... repriza mog posta od 18. novembra 2008. godine ...
... evo i malo ZOOMirano iz sredine prethodne fotke ...
... radi se naime o jednoj od najstarijih beogradskih kafana sa nazivom Zirovni venac ... na adresi Zeleni venac br. 10 ... ova gostionica i pivnica, neki autori su pominjali i kao hotel, potice iz sredine XIX veka, moguce bas iz 1863. godine, kao sto je i datirano na dosada najstarijoj evidentiranoj beogradskoj razglednici, koja je putovala cak 1890. godine ...
... ko su bili tadasnji vlasnici ili zakupci Zirovnog venca lepo se vidi iz prilozenog, ali je u tom kontekstu ( mada ne samo u tom) zanimljiv i fragment iz Beograda koga vise nema Milenka Todorovica ...
... elem, evidentno je da su gostionicari i Zelenog i Zirovnog venca bili Hermanovi, sa istaknutim vencem, samo sto je jedan bio Zeleni a drugi Zirovni, tako da je mozda malo nedostajalo - koja decenija ili krigla vise - pa da ceo ovaj danasnji kraj Zeleni venac nosi naziv Zirovni venac ... ovo je samo malo logiciranje, ali na koje polazem autorsko pravo ... posto je inace, bar sto se tice Zirovnog venca, bilo dosta lutanja i gresaka i kod autora vise knjiga na temu beogradskih kafana, Vidoja Golubovica ...
... a kad smo vec tu, evo jos par slicica na ovu temu ... za pocetak crtez Luke Mladenovica iz 1926. godine ...
... jedna razglednica iz nesto ranijeg perioda ...
... i malko zumiran Zirovni venac u sredini ...
... godine 1951. ...
... krajem pedesetih, sa izgradjenim soliterom (tada Energoprojekt, kasnije Beobanka ) na uglu i komsinicom preko puta, ali jos uvek neporusenim [I]Zelenim vencem [, koji, istina za volju, tada vise i nije postojao kao ona stara nekadasnja kafana...
... godinama sam čekao da mi ovakvo parče padne šaka, a onda sam sasvim slučajno, u poslednjem trenutku naleteo na jednoj aukciji na ovo draguljče, koje se zahvaljujući Frančeskovom posredovanju našlo na pravom mestu :) ...
... btw. mada nije najbitnije, ali nek se zna - razglednica je krenula iz Beograda 29. aprila 1890. i u Beč prispela dan kasnije, dakle nešto je starija i od dosada meni znane najstarije razglednice Beograda, prikazane u prethodnom postu :) ...
... verovatno će se vremenom naći i neki primerak ove razglednice koji je putovao i ranije, ali do tada ću neko vreme ostati nosilac žute majice :party: ...
... a bilo bi lepo, da jednom osvane i neka potpuno neviđena razglednica datirana sa 188x. :glasses: ...
... ogledalce, ogledalce, koja je najstarija na svetu .:)..
... da napomenem da izvesni kolekcionari, rekao bih bez ozbiljnije argumentacije, osporavaju da ovaj Žirovni venac uopšte može poneti naziv razglednice ...
... međutim, najuglednija aukcijska kuća za reprezentativne razglednice Wiener Werkstaette, upravo ovakva izdanja svrstava u sam vrh najstarijih razglednica, odnosno u njihove preteče, tzv. pionirske razglednice ... tome su naravno primerene i veoma visoke cene koje dostižu ovakvi biseri ...
... najnovija, i ujedno i najstarija razglednica :love: iz moje zbirke, iznova nam potvrđuje da je vlasnik (ili zakupac) kafane 1890. godine bio Selesković ... biće još ponešto da se napiše o ovoj, kao i o susednoj kafani, Zeleni venac ...malo će se korigovati poneka dosadašnja saznanja, a priča kompletirati - ali ne može sve odjedared 8) ...
... ostajem vam dužnik, i svečano obećavam da ću vam ispričati kompletnu i dopunjenu priču o Manojlovoj bašti i njenim naslednicama, samo dok mi prođu ove setve , žetve i ostali poljo-radovi 8) ... do tada, bar poneka reprizica ...
... zanimljiv post Izija ...
... i da slučajno ne izostane neka mirođijica iz moje kuhinje 8) ...
