Лепе слике. Чини ми се да су све очигледне осим десне у четвртом и обе у петом реду. Има ли когод идеју где би оне могле бити сликане? Ко открије где је сликана ова у шуми не плаћа пиће на виђањима во вјеки вјекова!
... desna u 4. redu Nušićeva ka uglu sa Kosovskom i Dečanskom ...
... pazi šta si reko za ovo vo vjeki vjekova pred ovoliki svedoci - i gde baš meni da se zalomi da prepoznam :glasses: ...
надам се да нећете замерити на офтопику са Булвитом, али то је једини начин да му покажем да имам нешто за њега. Ако жели оригинале, јавиће ми се.
Видим да не смем ни малкице да се измакнем--одмах чудеса: те- пуцају стране; те- не ради сервер...шта ћемо ми, сиротани с колодвора Зу?
Мало сада сентимента: Трг М&Е, 1962...Једна друга Весна, исто некада мала...
Koristim, nadam se da se Kasina nece naljutiti, fotku koju je postovao na str. 2400. Na njoj me manje interesuju udarnici a vise korenje i sikara.
Stariji od starih fotografija: masivi, voda, vetrovi
Snaga topoloških matrica stereotipa nije retoričke prirode. Ona može biti i masivne starosti pisaće krede. Planinci, ne i lutajući narodi nizija, nailazili su u stenama raznobojne slojeve – šta više, i okamenotine čudnih bića u profilima sedimentnih nedara zemlje. Ono što je za ravničarskog nomada ili moreplovca (primitivnog astronoma) atlas najluminoznijih sazvezđa to su za planince gazovi reka, odloženi gejziri, planinske staze, ritovi, urvine (tragovi odsutnih glečera) … odakle su ih gledale oči Onoga koji ćuti, Onog čije oči ima ćutanje. Ravničari su tražili belege na nebu a planinci u morfologiji tla. Inicijalno, vlačne niti stena nisu povezivane sa vremenom jer još nije bilo otkriveno brojanje. Mineralna baza zemlje, vidljiva sukcesija ređanja u stenskom profilu dubokih podkornih horizonata prebiogene evolucije, postala je posebno interesantna kada je menhirima i neosvojenim planinskim masivima počela da se pridaje psihološka realnost ljudskog spoznanja i duha a antropomorfne vrline životinjama. Kamen venčan realnom metafizikom osvajao je srca ljudi. Verovalo se u postojanje velikih mračnih rupa bez dna u kojima su ljudi prepoznavali opis sopstvene ličnosti (zato se čuvajte – upašćete unutra!). Preistorijske prospekcije podzemnih skrovišta metala, empirijska sondaža i praktično rudarstvo, verifikovani su otkrićem starodrevnih rudokopa koji su bili aktivni davno pre pojave pisma. Takvih prastarih kopova, “kamenih njiva”, steklo se i u Srbiji. Kartirani su i posvećeni su im naučni radovi i doktorati.
* * *
Ako se zanemare eratične migracije, čovekov duh težio je ka osvajanju zemljinog podzemlja daleko pre kopnenih i pomorskih istraživanja. Ljudsko poimanje fascinirale su stene zasićene naftom koje u naftonosnim provincijama obrazuju blatne vulkane s karakteristično oporim mirisom. Fosili drvolikih paprati i pribijeni ljuskari nalaženi su u veoma drevnim stenama na golim vrhovima planina okovanih večitim ledom. Oni odolevaju zubu vremena, čak nelicemerno otelovljuju eksplicitno vreme. Prastara mora i njihovi sezonski, priobalni, vetrovi bili su, davno pre pojave hominoida, na mestima koja danas zauzimaju planinski venci. Njihovi kratkotrajni plitkovodni talasi, lagune i zatoni kao i glinene delte paleozojskih reka, ostavili su za sobom karakterističan faksimil marševa plimatskih sila i okeanskih strujanja, erozija i taloga permskih paleomora. Sve je bilo prožeto evolutivnim vremenom vođenim svetlošću okeana. Svojom osmotskom potencijom, slojevi sedimentnog stenja prelivali su se kao voda u rukovetima sjaja osunčanog etra.
