Шпилхозне су неизбежан део гардеробе тадашње младежи. Оне имај бројне предности-скоро да спадају у категорију "ергономске" одеће:
- савитљиве су и прилагођавају се захтевима и потребама носиоца (да чучнеш, играш кликере, да се вртиш, прескачеш конопац, играш пиљке или у џеп ставиш драгоцености...); од природних су материјала, "дишу" и у њима није превруће; универзалног су модела- унисекс; носе се годинама и наслеђују. Испод шпилхозни није обавезна мајица! Може на голе груди...
ГрК је имао иштрикан модел, а брат и ја од платна, све у зависности од умешности "креатора"...
Иначе, леп бркати модел испаде од овог малог у шпилхознама!
....На неким флашама за млеко је често била слика детета, црвена, са црним словима. Слика је била у облику потковице, а дете је имало коврџаву косу и смешкало се. На његовом попрсју се видео трегер, што је требало да укаже на то да је дете малено, и да још носи шпилхозне, што је био знак да му је млеко неопходно. Дете је у руци држало чашу и приносило ју је устима. У луку изнад дететове главе писало је "Пољопривредни комбинат Београд", а доле, испод његовог попрсја, у ромбу су се налазила три слова- ПКБ. Радовали смо се да нам западне баш ова флаша, јер тих година, није било купона, наградних игара, поклона за потрошаче или маркетинга производа, па смо флашу са "бебом" сматрали врстом повластице. Сва деца коју знам сматрала су да је баш ова флаша некако посебна. Сматрали смо то врстом награде и питали једно другог: "Јеси добио са бебом?", разочарани када такву флашу не бисмо добили. Празне, увек опране флаше враћали смо у радњу, да бисмо их одмах заменили за пуне...
(из приче "Брката Фадила")
Potmulo osvetljenje karbidske lampe u zavojitoj tranšeji međ’ naoštrenim čestarima špica Ade. Teško prolaze sati ultratrajnog vremena, abecedno nepromenljivog u dijapauzi, vremena zaodenutog u razdoblja, mesta odvijanja i iščekivanja. U ratnoj tišini teži se da se ostane neprimećen, neangažovan, kao očuvana neutralnost Srbije u toku Krimskog rata. Šuma Ade je velika i tamna, samo se naziru svetlucanja (kao kad čvrsto sklopite oči) iz bliskih nemačkih (j e**š austrijance) bivaka na suprotnoj obali. Okrenuti sebi i grupi, mlađani vojnici orijentišu se pipanjem (u mraku, misli su bistrije kada se iskazuju taktilno). Baterijske lampe neupotrebljivo čkilje. Miriše na gvožđe i sumpor k’o u slovolivnici Brajevog pisma. Mračno je, oblačno, hladno, samo vodoigra razlivene Save leska se kao ofucani crni poliester (mada nedostaju predmeti od plastike). Za sada su okolnosti slušale Srbe i njihovu braću – uglavnom “samovoljce”, nekadetne stažere sa nasumičnih strana cele Evrope, ponajviše Slovena – sa puno anarhije iza njihovih plavih očiju. U mraku se nisu videle te plave oči, ni riđe i tamne kose, ni ćubasti brkovi ali jak bojevi duh se osećao …
On, Sasa, bio je tada panslavista, ‘ma i pansloven (otac poljak a majka srpkinja).
