Признајем,
Велики грех сам, набрајајући чланове Саобраћајног одсека, учинио пропустивши да убројим и Нешу аутомобилисту.
Ево објављујем да сам грешку исправио.
Примите извињење.
Примам допуне и исправке!
Не бригај Гавро! Колико се често јављам, није ни чудо да ме ниси споменуо
... Marija Maga Magazinović rođena je u Užicu 1882, a umrla u Beogradu 1968. godine. U Beogradu je završila Višu žensku školu, a potom i fakultet, gde je diplomirala 1904. kod profesora Brane Petronijevića. Odlazi u Nemačku 1909. godine, gde na Berlinskom univerzitetu nastavlja usavršavanje iz nemačkog jezika i studira istoriju umetnosti, a baletsku umetnost uči kod najpoznatijih umetnika i teoretičara tog vremena Elizabete i Isodore Dankan, Minete Vegman. Pohađa i glumu, i to kod velikog Maksa Rajnharta. U Beogradu, uz odobrenje Ministarstva prosvete, 1910. otvara Školu za deklamaciju, estetsku gimnastiku i inostrane jezike.
Nakon još nekoliko boravaka i usavršavanja u Nemačkoj, menja ime svoje škole u Škola za ritmiku i plastiku Mage Magazinović, koja će sve do 1935. raditi i postojati paralelno sa klasičnim baletskim obrazovanjem u Beogradu.
Maga Magazinović je i prva bibliotekarka u Narodnoj biblioteci Srbije i prva žena kojoj je žurnalistika bila poziv. Radila je u Politici, a sarađivala i u Pijemontu i Srpkinji. Iako je pola veka bila potpuno posvećena modernoj umetničkoj igri, nikada se nije sasvim odrekla svoje novinarske profesije. Pisala je za Poltiku tekstove o ritmici i plastici kao oblicima telesnog i duhovnog vaspitanja omladine, a posebno ženske mladeži.
Punih četrdeset godina Maga Magazinović bila i profesor filozofije, nemačkog i srpskog jezika u Prvoj ženskog gimnaziji. Uprkos tome ona je veliku energija ulagala u razvoj umetnosti igre na našim prostorima, stalno se usavršavajući na specijalističkim kursevima u Evropi, sve do početka Drugog svetskog rata. Posle rata bila je angažovana kao profesor u Državnoj baletskoj školi za nekoliko predmeta, između ostalog i istoriju igre, za koji je napisala prvu takvu istoriju na srpskom jeziku. Objavila je više stručnih radova vezanih za pedagogiju, modernu umetničku igru, telesnu kulturu. Bavila se i prevođenjem sa nemačkog i ruskog jezika. Napisala je autobiografsku knjigu Jedan život, koji je u delovima štampan u Letopisu matice srpske, a u celini objavljen u knjizi Moj život, koju je priredila Jelena Šantić, a objavila izdavačka kuća Clio iz Beograda 2000. godine.
Toliko toga što je činilo njen život bilo je prerano, sve dok nije postalo prekasno. Ali njen neizbrisivi trag u srpskoj kulturi i našem sećanju je ostao.
U njenom rodnom Užicu od 2003. godine postoji ulica koja nosi njeno ime u samom centru grda u kojoj se nalazi i Narodno pozorište. I u Beogradu, na teritoriji opštine Zvezdara, postoji ulica sa njenim imenom. ...
Велики грех сам, набрајајући чланове Саобраћајног одсека, учинио пропустивши да убројим и Нешу аутомобилисту.
Ево објављујем да сам грешку исправио.
Примите извињење.
Примам допуне и исправке!
Не бригај Гавро! Колико се често јављам, није ни чудо да ме ниси споменуо
... Bonđorno :)...
... ne tako davno Varošanac nam je postovao ovu Dorćolsku ... preduhitrio me je, a uz nju su u ponudi na aukciji bile i sledeće dve ...
.. uz njih je pisalo BALKAN WAR SWITZERLAND SERBIA ALBANIA BULGARIA SWISS RED CROSS EXPEDITION ...