Rani čovek je pokušavao da objedini činjenice sa mehanizmom sopstvenog razmišljanja usklađujući sebe i svet. Njegovo shvatanje evoluira ka prirodno-naučnim korenima misli, ka shvatanju da nema ničeg praktičnijeg od dobre teorije. Teorija udahnjuje dušu činjenicama koristeći ne samo njih već i nove ideje mada u samoj stvarnosti može da ispadne drugačije. Arheosedimentni bazeni, pa i kolevke mlađih sedimenata, nosili su konture onih nevidljivih, izčezlih mora. Otkrivaju se sononosni nanosi i raselinske zone, navlake i šavovi orogeneze. Koriste se i pećinske sale ogromnih podzemnih jezera oslađene vode, veličine jednog hidro Beograda, u masivima stena prorezanih rekama. Izokrenutost sedimentnih linija ukazivala je na naprezanje litosfere, drevne zemljotrese, invazione slojeve i na postojanje brzinskog kvačila “seizmičkog vremena”. Tako se prošlost predbiosfere holografski vraćala “okamenjena” u formi kamenih rodoslova mineralnih sedimenata i “suživota” lokalnih člankastih etaža prvjenačkog rastinja u kolebljivoj cikličnosti tektonskih režima oblikovanih tenzijom mišića sâmog vazduha i drevnim ventilacijama. Zemlja odlično pamti, kako morskim dnom tako i ofanzivnim pustinjama, uraganskim stogodišnjicama. Ali “stratigrafsko” pamćenje je dijahronično, ne mora odgovarati šablonima geohronoloskih era, recimo geološkim ovaploćenjima kristala kalcita, liskunskih iskrišta ili blistavih amalgama otvrdnulih fluida. Iako markirano sa puno ‘kontrolnih’ sinoptičkih žigova, regionalo tečenje vremena pokazuje izvitoperenost, ispraznjene urne depoa, nepostojane klimatske i vremenske delnice i privid “kočionog vremena” usled preslojavanja i sasuljavanja slojeva. Da li lokalno vreme kasni pa zato izgleda kao da žuri? Ono može da simulira i unazadni tok vremena. Zato je sravnjivanje bivših sudbina ili njihovo predskazivanje, na osnovu odnosa međusobnih položaja slojeva, nepouzdano, fiktivno. Često se protivstavljaju disparatne topologije istorodnih slojeva kao i Ruđer Bošković što je iz roda Mrkonjića odakle je i Sv. Vasilije ostroški.
Svojom eklektičko-maštačkom uobraziljom savremeni čovek traga za ekvivalentnim smislom svega gore navedenog hipotezama da sedimenti u unutrašnjosti zemlje “prazne” svoju geohemijsku energiju i turboelektričnu induktivnost uz konzervaciju deklinacije magnetskog žiroskopa stena u odnosu na Zemljine polove. On dešifruje traktove naslaga kao neku drevnu fondaciju knjiga sa sabijenim listovima i slovima koja nisu rađena rukom. Razlike u periodizaciji gustine tla bile su očigledne, sa epizodama svojih saga umnoženim u vetru ili falsifikovanim tromim i teškim maglama, ukazujući na nepouzdanu ‘zapreminsku sliku’ zemljine unutrašnjosti.
Neizbežno je uočiti zakonito ali ne i apsolutno nizanje složenih gȁma taloga i ritmova/kombinacija nasipnih snaga, kao nekih drevnih jauka, koji ne odgovaraju slučajnom rasporedu. Danas je postalo moguće odrediti pojavljivanje konkretnog sloja unutar jednog ciklusa studijama elektromagnetskog prostranstva karakterističnih molekula. Partitivni falangizam slojeva podseća na vozni red ali činjenice, poput lažnih identiteta, mogu da se slože maltene horoskopski tako da i veoma sumnjivi natalni ciklusi sedimentnih ređanja izgledaju potpuno verodostojni. U istom delu planine je vidljivo kako su nastupale smene taloga otvorenog mora sa talogom kontinentalnog kopna, transgresija mora i izdizanje njegovog dna. Na žalost, poistovećivanje apsolutnih jednovremenosti nedosledno je zato što ne postoji globalni “geološki časovnik” neophodne preciznosti. Taj časovnik je “sinkopiran”. Ne postoji planetarni sinhronicitet (objedinjenja vibracijskih euritmija) zbog višekratnih uplitanja, periodičnim nailascima strelovitih vihora raznih spoljašnjih sila.
Ostaju zagonetke “izgladnele” za nekom opštom teorijom: zašto su kontinenti i njihovi planinski lanci svojim vrhovima usmereni ka Južnom polu? Zašto su kontinenti antipodi morima? Odakle geografska homologija, kontinentalnost Severne i okeaničnost Južne polulopte? Zašto ukupna masa hidrosfere na Zemlji odgovara težini kopna koje je iznad nivoa mora? Kako objasniti magnetne anomalije stena, magnetne pregibe duž obalskih linija i dubokovodnih žljebova okeana? Kontraintuitivno, nema direktne veza između epoha akumulacije uglja i era bujanja hlorofilnih vegetacija pod kaloričnim UV zracima, Kopernicima sunčevih rotacija. Verovatno da prirodni uslovi za očuvanje biljnih ostataka takođe variraju u vremenu komplikujući izvođenje jasnih zaključaka.