I … sad! Poleteše signalne svetlosne “frulice”. Postade veoma vidno. Uz to, i plačevna, skorbutna, cvast svetlosti njihovih reflektora kao sijamske žiže jednog fokusa. Strašno zagrmeše teške haubice. Ka njima kretoše gumena plovila i splavovi, vojnici sa šiljcima na šlemu i lutkarskim grimasama straha na licima. Uspeh da ih paljbom zaustave bio je kao pri pokušaju da oduvate gumene balone. Postaje bitno ko je prvi, poput nek’dašnjeg osvajanja zemlje. Prestaje da funkcioniše unutarnja opservaciona subfiltracija. Dekomponentni utisci, dvolični nemiri (vrhunski dubleri straha) smanjuju preseke intervala pouzdanosti i sve se probabilistički restartuje. U jednom sarkastičnom, podozrivom prostoru skoro sve je nepredvidljivo. Bajoneti se postavljaju na puške. Kroz oblake kreće da promiče i mesec, sada samo lutrijske vrednosti, kao replika agregata koeficijenata jednog parabolicnog svetla. I on sâm je osećao bliskost panike, najstrašnijeg neprijatelja, jer kanonada je bila zaglušujuća a svuda okolo izriveni kvarcni pesak se bleskao – boja reke se dobijala integracijom po svetlosnoj fakturi raketa i neba. Svetlosna pera, difuzno odbijena o oblake, vraćala su se ka dole. Odjeci topovske grmljavine dvostruko su se čuli, odbijeni i o dno reke. Končasta svetlost je isijavala iz topovskih cevi kao iz arhimandrita Isaije na molitvi.
Obrisi su se frenetično raslojavali kao u nekoj svetlosnoj centrifugi sa novim nivoima istine. Al’, uzalud sve to. Usled jedne posebne taštine svetla, svetlost u akustičnoj verziji je pospešavala prirodnu kamuflažu, prostor je navlačio na sebe sumnju senke a i ona je podlegala rasipanju. Čulo se “Ura!!!” iz čamaca, a i sa suprotne obale, kada se prvi neprijatelj uspešno iskrcao na oduprivo tlo Ade. Postigli su uspeh. Mi počesmo da bacamo bombe, gde-gde proradiše i kame, bajoneti – stroboskopskim efektom bleskova suspendovana je animacija. On { Saša su ga zvali } oseti nadolazak neodoljive panike u drugovima i u samom sebi, jedan kontradiktorno regenerativni mehanizam opstanaka.
Prstenasto su im se prišunjavali stameni seljaci s padina Švarcvalda, i sami braća iz bliskih sela, s oznakom “edelweiss” na rukavima šinjela. Zbogom je kazano!
Panika ih je kočila mada neustrašivost nije ni najmanje nedostajala. Falio je agregatni selektor, osećaj da si u ovom haosu čvrsto vođen. Moment subonosan! Nastade i talas kolebanja ali sinu mu i ona vencenosna pomisao, i kroz njegov um zastrujaše zvuci slovenske marseljeze:
― Naprej, zastava slave! …
I to, ta rastiteljna kličica koja je deklarisala nova načela, zatrese divljom energijom njegovu mladu dušu, jurnu talas besnog oduševljenja i ono navali u Sašin mozak. Nepoznati sjaj zapali mu oči i očajni krik se otrže iz grudi:
― Trubač, juriš! …
Prenuše se tada svi i kao opijeni krenuše oponentnim ‘drugarima’ bodro u susret. Na bajonet. Sa suprotne obale Save prolomiše se gromki zvuci “Radeckog marša”.
Ovde ste, do otvaranja "genijalne" MLADINSKE KNJIGE u SKC-u 1971g. mogli da dodjete to medicinskih casopisa ( moj interes ) i knjiga . "Svetlo oko" Beograda za anglofone u K. Mihajlovoj. g.
Engleska čitaonica - tako smo je zvali. Tu sam šezdeset i neke prelistavao prve dečje crtane stripove i prvi put se susreo sa engleskim jezikom. Baš mi je milo da je opet vidim.
Naravno, potpuno si Dorjolac u pravu, - ENGLESKA CITAONICA. g.
И ја се одричем части и сласти модератора на овом форуму. Неприхватљиво ми је онакво насилно брисање Рундеовог поста од стране Вукомана, иако смо Касина и ја тражили разговор и са Рундеом и са Французом. Неприхватљиво ми је и Вукоманово ноћашње брисање поста МЗ-а, који јесте (умерено) увредљив и имбецилан, али ја такве постове не бришем (МЗ-у сам одмах одговорио зезањем). Дакле, Забавник има права да одлучује о свом сајту, али без мене као модератора. Не прихватам да се ја бавим уклањањем глупих реклама, а да Вукоман сам и у моје име одлучује о важним спорним стварима.
