганих фолклораша који играју Danse Macabre над костима Летње сцене у Топчидеру...
Ја одох на висинске припреме за наставак форумашке сезоне! С' обзиром да још увек грејем клупу, неће ми лоше доћи мало базичних припрема!
До скорог виђења! Поздрав форумашима, а свима који славе предстојећи Божић
Видите сами.
UZVODNO OD MOSTA NA RAKOVIČKOM PUTU:
1.1.2012.
TUGA..... KAKVA RAZLIKA!!! BELO I CRNO..... VREME KOD NAS IDE UNAZAD. p.s. JEDINO JE DOBRO ŠTO NE OSETIH RUKU NA RAMENU, ZBOG FOTOGRAFISANJA!!!! POZDRAV GOSPODINU DUNDU I JOŠ JEDNOM MU, MOJA PORODICA I JA ŽELIMO SVE NAJLEPŠE U 2012. GODINI....
Драги господине Топчидеру, хвала Вам на лепим жељама за Нову годину. Исто тако и ја желим Вама и Вашој породици све најбоље и најлепше, понајвише да Вас здравље добро послужи.
Шта да Вам кажем, стање у којем се данас налази бивши гардијски парк више је него потресно. У годинама шизофреног обрачуна са монархијом и буржоазијом темељно је уништавано много шта, па је избрисан и овај парк са земљине површине. Колико сам успео да сазнам, остала је само једна оронула и унакажена фонтана, а ни ње не би било да се неко није сетио да „улепша“ амбијент око новоподигнутог ресторана „Кнежев мир“ (или тако нешто слично). Видео сам слику те фонтане па сам поцрвенео од срамоте (уместо неког другог ко би требао да црвени).
Ипак, према својим сазнањима, могу да наговестим да постоје оправдане наде у поновно уређење овог терена. Не верујем да ће то бити копија некадашњег парка, али уредиће се на неки начин да буде корисно људима, да буде лепо, а не више топчидерско ругло и споменик једне некултуре.
А та јадна летња позорница? Бачене паре. Пребогати смо па можемо себи да дозволимо и тај луксуз. А у време изградње гладовали смо и ишли у прњама. Жртвовао се народ за културу. Свако чудо за три дана.
Бар сам доживео једну лепу представу на тој позорници. То је био балет „Копелија“, чини ми се негде 1949. или 1950. године. Тужан сам кад погледам данашње фотографије.
Gde je ovo?
Ne znam. Kad se sretnemo, pitaj: ko je na slici! Prilično ćeš se iznenaditi!
Gde je ovo?
Ne znam. Kad se sretnemo, pitaj: ko je na slici! Prilično ćeš se iznenaditi!
Први пут видим фотографију али бих волео да погађам искључиво на основу црта лица ове деце, очигледно сестре и брата.
Девојчица би могла да буде, данас Б.В. или чак С.Л.
Али то никада нећу сазнати. :bigsmile:
Letnja scena u Topčideru uklopljena je u ambijent starog kamenoloma. Izgrađena je 1949. godine po projektu arhitekte Rajka Tatića sa ciljem da se tu održavaju kulturne manifestacije.
Danas je ovaj arhitektonski dragulj zapušten, zarastao u korov i prestao da bude interesantan organizatorima kulturnog života u gradu. Ovaj beogradski Epidaurus, uz određena ulaganja, bio bi izvanredan prostor u kome bi se u toku letnjih meseci održavali koncerti umetničke ili popularne muzike, pozorišne predstave i filmske projekcije.
1.1.2012.NEMAM KOMENTAR.... IZVINJAVAM SE ZBOG VEĆEG BROJA SLIKA, ALI SAM MORAO DA BI DOČARAO PRAVO STANJE NA TERENU... A I DA POPUNIM PRAZNINU NASTALU ZBOG NOVOGODIŠNJEG PRAZNOVANJA... POZDRAV SVIMA.
Увек нам се замера да не учимо из историјских грешака :wink:
Две слике из Заоставштине Рајка Татића...
Поздрав нашем новом члану Буку!
Како не знам да ли је пратио од почетка дешавања на овом форуму, ето згодне прилике да га упознамо са нашим разговорима везаним за ову изузетно занимљиву тему...
http://www.politikin-zabavnik.rs/pz/content/beograd-koga-vise-nema?page=1647
За сваки случај, ево и једног цитата:
"Odmah posle oslobođenja Beograda, nove vlasti su prema arhivski utemeljenim procenama, likvidirale između pet i sedam hiljada „narodnih neprijatelja“.
