U Dušanovoj ulici br. 4, baš na samom domaku i puščanih i topovskih zrna, stanovala je tada sa svojom sestrom Lelom i kćerkom Jelenom, starom 11 god, gđa Vuka Jovanović, sada supruga g. Živka Popadića, blagajnika Direkcije tramvaja i osvetljenja.
Svojom hrabrošću još u prvim danima rata gđa Popadić je zadivila ne samo svoje sugrađane nego čak i same vojnike i oficire, koji su se nalazili na položaju, na Dorćolu.
U svoju kuću gđa Vuka skupljala je žene i decu sa Dorćola, hrabrila ih i tešila, naročito onda kada bi se na Dorćol spuštala prava paklena kiša od usijanih šrapnela i granata. Kao pravi junak i veliki dobrotvor naroda, gđa Popadić se pokazala tek kasnije, kad je neprijatelj u dva maha zauzimao Beograd.
Oni koji su se pri prvom zauzimanju Beograda zatekli raštrkani po periferiji i okolnim selima, posle nekoliko dana krijući su se vratili svojim kućama. Među ovima se nalazila i gđa Vuka Popadić sa svojom jedanaestogodišnjom kćerkicom Jelenom.
Kad je došla kući, u Dušanovu ulicu br. 4, opet je počela oko sebe da prikuplja siromašne građane i da ih teši i pomaže, ulivajući im nadu da neprijatelj neće dugo ostati u Beogradu.
I, zbilja, kroz nekoliko dana nade gđe Popadić su se ispunile. Neprijatelj je počeo da odstupa. Kuražna i hrabra gđa Popadić je izišla iz svoga stana da vidi ima li u varoši još neprijateljske vojske. Na svoje veliko iznenađenje, čim je izišla na ulicu, na uglu Dušanove ulice, ispod Malog Kalemegdana, spazila je jednu grupu preplaše-nih austrougarskih vojnika, koji su tražili sklonište od mitraljeskih i topovskih zrna, kojima su naši gonili pobeđenu ćesarovu vojsku.
Preplašene Austrijance, koji su se bili zbunili, gđa Popadić je strogim, skoro vojničkim glasom pozvala da pobacaju oružje i da pođu za njom da ih skloni kako ne bi uludo izgubili glave. Austrijanci su poslušali gću Popadić, pobacali su oružje i pošli za njom, gde ih je ona u kapiji svoga stana zaklonila i iz sraha povratila posluživši ih slatkim i vodom.
Kad su naši vojnici ušli u varoš i u Svetosavski dom, u Dušanovoj ulici, smestili svoj štab, gđa Popadić je svoje zarobljenike, 15 austrouarskih vojnika, povela i predala našoj vojsci, na čemu joj je komandant naše vojske čestitao, a i Austrijanci su joj bili blagodarni što im je spasla živote.
Među ranjenicima koje je gđa Popadić previla bio je i pisac ovih redova.
Jos po nesto o Herojskoj odbrani (starog) Beograda, 1915g.
Austrijanci su poslali emisara, puk. Cangela, s predlogom da se Beograd preda "da ne bi bio rusen". Otkuda im takva ideja? Tufegdzic mu je odgovorio po mojim izvorima: "Beograd je tu, dodjite i uzmite ga"!
Dusan Stakic, komita
Mesto poprista zestokih sukoba, 1915g.
Beograd, Nov., 1914g. Posle samo 11. dana u Beogradu (1914g. grad je predat bez borbe) austrougari su izjureni (tj. pobegli u panici u kojoj su se mnogi podavili u hladnoj Savi) uspesnom Misicevom kontarofanzivom.
Dr Ryan je bio na celu sanitetske misije USA. Radio je u prostorijama "stare VMA" ( tada ODB; tu je i napravljena ova fotografija 1915g.; u tim prostorijama je sada Urg. centar ). 1915g. Dr Ryan se sa svojom misijom povukao u Nis ali je trazio da bude vracen u vec okupirani Beograd da bi srpskoj sirotinji pruzao medicinsku pomoc. Sjedinjene americke drzave su u I WW usle tek 1917g.
... od Austrougara trazeni major Tankosic ( obucavao je atentatora Sarajevskog atentata, Gavrila Principa, da precizno rukuje pistoljem u Prokuplju 1913/4g. )
Ignjat Kirhner, sa stapom i sapkom u ruci, sedi cetvrti s leva u drugom redu
U istom redu sedi, s belim brcima, podnar. Petar Niksic (dobio je Karadjordjevu zvezdu s macevima za junacku odbranu Beograda), sesti s leva. Evo ga na vecoj fotki (na njoj ima dve KZm) :
Старине Новака ,Јеремија2
Старине Новака, Јеремија3
Још пар слика из Цара Душана. Прва је с краја тридесетих.
На следећој су, данас непостојећи, кућерци на парној страни, код угла са Доситејевом.
... Bonđorno :)...
Napisao: Sveta Milutinović
(Iz "Beogradskih opštinskih novina", 1934.)
