Пошто сада поново радим на изучавању изградње палате Поштанске штедионице и Главне поште, предлажем да се размотри ова слика:
Ово нису украси са Главне поште. Пошта има потпуно другачије украсе и капителе стубова. Претпостављам да су украси са Цркве светог Марка.
Време грађења цркве и Поште се делимично поклапало, црква је грађена од 1931 до 1940 (са сајта цркве), а Пошта од 1935/6. до 1938.
Имање цркве се простирало до Таковске (Штедионица је од Цркве купила део плаца, за изградњу своје зграде), те је могуће да су каменоресци ускладиштили украсе за цркву у делу где ће се касније градити и Пошта. На основу тога закључујем да је снимак начињен пре 1935/6. године, дакле, пре него што је отворено градилиште за Пошту и Штедионицу.
Sjajna panorama. U sredini slike NU Braća Stamenković, malo levo srušena zgrada Soko Štarka, pored nje u levo 4 kuće koje i danas postoje u Zdravka Čelara pre (posle) Sterijine ulice. Ne mogu da odgonetnem kakva je ono relativno visoka zgrada u dubini levo od te četiri kuće Po položaju bi se reklo da je okolina raskrsnice Cvijiceve i 29.Novembra, mada je malo previsoko za zgrade unaokolo. Jel se zna okvirno od kada je ova fotografija da eliminišemo one solitere izmedju Takovske i 29.Novembra, mada najviše liči na tu zgradu preko puta pumpe (nešto mi se po stilu ne uklapa da je ta zgrada starija od poštanskog solitera)?
Панорама не може бити млађа од 1966. године, што значи да је вероватно из 1965. Она зграда јесте између Таковске, Цвијићеве и Деспота Стефана.
Bonđorno!
Ne znam koliko će podaci biti verodostojni, ali pokojni arhitekta Ivan Antić mi je pričao da je na mestu (kasnijeg) restorana u zgradi fotografa Milana Jovanovića i (takođe kasnijeg) bioskopa Zvezda ili tu u samoj blizini pre rata bio otvoren jedan od prvih ekspres restorana, sa onim što bi se moglo nazvati "topli sendvič" i ekspres kafa.
E sad, da li je to ova skromna reklama koja se vidi na fotografiji ili je u pitanju nešto drugo - to već teže mogu da zaključim.
MZ nas cesto obraduje fotosima iz NEDELJNIH ILUSTRACIJA. Od nekog interesa je da napomenem da ih je izdavala poznata Mir-Jam (Milica Jakovljevic), rodjena sestra pisca Stevana Jakovljevica ("Srpska trilogija" , "Velika zabuna", "Smena generacija"), poznata po rado citanim ljubavnim romanima. Posle rata joj nije dozvoljeno da ma sta izdaje. Njen povratak svedoci da njene knjige, u kojima je toplo opisivala ljudske sudbine i ljubavne zaplete, imaju izvesan kvalitet i odziv kod publike.
Naprotiv, njen brat, pomenuti Stevan Jakovljevic (inace, profesor biologije Beogradskog Universiteta) izabran je za posleratnog Rektora ovog Universiteta (to mu se nije uzimalo u cast). gradjank
Izvinjavam se Dr Gr-u. ali dotična Milica Jakovljević, alias Mirijam, nije bila izdavač Nedeljnih ilustracija, već je bila redovni saradnik u vidu Draga saveta, pa je po narudžbini pisala i romane u nastavcima iz kojih je nastao njen čitav opus. Izdavači ovog časopisa su bili ugledni čubirski štampari, porodica Ivezić, koji su imali prilično dobru štampariju u Stojana Protića (posle rata se zvala "Slobodan Jović"), a živeli su u Dubljanskoj, u kući gde sam odrastao. Pamtim sestre Ivezić, njihovu majku, kao i njihove svakodnevne posetioce: Mirijam, Isidora Sekulić...Sećam se da su pravile majstorske urmašice i bile gazdarice Žuće i Bubija koje smo smatrali za zajedničke ljubimce. U našem podrumu je bila gomila raznih njihovih izdanja sa koje sam uspeo da skinem par godišnjaka Ilustrovanih i razne stipove, ostalo je sve otišlo u stari papir.