Glavni grad bio je označen kao centar srpske reakcije u očima vodećih komunista i sa posebnom pažnjom ga je trebalo očistiti od svih „nenarodnih elemenata“.
Odmah nakon ulaska partizana sredinom oktobra 1944. godine, započet je obračun sa nosiocima kulturnog, političkog i javnog života okupirane Srbije ali i suparničkog pokreta otpora pobeđenog u građanskom ratu.
- Većina žrtava likvidirana je bez presude, a samo za jedan deo stradalnika, fingirane presude su po nalogu Ozne, izricane posle streljana - objašnjava za „Novosti“ mr Srđan Cvetković, saradnik istraživač Instituta za savremenu istoriju.
„Divlja čišćenja“ obavljana su u najvećoj tajnosti i pod okriljem noći, po pravilu bez pisanih tragova.
Glavni grad je bio izdeljen na 16 rejona i svaki je imao svoj zatvor u čijoj blizini su bila strelišta i tajne grobnice, koje ni dan-danas nisu pronađene i otkopane. Komisijske „presude“ bile su po kratkom postupku - Banjica ili streljanje!
Egzekucije su bile noću u potaji!
Kao najveća stratišta pominju se: Ambasada Turske - gde su streljana pretežno uniformisana lica; Belimarkovićev voćnjak (gde su iskorišćene nemačke benzinske jame, a potom su rake kopali zarobljenici pretežno Italijani); Banjička šuma; Košutnjak (oko nemačkog groblja), Lisičji potok - možda najveće od svih, na mestu gde je nekad bio majdan za vađenje granita; kod stadiona Grafičara (Senjak); Park Manjež; Park Tašmajdan; kod hale ”Pionir”; Nebojša kula; Veliko ratno ostrvo; Ada Ciganlija; stadion FK Obilić; naselje Braća Jerković, Rakovica;
letnja pozornica Topčider; Jajinci, Železnička kolonija, Šarena ćuprija, teren ispod Avale i druga.
ŠTABOVI OZNE
Odmah u blizini sedišta Ozne (Zmaj Jovina 21) u Francuskoj 5, radio je „punom parom“ preki Vojni sud, dok se centrala OZN-e za Beograd nalazila na Obilićevom vencu br. 48 (studentska menza Tri kostura).
Štab savezne Ozne nalazio se pri Vrhovnom štabu i istovremeno u štabu II korpusa smeštenom u Maglajskoj ulici na Dedinju, a kasnije je premešten u centar grada (tačnije na uglu Zmaj Jovine i Simine). Korišćeni su ponegde i nemački odbrambeni rovovi kao masovne grobnice."
Ту је и прича о судбини Крсмана Виторовића...
"Vitorović Krsman (1899–1944).
Poreklom iz sela Murtenice kod Užica, predratni radikal, vlasnik fabrike špiritusa na Topčiderskom brdu i direktor Zlatiborske banke.
Tokom rata politički neangažovan, proveo je na Topčiderskom brdu privređujući i materijalno pomažući književnicu Isidoru Sekulić (živela u susedstvu) koja mu je podučavala decu.
Prema svedočenju njegovog sina, akademika Dragomira Vitorovića, već narednog dana po oslobođenju Topčiderskog brda 16. oktobra 1944. »dok su se čule eksplozije granata kojima su Nemci uzvraćali sa zemunske strane«, došla su dva partizana u pratnji crvenoarmejaca s ceduljom u ruci i oštro pozvali: »Krsman Vitorović?! Pođi sa nama !«.
Pre toga već je dobio upozrenje da se skloni na šta je samouvereno odgovarao »Zašto bi se sklanjao«.
Prema svedočenju očevidaca, streljan je u kamenolomu u blizini današnje Kovnice novca.
Kada se njegova žena »razletela« po okolini ne bi li nekako našla i spasila muža, obratila se porodičnom prijatelju, inače visoko cenjenom komunisti, moleći ga da se založi za puštanje, ali je dobila odgovor – »Nije na mom spisku!«.
Njegova imovina je potpuno konfiskovana, a porodici je preostao samo jedan stari barometar."
Ето Буче, и то је део историје нашег Београда...сада би неко, као ономад, могао да покаже нашем новом саговорнику оне фотографије раздраганих фолклораша који играју Danse Macabre над костима Летње сцене у Топчидеру...
Све сам очекивао на почетку 2012. али не и тебе баћушка у новом религиозном заносу :bigsmile:
bhoga.ru/article/38/novoe-pokolenie
... Bonđorno :)...
До скорог виђења! Поздрав форумашима, а свима који славе предстојећи Божић
Христос се роди, мир Божији!