Ne znam više šta da mislim. Ne vređam se jer ne može ni svaka šuška da me uvredi! Pogotovu posle raznoraznih iskustava na onom i ovom forumu sa istim!
Dakle, šta je to bilo imbecilno na onom forumu. evo:
Eto, na primer, ovde se stalno govori o odlasku u Evropu, sa prizvukom da nas tamo ne vole?! Ili mi ne volimo njih?! Ubeđujemo se da smo ćirilično nedokučivi, matematički neuračunljivi, gramatično mnogopadežni, istorijski nesagledljivi, mentalno neprihvatljivi, a i fizikohemija tu nešto negira. Molekuli su nam plavi sa zelenim tufnama. Mi radimo na barski gas. Imamo škrge. Mi smo od roda kratkodlakih kljunara kopitara, oni kratkorepi ptičari. Ne jebavaju nam i ostale specifične nastranosti. Gde je tu tolerancija?! Uvažavanje različitosti?! Pluralizam?!
Neko tu budalaši?!
Generalno gledano, Srbija jeste zemlja protivurečnosti, sve je suprotno od onog što bi bilo razumno očekivati, ali zar je baš toliko teško sve to razumeti?!
&
E moj Ivcuz,
svako se ćeše kad ga zasvrbi! Niste verovali kad rekoh da malo opuštenije slobode nikom ne škodi. Pogotovu što i prvi i ini forum nikad nije skretao drastično sa dobrog puta. Govorio sam o raznim ljud. i raznim ćud. Ti si hteo čvrsta pravila. Šta su čvrsta pravila? Kako ih sprovesti. Pa na forumu svako zna za onaj kamion gasnu komoru a ima i naoružanih raznim drugim naoružanjem. Isti su preživeli socijalizam i nato bombardovanje i žive u kokošinjcu (da ne kažem - svinjcu). Glasao si za čvrstu ruku. Tražio: red, mir i rad. To ti je to. Ovo je referendumski tražen komitet ili komisija za nepravilnosti ili šta je već ta trilateralna i legalno izborena vlast sladostrasnika za švapsim pivdžijkama i drugim muškaračkim prikazanim manama? Ja sam se gnušao ukidanja slobode!? O tome sam ti pričao ali nisi me čuo. Čak si me ladno i drsko otkačio. Eto, krivo mi je zbog svega ali preživećemo. Ajde sad batali špijunažu za euniju i tajno radi na povratku samootpisanog Srunda! Takav kakav je, sa svim manama...Ta tipčina nam takva treba! Plaćam CC!
Шпилхозне су неизбежан део гардеробе тадашње младежи. Оне имај бројне предности-скоро да спадају у категорију "ергономске" одеће:
- савитљиве су и прилагођавају се захтевима и потребама носиоца (да чучнеш, играш кликере, да се вртиш, прескачеш конопац, играш пиљке или у џеп ставиш драгоцености...); од природних су материјала, "дишу" и у њима није превруће; универзалног су модела- унисекс; носе се годинама и наслеђују. Испод шпилхозни није обавезна мајица! Може на голе груди...
ГрК је имао иштрикан модел, а брат и ја од платна, све у зависности од умешности "креатора"...
Иначе, леп бркати модел испаде од овог малог у шпилхознама!
....На неким флашама за млеко је често била слика детета, црвена, са црним словима. Слика је била у облику потковице, а дете је имало коврџаву косу и смешкало се. На његовом попрсју се видео трегер, што је требало да укаже на то да је дете малено, и да још носи шпилхозне, што је био знак да му је млеко неопходно. Дете је у руци држало чашу и приносило ју је устима. У луку изнад дететове главе писало је "Пољопривредни комбинат Београд", а доле, испод његовог попрсја, у ромбу су се налазила три слова- ПКБ. Радовали смо се да нам западне баш ова флаша, јер тих година, није било купона, наградних игара, поклона за потрошаче или маркетинга производа, па смо флашу са "бебом" сматрали врстом повластице. Сва деца коју знам сматрала су да је баш ова флаша некако посебна. Сматрали смо то врстом награде и питали једно другог: "Јеси добио са бебом?", разочарани када такву флашу не бисмо добили. Празне, увек опране флаше враћали смо у радњу, да бисмо их одмах заменили за пуне...