Hvala MZ na vaznoj ispravci, zbilja dosta je sto sam nekakav "dr" (kazu: "glup ko doktor"). A evo porekla moje dezinformacije. Moja baka po ocu i njena rodjena sestra (obe prokupcanke, prezime Bukumirovic) dosle su u Dubljansku ulicu pred II WW. Zivele su u kuci Bozidara Markovica (takodje prokupcanin rodjenjem), moga deda-Boze. Njegovu kucu u Dubljanskoj svakako znas, jedna stamena jednospratnica s uvucenom ulaznom kapijom, podignuta sredinom '30-tih. Nije mi on pravi deda, vec se rodjena sestra moje bake po ocu Leposave, Mirka, udala za deda-Bozu pred rat. Skoro svaki dan sam , u periodu od 1951. pa do (tetka Mirkine smrti) 1970., dolazio i obilazio tetka-Mirku (tetka mome ocu). Pre toga su me donosili/dovozili (kolicima) da budem s bakom (umrla, 1955.). Kasnije dolazio sam samo kod tetka-Mirke i ona je jednom prilikom kazala mome ocu (umro, 1992.) da je Mir - Jam uredjivala "Nedeljne Ilustracije" (moj otac ih je kupovao). Informacija je neosporno rekla-kazala ali, svejedno, nas dvojica mozda smo i fudbal pikali zajedno ispred deda-Bozine kuce u Dubljanskoj krajem pedesetih i sezdesetih. Kuca je imala i lepo dvoriste (ne pamtim vise ulicni broj).
Kasnije, imao sam prijatelja u Stojana Protica 53 (blizu kuce Dr. Pantazisa i stamparije "S. Jovic"). To sam koristio, buduci zaljubljenih utopija, da obidjem i kucu deda-Bozinu (tada su svi vec bili pomrli) gde sam proveo predivne trenutke najranije mladosti. Tu je tada zivela jos jedino njegova kcerka Radmila Markovic (profesor engl. jezika u Institutu u Jovanovoj ul.). To je, eto, jedan od puteva sticanja malinformacija. Hvala jos jednom - videcemo se valjda! gradjank
Пошто сада поново радим на изучавању изградње палате Поштанске штедионице и Главне поште, предлажем да се размотри ова слика:
Ово нису украси са Главне поште. Пошта има потпуно другачије украсе и капителе стубова. Претпостављам да су украси са Цркве светог Марка.
Време грађења цркве и Поште се делимично поклапало, црква је грађена од 1931 до 1940 (са сајта цркве), а Пошта од 1935/6. до 1938.
Имање цркве се простирало до Таковске (Штедионица је од Цркве купила део плаца, за изградњу своје зграде), те је могуће да су каменоресци ускладиштили украсе за цркву у делу где ће се касније градити и Пошта. На основу тога закључујем да је снимак начињен пре 1935/6. године, дакле, пре него што је отворено градилиште за Пошту и Штедионицу.
Ово су вероватно украси са Аграрне банке...
Za mene, divljenja vredno forenzisanje. Voleo bih da i ja tako ingeniozno tumacim simptome bolesnika. gradjank
O Stevanu Jakovljeviću, Mirjam i Zagorki Lozanić (dva davna skena koja aktiviram ponovo):
Lepo je videti koliko je atraktivna bila Mir-Jam (zahvaljujuci avidnosti cenjenog mmilovana). Kakva je bila njena sudbina? Koliko znam (opet, zborila zboruvala) ona je nekako potonula posle II WW. Nestala je iz lamelight-a. grk (kako me krstio Kasina)
Ово нису украси са Главне поште. Пошта има потпуно другачије украсе и капителе стубова. Претпостављам да су украси са Цркве светог Марка.
