Војна поворка, 1944 (пре доласка Црвене армије). Енигма, бар за мене.
Несумњиво СДК али град не препознајем...
Ако је 1944. ово је напуштање града уз неку од корачница
Ако је ово Ваљево, као што верујем, а и ММилован претпоставља, онда је све само није напуштање града... Љотићевце и партизане ће баш у Ваљеву чекати најжешћи међусобни окршај у јесен 1944.
Нека корачница јесте, очито је, али ће улице Ваљева овде тек да буду озбиљно поприште, ако је понављам, ово Ваљево. Могуће је да су зграде које ММилован не препознаје, оштећене управо у тим борбама....
Da, to je to...
U dvorište se ulazilo iz Kralja MIlutina, u njemu su bile radionice Staklopana iz Maršala Tita 41 a kao Maršala Tita 41a se vodila i zgrada u čijem se prizemlju do Staklopana nalazio Beko. Bekove prostorije za zaposlene i toaleti su takođe gledali u ovo dvorište a pored njih u njemu su se nalazila još i 3 dvorišna stana sa pripadajućim šupama. Iza ove tarabe nalazio se ulaz u garažu jednog od stanara zgrade u Kralja Milutina 16, tačnije bio je to drugi ulaz u podrum pomenute zgrade. Jednu dvorišnu prostoriju držao je i lokalni moler kao spremište za materijal. Iz dvorišta se ulazilo i na drveno stepenište koje je vodilo na sprat zgrade iznad Beka a na kom je bilo još 3 stana čiji su sobni prozori gledali na Maršala Tita (danas Kralja Milana) a kuhinjski na zajedničku terasu koja se nadvijala nad ovim dvorištem i svojim oblikom bila idealna za prostiranje i sušenje veša. Cela površina dvorišta bila je prekrivena kaldrmom pred kojom bi se ona skadarlijska mogla postideti a fudbal na takvoj podlozi bio je privilegija samo najvećih majstora (čitaj : entuzijasta).
Svi stanari iz navedenih stambenih objekata raseljeni su 1981. godine zbog "skorog rušenja" i dobili su stanove u Skojevskom naselju. Zgrada o kojoj pišem je valjda srušena ove godine. Iznad građevinske ograde stoji tabla sa imenom izvođača radova i rokom završetka nekakvog stakleno-betonskog čudovišta početkom sledeće godine......
Несумњиво СДК али град не препознајем...
Ако је 1944. ово је напуштање града уз неку од корачница
Ако је ово Ваљево, као што верујем, а и ММилован претпоставља, онда је све само није напуштање града... Љотићевце и партизане ће баш у Ваљеву чекати најжешћи међусобни окршај у јесен 1944.
Нека корачница јесте, очито је, али ће улице Ваљева овде тек да буду озбиљно поприште, ако је понављам, ово Ваљево. Могуће је да су зграде које ММилован не препознаје, оштећене управо у тим борбама....
Јесте Ваљево, Карађорђева улица.
Краља Милана, 1915.
ућутали смо се, а нисте ми рекли да ли мили енд премили Рунде стварно долази?
Da, to je to...
U dvorište se ulazilo iz Kralja MIlutina, u njemu su bile radionice Staklopana iz Maršala Tita 41 a kao Maršala Tita 41a se vodila i zgrada u čijem se prizemlju do Staklopana nalazio Beko. Bekove prostorije za zaposlene i toaleti su takođe gledali u ovo dvorište a pored njih u njemu su se nalazila još i 3 dvorišna stana sa pripadajućim šupama. Iza ove tarabe nalazio se ulaz u garažu jednog od stanara zgrade u Kralja Milutina 16, tačnije bio je to drugi ulaz u podrum pomenute zgrade. Jednu dvorišnu prostoriju držao je i lokalni moler kao spremište za materijal. Iz dvorišta se ulazilo i na drveno stepenište koje je vodilo na sprat zgrade iznad Beka a na kom je bilo još 3 stana čiji su sobni prozori gledali na Maršala Tita (danas Kralja Milana) a kuhinjski na zajedničku terasu koja se nadvijala nad ovim dvorištem i svojim oblikom bila idealna za prostiranje i sušenje veša. Cela površina dvorišta bila je prekrivena kaldrmom pred kojom bi se ona skadarlijska mogla postideti a fudbal na takvoj podlozi bio je privilegija samo najvećih majstora (čitaj : entuzijasta).
Svi stanari iz navedenih stambenih objekata raseljeni su 1981. godine zbog "skorog rušenja" i dobili su stanove u Skojevskom naselju. Zgrada o kojoj pišem je valjda srušena ove godine. Iznad građevinske ograde stoji tabla sa imenom izvođača radova i rokom završetka nekakvog stakleno-betonskog čudovišta početkom sledeće godine......