(из приче "Брката Фадила")
http://www.banaterra.eu/srpski/B/banatski%20despotovac/index.htm
Budite mi dobri.
Ubistvo kralja Aleksandra:
http://www.youtube.com/watch?v=u5gn0aVWCOs&feature=related
* * *
Ovde ste, do otvaranja "genijalne" MLADINSKE KNJIGE u SKC-u 1971g. mogli da dodjete to medicinskih casopisa ( moj interes ) i knjiga . "Svetlo oko" Beograda za anglofone u K. Mihajlovoj. g.
Engleska čitaonica - tako smo je zvali. Tu sam šezdeset i neke prelistavao prve dečje crtane stripove i prvi put se susreo sa engleskim jezikom. Baš mi je milo da je opet vidim.
Naravno, potpuno si Dorjolac u pravu, - ENGLESKA CITAONICA. g.
И ја се одричем части и сласти модератора на овом форуму. Неприхватљиво ми је онакво насилно брисање Рундеовог поста од стране Вукомана, иако смо Касина и ја тражили разговор и са Рундеом и са Французом. Неприхватљиво ми је и Вукоманово ноћашње брисање поста МЗ-а, који јесте (умерено) увредљив и имбецилан, али ја такве постове не бришем (МЗ-у сам одмах одговорио зезањем). Дакле, Забавник има права да одлучује о свом сајту, али без мене као модератора. Не прихватам да се ја бавим уклањањем глупих реклама, а да Вукоман сам и у моје име одлучује о важним спорним стварима.
Dakle, šta je to bilo imbecilno na onom forumu. evo:
Eto, na primer, ovde se stalno govori o odlasku u Evropu, sa prizvukom da nas tamo ne vole?! Ili mi ne volimo njih?! Ubeđujemo se da smo ćirilično nedokučivi, matematički neuračunljivi, gramatično mnogopadežni, istorijski nesagledljivi, mentalno neprihvatljivi, a i fizikohemija tu nešto negira. Molekuli su nam plavi sa zelenim tufnama. Mi radimo na barski gas. Imamo škrge. Mi smo od roda kratkodlakih kljunara kopitara, oni kratkorepi ptičari. Ne jebavaju nam i ostale specifične nastranosti. Gde je tu tolerancija?! Uvažavanje različitosti?! Pluralizam?!
Neko tu budalaši?!
Generalno gledano, Srbija jeste zemlja protivurečnosti, sve je suprotno od onog što bi bilo razumno očekivati, ali zar je baš toliko teško sve to razumeti?!
&E moj Ivcuz,
svako se ćeše kad ga zasvrbi! Niste verovali kad rekoh da malo opuštenije slobode nikom ne škodi. Pogotovu što i prvi i ini forum nikad nije skretao drastično sa dobrog puta. Govorio sam o raznim ljud. i raznim ćud. Ti si hteo čvrsta pravila. Šta su čvrsta pravila? Kako ih sprovesti. Pa na forumu svako zna za onaj kamion gasnu komoru a ima i naoružanih raznim drugim naoružanjem. Isti su preživeli socijalizam i nato bombardovanje i žive u kokošinjcu (da ne kažem - svinjcu). Glasao si za čvrstu ruku. Tražio: red, mir i rad. To ti je to. Ovo je referendumski tražen komitet ili komisija za nepravilnosti ili šta je već ta trilateralna i legalno izborena vlast sladostrasnika za švapsim pivdžijkama i drugim muškaračkim prikazanim manama? Ja sam se gnušao ukidanja slobode!? O tome sam ti pričao ali nisi me čuo. Čak si me ladno i drsko otkačio. Eto, krivo mi je zbog svega ali preživećemo. Ajde sad batali špijunažu za euniju i tajno radi na povratku samootpisanog Srunda! Takav kakav je, sa svim manama...Ta tipčina nam takva treba! Plaćam CC!
70 x 47 cm.
1955.
Izvinite zbog komunizma! Bilo pa prošlo!