Još od 1851. godine u srbiji se razmišlja o izgradnji reprezezentativnog pozorišnog “zdanja” u Beogradu. Posle preseljenja iz Kragujevca u Beograd pozorišna trupa se smeštanajpre u prostorije Đumrukane na Savi, odakle se seli u hotel Jelenkod Saborne crkve, pa u Veliku pivaru u Savamali. Jedno vreme predstave su održavane u sali hotela "Srpska kruna" i u Sušićevu dvoranu u Kosmajskoj ulici. Ideja o podizanju “teatra” pojavila se, kako ističe Nestorović, kod članova “ljubitelja narodne prosvete” i njihovim zalaganjem Knez je "dozvolio" se na slobodnom zemljištu na Zelenom vencu, negde na početku ondašnje Abadžiske ulice, podigne zgrada Nacionalnog pozorišta. Ovoj odluci je izgleda prethodio i neki konkurs, jer se, za izgradnju teatra pominju tri projekta: projekati Jozefa Štajnlehnera, arhitekate Jana Nevolei Josifa Kasana. Dana je poznat samo projekat Štajnlehnerov, dok je u sačuvanim dokumentima o "podizanju pozorišta" zabeleženo da je usvojen projekat Josifa Kasane i da je po njemu započeta izgradnja pozorišta 1852. godine, a da je izvođenje bilo usupljeno Štajnlehneru za 51.418 forinti. Takođe je poznato je da se usled muljevitog terena moralo pobiti nekih 2.000 hrastovih šipova, ali i da se posle izrade temelja i sokla zgrade, zašta je utrošena čitava predviđena suma, uvidelo da "teren ne može izdržati projektovanu zgradu", pa se na osnovu "komisijskog uviđaja iz 1856. godine" odustalo od daljih radova. Nekoliko godina docnije, 1863, ponovo je pokrenuto pitanje nastavka radova na pozorištu, pa je ondašnji ministar finansija Kosta Cukić, danas poznat i po onom čuvenom "Cukićevom pravilu" iz preferensa,obrazovao novu komisiju da ispita mogućnosti daljih radova. Ali i ova komisija je potvrdila nalaze prethodne i odbila da da saglasnost za dalji nastavak radova. Tada je Odbor za podizanje pozorišta pokušao da predloži da se "na izgrađenim temeljima od slabog materijala sagradi pozorišna zgrada" ali i nova komisija koju su sačinjavali arhitekta Andrija Andrejević, inženjer Všetečka, profesor Artiljeriske škole, rudarski majstor Glenka i Štajnlehner odbili predlog i potvrdili raniji zaklkjučak “da na postojećim razvalinama ne treba zidati teatr.”
А да ли су ови зидови испред остаци бивше оне основне школе, или је она порушена до темеља?
Школа се налазила према Босанској (Гаврила Принципа), а ово у првом плану је Карађорђева. Хоћу рећи да се евентуални остаци школе вероватно ни не могу видети на овој слици.
.
Štajnlehnerov projekat TEATRA
Još od 1851. godine u srbiji se razmišlja o izgradnji reprezezentativnog pozorišnog “zdanja” u Beogradu. Posle preseljenja iz Kragujevca u Beograd pozorišna trupa se smešta najpre u prostorije Đumrukane na Savi, odakle se seli u hotel Jelen kod Saborne crkve, pa u Veliku pivaru u Savamali. Jedno vreme predstave su održavane u sali hotela "Srpska kruna" i u Sušićevu dvoranu u Kosmajskoj ulici. Ideja o podizanju “teatra” pojavila se, kako ističe Nestorović, kod članova “ljubitelja narodne prosvete” i njihovim zalaganjem Knez je "dozvolio" se na slobodnom zemljištu na Zelenom vencu, negde na početku ondašnje Abadžiske ulice, podigne zgrada Nacionalnog pozorišta. Ovoj odluci je izgleda prethodio i neki konkurs, jer se, za izgradnju teatra pominju tri projekta: projekati Jozefa Štajnlehnera, arhitekate Jana Nevole i Josifa Kasana. Dana je poznat samo projekat Štajnlehnerov, dok je u sačuvanim dokumentima o "podizanju pozorišta" zabeleženo da je usvojen projekat Josifa Kasane i da je po njemu započeta izgradnja pozorišta 1852. godine, a da je izvođenje bilo usupljeno Štajnlehneru za 51.418 forinti. Takođe je poznato je da se usled muljevitog terena moralo pobiti nekih 2.000 hrastovih šipova, ali i da se posle izrade temelja i sokla zgrade, zašta je utrošena čitava predviđena suma, uvidelo da "teren ne može izdržati projektovanu zgradu", pa se na osnovu "komisijskog uviđaja iz 1856. godine" odustalo od daljih radova. Nekoliko godina docnije, 1863, ponovo je pokrenuto pitanje nastavka radova na pozorištu, pa je ondašnji ministar finansija Kosta Cukić, danas poznat i po onom čuvenom "Cukićevom pravilu" iz preferensa, obrazovao novu komisiju da ispita mogućnosti daljih radova. Ali i ova komisija je potvrdila nalaze prethodne i odbila da da saglasnost za dalji nastavak radova. Tada je Odbor za podizanje pozorišta pokušao da predloži da se "na izgrađenim temeljima od slabog materijala sagradi pozorišna zgrada" ali i nova komisija koju su sačinjavali arhitekta Andrija Andrejević, inženjer Všetečka, profesor Artiljeriske škole, rudarski majstor Glenka i Štajnlehner odbili predlog i potvrdili raniji zaklkjučak “da na postojećim razvalinama ne treba zidati teatr.”А да ли су ови зидови испред остаци бивше оне основне школе, или је она порушена до темеља?
Школа се налазила према Босанској (Гаврила Принципа), а ово у првом плану је Карађорђева. Хоћу рећи да се евентуални остаци школе вероватно ни не могу видети на овој слици.
Пароброд "Арад" у Панчеву.....
Policijski pisar sa žandarima
Jel neko vidi ovde Karaburmu?