Stremi se empirijskoj sintezi raznovrsnih poznavanja dubinskih (plutonskih) i morskih (neptunskih) geosinklinalnih zona i platformnih ravni sa katihizmom interferencija slojevitih geštalt struktura. To je delom moguće obzirom da su neke konstante difuzija snage ostale izvan vremena (tj. nepromenljive su). Kada su se formirali slojevi koje mi danas analizujemo – pre mnogo miliona godina – tada je zemlja bila drugačija. To je kao da čitamo pisma pošiljalaca koji su se jako promenili dok su pisma putovala. Ukoliko je ‘pismo’ duže putovalo, utoliko daje vest o ranijim stadijumima evolucije zemlje. A oni, za sada još neiskopani, slojevi i fosilni nanosi – pisma pisana samom sebi, čiji je sadržaj nepoznat jer još nisu ni odaslata pa ni primljena – prizivi su prošlog i dozivi slutnji budućeg.
* * *
Gledajući na starim fotokama Foruma gabaritna stegna planinskih masiva, mora, ravnice i reke oseti se, samo na moment, jedna utopijska potreba za integrativnom forenzikom planimetrije tla cvijićevskog tipa koja bi ‘prevazišla’ geometrijske analize relacija objekata stvorenih čovekovom rukom. Ne mislim na klasičnu geologiju i arheologiju koje se time bave en masse, nego na forenziku parternih premera skromnijih segmenata površina, padina, poljana, potoka, ambisa (kao tašmajdanski kamenolom), okuka reka (već imamo verzije usca Save u Dunav) , ada (slicno snimcima Ratnog ostrva i Ciganlije kroz vreme), šumaraka … . To je letopis mimike samog prostora. Ne bi to bio lak posao zbog dinamizma biocenoza i nedostatka dovoljno preciznih perspektiva i fotografija, mada se van gradova lokalna topografija ne menja stolećima i nema sklonost da samoinicijativno ‘nestaje’. grk
Лепе слике. Чини ми се да су све очигледне осим десне у четвртом и обе у петом реду. Има ли когод идеју где би оне могле бити сликане? Ко открије где је сликана ова у шуми не плаћа пиће на виђањима во вјеки вјекова!
Pa to je bar lako.
1. Peti red levo – VML
2. Peti red desno – Ušće (pa šta bi drugo Švabe slikali na reci ako nije most). i to odavde plus-minus 22 m.
je verovatno "put za Zemun".
http://www.ebay.de/itm/TOP-Fotoalbum-Geb-Jager-Balkan-Kosovo-Norwegen-Klasse-/370545637635?pt=Militaria&hash=item56463db903
Лепе слике. Чини ми се да су све очигледне осим десне у четвртом и обе у петом реду. Има ли когод идеју где би оне могле бити сликане? Ко открије где је сликана ова у шуми не плаћа пиће на виђањима во вјеки вјекова!
... desna u 4. redu Nušićeva ka uglu sa Kosovskom i Dečanskom ...
... pazi šta si reko za ovo vo vjeki vjekova pred ovoliki svedoci - i gde baš meni da se zalomi da prepoznam :glasses: ...
... daklem bez dileme VML ! 8) ...
Just say how and I'll send you the originals
Видим да не смем ни малкице да се измакнем--одмах чудеса: те- пуцају стране; те- не ради сервер...шта ћемо ми, сиротани с колодвора Зу?
Мало сада сентимента: Трг М&Е, 1962...Једна друга Весна, исто некада мала...
Није за "Делкампе", али је са срцем...
Узели паре па побегли. Неће да се јаве на тел. Неће да одговоре на емајлирану пошту. Белосветски лупежи!
Just say how and I'll send you the originals
Hi,
Use this email address: stara-sofia@dir.bg
Thanks a lot! :)
Koristim, nadam se da se Kasina nece naljutiti, fotku koju je postovao na str. 2400. Na njoj me manje interesuju udarnici a vise korenje i sikara.
http://www.ebay.de/itm/TOP-Fotoalbum-Geb-Jager-Balkan-Kosovo-Norwegen-Klasse-/370545637635?pt=Militaria&hash=item56463db903
Лепе слике. Чини ми се да су све очигледне осим десне у четвртом и обе у петом реду. Има ли когод идеју где би оне могле бити сликане? Ко открије где је сликана ова у шуми не плаћа пиће на виђањима во вјеки вјекова!
Pa to je bar lako.
1. Peti red levo – VML
2. Peti red desno – Ušće (pa šta bi drugo Švabe slikali na reci ako nije most). i to odavde plus-minus 22 m.