U Dušanovoj ulici br. 4, baš na samom domaku i puščanih i topovskih zrna, stanovala je tada sa svojom sestrom Lelom i kćerkom Jelenom, starom 11 god, gđa Vuka Jovanović, sada supruga g. Živka Popadića, blagajnika Direkcije tramvaja i osvetljenja.
Svojom hrabrošću još u prvim danima rata gđa Popadić je zadivila ne samo svoje sugrađane nego čak i same vojnike i oficire, koji su se nalazili na položaju, na Dorćolu.
U svoju kuću gđa Vuka skupljala je žene i decu sa Dorćola, hrabrila ih i tešila, naročito onda kada bi se na Dorćol spuštala prava paklena kiša od usijanih šrapnela i granata. Kao pravi junak i veliki dobrotvor naroda, gđa Popadić se pokazala tek kasnije, kad je neprijatelj u dva maha zauzimao Beograd.
Oni koji su se pri prvom zauzimanju Beograda zatekli raštrkani po periferiji i okolnim selima, posle nekoliko dana krijući su se vratili svojim kućama. Među ovima se nalazila i gđa Vuka Popadić sa svojom jedanaestogodišnjom kćerkicom Jelenom.
Kad je došla kući, u Dušanovu ulicu br. 4, opet je počela oko sebe da prikuplja siromašne građane i da ih teši i pomaže, ulivajući im nadu da neprijatelj neće dugo ostati u Beogradu.
I, zbilja, kroz nekoliko dana nade gđe Popadić su se ispunile. Neprijatelj je počeo da odstupa. Kuražna i hrabra gđa Popadić je izišla iz svoga stana da vidi ima li u varoši još neprijateljske vojske. Na svoje veliko iznenađenje, čim je izišla na ulicu, na uglu Dušanove ulice, ispod Malog Kalemegdana, spazila je jednu grupu preplaše-nih austrougarskih vojnika, koji su tražili sklonište od mitraljeskih i topovskih zrna, kojima su naši gonili pobeđenu ćesarovu vojsku.
Preplašene Austrijance, koji su se bili zbunili, gđa Popadić je strogim, skoro vojničkim glasom pozvala da pobacaju oružje i da pođu za njom da ih skloni kako ne bi uludo izgubili glave. Austrijanci su poslušali gću Popadić, pobacali su oružje i pošli za njom, gde ih je ona u kapiji svoga stana zaklonila i iz sraha povratila posluživši ih slatkim i vodom.
Kad su naši vojnici ušli u varoš i u Svetosavski dom, u Dušanovoj ulici, smestili svoj štab, gđa Popadić je svoje zarobljenike, 15 austrouarskih vojnika, povela i predala našoj vojsci, na čemu joj je komandant naše vojske čestitao, a i Austrijanci su joj bili blagodarni što im je spasla živote.
Među ranjenicima koje je gđa Popadić previla bio je i pisac ovih redova.
Opširnije na: http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-l/1998/06/article-03.html
Heroine starog Beograda iz previjalista u Dusanovoj: Gospodja Vukosava Popadic i Gospodja Jelena Milutinovic.
Austrijanci su poslali emisara, puk. Cangela, s predlogom da se Beograd preda "da ne bi bio rusen". Otkuda im takva ideja? Tufegdzic mu je odgovorio po mojim izvorima: "Beograd je tu, dodjite i uzmite ga"!
Dusan Stakic, komita
Mesto poprista zestokih sukoba, 1915g.
Beograd, Nov., 1914g. Posle samo 11. dana u Beogradu (1914g. grad je predat bez borbe) austrougari su izjureni (tj. pobegli u panici u kojoj su se mnogi podavili u hladnoj Savi) uspesnom Misicevom kontarofanzivom.
Dr Ryan je bio na celu sanitetske misije USA. Radio je u prostorijama "stare VMA" ( tada ODB; tu je i napravljena ova fotografija 1915g.; u tim prostorijama je sada Urg. centar ). 1915g. Dr Ryan se sa svojom misijom povukao u Nis ali je trazio da bude vracen u vec okupirani Beograd da bi srpskoj sirotinji pruzao medicinsku pomoc. Sjedinjene americke drzave su u I WW usle tek 1917g.
Srpske jedinice za posebne akcije ...
... od Austrougara trazeni major Tankosic ( obucavao je atentatora Sarajevskog atentata, Gavrila Principa, da precizno rukuje pistoljem u Prokuplju 1913/4g. )
Garnizona crkva u Donjem gradu, 1915g.
Lokacija streljanja ovog pravosl. svestenika je evidentna ... Pored svestenika streljaju i ranjenog vojnika sa rukom u zavoju ...
Ipak, ne mogu se ignorisati i "duboko krscanski gestovi" kao npr. ::
Nisu "zaboravljeni" niti "otpisani" ...
Ignjat Kirhner, sa stapom i sapkom u ruci, sedi cetvrti s leva u drugom redu
U istom redu sedi, s belim brcima, podnar. Petar Niksic (dobio je Karadjordjevu zvezdu s macevima za junacku odbranu Beograda), sesti s leva. Evo ga na vecoj fotki (na njoj ima dve KZm) :
Beograd, 1980g.
Beograd 1982g.