I meni jako liči. Ograda je ista, niske zgrade sa identičnim krovovima. Odlična slika B. Jovičića! Da li neka od tih zgrada još postoji?
Nekako ne mogu da se orijentišem...
Ово је почетак Теодора Драјзера. Ево како је Дундо описао горњу слику:
Дундо је написао/ла:
Фотографија представља гардијску стамбену колонију која се налазила на падини према Улици Теодора Драјзера, у суседству Малог конака. Цело ово насеље водило се под адресом Теодора Драјзера (Генерала Ковачевића) 4, а колико видим, то се није ни до данас изменило.
Снимак је начињен 1929/30. године.
Највећа зграда (лево горе) је Електрична централа, која је напајала електричном енергијом целу Краљеву гарду, дворце на Дедињу, као и дворску економију у Раковици. Не знам шта је данас у њој. У згради до централе (приземље и спрат) били су станови службеника Електричне централе. Та зграда је чувена и по томе, што се у њој родило једно дете које је много касније постало члан овог форума. У приземним зградама (десно) становали су мајстори (цивили) и подофицири. Почетком 30-их година изграђене су још три стамбене зграде истог типа на квадратном пропланку оивиченом белим зидом. Кроз насеље приземних кућа водио је кружни макадамски колски пут, по којем је ово насеље добило име „Круг“.
Комфор подофицирских и мајсторских станова био је нижи од онога у официрским становима (изнад Гардијског парка). Пре свега, као што се види на фотографији, клозети су били у посебним кућицама. То су били енглески клозети са сенкрумима, али зими се зебло у њима. Зато је свака породица имала своју баштицу са цвећем и поврћем, своју терасу (често са вењаком), па чак и свој кокошарник – то све није могло да се замисли у вишеспратним зградама.
Све до краја 40-их година цело насеље је било опасано једним зидом, који је био нарочито према улици врло масиван. Улазило се кроз једну озидану троделну капију: средина је била колски пролаз, лево и десно од њега били су пешачки пролази. Сва три пролаза затварала су се лепим конструкцијама од кованог гвожђа. Крајем 40-их зид је (не знам зашто) порушен, а капије од кованог гвожђа завршиле су вероватно у некој вили на Дедињу.
У даљини, иза крошњи дрвећа Топчидерског парка, вири познати торањ Завода за израду новчаница. Сасвим у даљини виде се Шећерана на Чукарици, Сава и део Срема. Изненађује колико је голо Баново Брдо.
Стиго ''Жиров Венац''...
... Dobro došao kući :)...
... zahvaljujući Frančesku, ovo dragoceno parče starog kartona, zauzeće centralno mesto u mojoj zbirci :party: ...
... Bonđorno :) ...
... evo i malo ZOOMirano iz sredine prethodne fotke ...
... radi se naime o jednoj od najstarijih beogradskih kafana sa nazivom Zirovni venac ... na adresi Zeleni venac br. 10 ... ova gostionica i pivnica, neki autori su pominjali i kao hotel, potice iz sredine XIX veka, moguce bas iz 1863. godine, kao sto je i datirano na dosada najstarijoj evidentiranoj beogradskoj razglednici, koja je putovala cak 1890. godine ...
... ko su bili tadasnji vlasnici ili zakupci Zirovnog venca lepo se vidi iz prilozenog, ali je u tom kontekstu ( mada ne samo u tom) zanimljiv i fragment iz Beograda koga vise nema Milenka Todorovica ...
... elem, evidentno je da su gostionicari i Zelenog i Zirovnog venca bili Hermanovi, sa istaknutim vencem, samo sto je jedan bio Zeleni a drugi Zirovni, tako da je mozda malo nedostajalo - koja decenija ili krigla vise - pa da ceo ovaj danasnji kraj Zeleni venac nosi naziv Zirovni venac ... ovo je samo malo logiciranje, ali na koje polazem autorsko pravo
... a kad smo vec tu, evo jos par slicica na ovu temu ... za pocetak crtez Luke Mladenovica iz 1926. godine ...
... jedna razglednica iz nesto ranijeg perioda ...
... i malko zumiran Zirovni venac u sredini ...
... godine 1951. ...