Телеграфска, Сремска, Милорада Драшковића, Сремска. И на углу, стари телеграф!
... pa jes, prvi koraci su najteži ... al se zato učilo kod najbolje - i diplomiralo na estetici 8) ...
Maga Magazinović, IGRA KRAJ DUNAVA, 1934.
Zelena frula - poloneza, 1934.
Molitva u Gracanici, 1935.
Maga Magazinović 1934..
... tekst koji sledi, baš kao i prikazane slike, preuzeti su sa http://www.kcb.org.rs/Programi/Knji%C5%BEevniitribinskiprogram/Knjizevninajava/tabid/1088/AnnID/1702/language/sr-Latn-CS/Default.aspx
... Marija Maga Magazinović rođena je u Užicu 1882, a umrla u Beogradu 1968. godine. U Beogradu je završila Višu žensku školu, a potom i fakultet, gde je diplomirala 1904. kod profesora Brane Petronijevića. Odlazi u Nemačku 1909. godine, gde na Berlinskom univerzitetu nastavlja usavršavanje iz nemačkog jezika i studira istoriju umetnosti, a baletsku umetnost uči kod najpoznatijih umetnika i teoretičara tog vremena Elizabete i Isodore Dankan, Minete Vegman. Pohađa i glumu, i to kod velikog Maksa Rajnharta. U Beogradu, uz odobrenje Ministarstva prosvete, 1910. otvara Školu za deklamaciju, estetsku gimnastiku i inostrane jezike.
Nakon još nekoliko boravaka i usavršavanja u Nemačkoj, menja ime svoje škole u Škola za ritmiku i plastiku Mage Magazinović, koja će sve do 1935. raditi i postojati paralelno sa klasičnim baletskim obrazovanjem u Beogradu.
Maga Magazinović je i prva bibliotekarka u Narodnoj biblioteci Srbije i prva žena kojoj je žurnalistika bila poziv. Radila je u Politici, a sarađivala i u Pijemontu i Srpkinji. Iako je pola veka bila potpuno posvećena modernoj umetničkoj igri, nikada se nije sasvim odrekla svoje novinarske profesije. Pisala je za Poltiku tekstove o ritmici i plastici kao oblicima telesnog i duhovnog vaspitanja omladine, a posebno ženske mladeži.
Punih četrdeset godina Maga Magazinović bila i profesor filozofije, nemačkog i srpskog jezika u Prvoj ženskog gimnaziji. Uprkos tome ona je veliku energija ulagala u razvoj umetnosti igre na našim prostorima, stalno se usavršavajući na specijalističkim kursevima u Evropi, sve do početka Drugog svetskog rata. Posle rata bila je angažovana kao profesor u Državnoj baletskoj školi za nekoliko predmeta, između ostalog i istoriju igre, za koji je napisala prvu takvu istoriju na srpskom jeziku. Objavila je više stručnih radova vezanih za pedagogiju, modernu umetničku igru, telesnu kulturu. Bavila se i prevođenjem sa nemačkog i ruskog jezika. Napisala je autobiografsku knjigu Jedan život, koji je u delovima štampan u Letopisu matice srpske, a u celini objavljen u knjizi Moj život, koju je priredila Jelena Šantić, a objavila izdavačka kuća Clio iz Beograda 2000. godine.
Toliko toga što je činilo njen život bilo je prerano, sve dok nije postalo prekasno. Ali njen neizbrisivi trag u srpskoj kulturi i našem sećanju je ostao.
U njenom rodnom Užicu od 2003. godine postoji ulica koja nosi njeno ime u samom centru grda u kojoj se nalazi i Narodno pozorište. I u Beogradu, na teritoriji opštine Zvezdara, postoji ulica sa njenim imenom. ...
... kažem vam ja, Zvezdara je čudo :)...
... Drage moje i dragi moji, sve najbolje u Novoj želi vam vaš Kasina :) ...
... a čestitkama se pridružuje i novogodišnja misica iz Ekscelziora pre osam decenija ...
... i naravno, puno ljubavi & ljepote :love: ...