... krajem pedesetih, sa izgradjenim soliterom (tada Energoprojekt, kasnije Beobanka ) na uglu i komsinicom preko puta, ali jos uvek neporusenim [I]Zelenim vencem [, koji, istina za volju, tada vise i nije postojao kao ona stara nekadasnja kafana...
... godinama sam čekao da mi ovakvo parče padne šaka, a onda sam sasvim slučajno, u poslednjem trenutku naleteo na jednoj aukciji na ovo draguljče, koje se zahvaljujući Frančeskovom posredovanju našlo na pravom mestu :) ...
... btw. mada nije najbitnije, ali nek se zna - razglednica je krenula iz Beograda 29. aprila 1890. i u Beč prispela dan kasnije, dakle nešto je starija i od dosada meni znane najstarije razglednice Beograda, prikazane u prethodnom postu :) ...
... verovatno će se vremenom naći i neki primerak ove razglednice koji je putovao i ranije, ali do tada ću neko vreme ostati nosilac žute majice :party: ...
... a bilo bi lepo, da jednom osvane i neka potpuno neviđena razglednica datirana sa 188x. :glasses: ...
... međutim, najuglednija aukcijska kuća za reprezentativne razglednice Wiener Werkstaette, upravo ovakva izdanja svrstava u sam vrh najstarijih razglednica, odnosno u njihove preteče, tzv. pionirske razglednice ... tome su naravno primerene i veoma visoke cene koje dostižu ovakvi biseri ...
... razglednica Vartburga iz 1878. godine ...
... vršnjakinja iz Melka, 1890. godina...
... i jedna reklamna iz istog perioda ...
... ostajem vam dužnik, i svečano obećavam da ću vam ispričati kompletnu i dopunjenu priču o Manojlovoj bašti i njenim naslednicama, samo dok mi prođu ove setve , žetve i ostali poljo-radovi 8) ... do tada, bar poneka reprizica ...
... zanimljiv post Izija ...
... i da slučajno ne izostane neka mirođijica iz moje kuhinje 8) ...
I meni jako liči. Ograda je ista, niske zgrade sa identičnim krovovima. Odlična slika B. Jovičića! Da li neka od tih zgrada još postoji?
Nekako ne mogu da se orijentišem...
Ово је почетак Теодора Драјзера. Ево како је Дундо описао горњу слику:
Снимак је начињен 1929/30. године.
Највећа зграда (лево горе) је Електрична централа, која је напајала електричном енергијом целу Краљеву гарду, дворце на Дедињу, као и дворску економију у Раковици. Не знам шта је данас у њој. У згради до централе (приземље и спрат) били су станови службеника Електричне централе. Та зграда је чувена и по томе, што се у њој родило једно дете које је много касније постало члан овог форума. У приземним зградама (десно) становали су мајстори (цивили) и подофицири. Почетком 30-их година изграђене су још три стамбене зграде истог типа на квадратном пропланку оивиченом белим зидом. Кроз насеље приземних кућа водио је кружни макадамски колски пут, по којем је ово насеље добило име „Круг“.
Комфор подофицирских и мајсторских станова био је нижи од онога у официрским становима (изнад Гардијског парка). Пре свега, као што се види на фотографији, клозети су били у посебним кућицама. То су били енглески клозети са сенкрумима, али зими се зебло у њима. Зато је свака породица имала своју баштицу са цвећем и поврћем, своју терасу (често са вењаком), па чак и свој кокошарник – то све није могло да се замисли у вишеспратним зградама.
Све до краја 40-их година цело насеље је било опасано једним зидом, који је био нарочито према улици врло масиван. Улазило се кроз једну озидану троделну капију: средина је била колски пролаз, лево и десно од њега били су пешачки пролази. Сва три пролаза затварала су се лепим конструкцијама од кованог гвожђа. Крајем 40-их зид је (не знам зашто) порушен, а капије од кованог гвожђа завршиле су вероватно у некој вили на Дедињу.
У даљини, иза крошњи дрвећа Топчидерског парка, вири познати торањ Завода за израду новчаница. Сасвим у даљини виде се Шећерана на Чукарици, Сава и део Срема. Изненађује колико је голо Баново Брдо.
И сателитски снимак истог краја.