Време грађења цркве и Поште се делимично поклапало, црква је грађена од 1931 до 1940 (са сајта цркве), а Пошта од 1935/6. до 1938.
Имање цркве се простирало до Таковске (Штедионица је од Цркве купила део плаца, за изградњу своје зграде), те је могуће да су каменоресци ускладиштили украсе за цркву у делу где ће се касније градити и Пошта. На основу тога закључујем да је снимак начињен пре 1935/6. године, дакле, пре него што је отворено градилиште за Пошту и Штедионицу.
Ово су вероватно украси са Аграрне банке...
Sjajna panorama. U sredini slike NU Braća Stamenković, malo levo srušena zgrada Soko Štarka, pored nje u levo 4 kuće koje i danas postoje u Zdravka Čelara pre (posle) Sterijine ulice. Ne mogu da odgonetnem kakva je ono relativno visoka zgrada u dubini levo od te četiri kuće Po položaju bi se reklo da je okolina raskrsnice Cvijiceve i 29.Novembra, mada je malo previsoko za zgrade unaokolo. Jel se zna okvirno od kada je ova fotografija da eliminišemo one solitere izmedju Takovske i 29.Novembra, mada najviše liči na tu zgradu preko puta pumpe (nešto mi se po stilu ne uklapa da je ta zgrada starija od poštanskog solitera)?
Панорама не може бити млађа од 1966. године, што значи да је вероватно из 1965. Она зграда јесте између Таковске, Цвијићеве и Деспота Стефана.
Kralja Milana? Levo u pozadini Stari dvor?
Bonđorno!
Ne znam koliko će podaci biti verodostojni, ali pokojni arhitekta Ivan Antić mi je pričao da je na mestu (kasnijeg) restorana u zgradi fotografa Milana Jovanovića i (takođe kasnijeg) bioskopa Zvezda ili tu u samoj blizini pre rata bio otvoren jedan od prvih ekspres restorana, sa onim što bi se moglo nazvati "topli sendvič" i ekspres kafa.
E sad, da li je to ova skromna reklama koja se vidi na fotografiji ili je u pitanju nešto drugo - to već teže mogu da zaključim.
Uglavnom, bilo je!
MZ nas cesto obraduje fotosima iz NEDELJNIH ILUSTRACIJA. Od nekog interesa je da napomenem da ih je izdavala poznata Mir-Jam (Milica Jakovljevic), rodjena sestra pisca Stevana Jakovljevica ("Srpska trilogija" , "Velika zabuna", "Smena generacija"), poznata po rado citanim ljubavnim romanima. Posle rata joj nije dozvoljeno da ma sta izdaje. Njen povratak svedoci da njene knjige, u kojima je toplo opisivala ljudske sudbine i ljubavne zaplete, imaju izvesan kvalitet i odziv kod publike.
Naprotiv, njen brat, pomenuti Stevan Jakovljevic (inace, profesor biologije Beogradskog Universiteta) izabran je za posleratnog Rektora ovog Universiteta (to mu se nije uzimalo u cast). gradjank
Izvinjavam se Dr Gr-u. ali dotična Milica Jakovljević, alias Mirijam, nije bila izdavač Nedeljnih ilustracija, već je bila redovni saradnik u vidu Draga saveta, pa je po narudžbini pisala i romane u nastavcima iz kojih je nastao njen čitav opus. Izdavači ovog časopisa su bili ugledni čubirski štampari, porodica Ivezić, koji su imali prilično dobru štampariju u Stojana Protića (posle rata se zvala "Slobodan Jović"), a živeli su u Dubljanskoj, u kući gde sam odrastao. Pamtim sestre Ivezić, njihovu majku, kao i njihove svakodnevne posetioce: Mirijam, Isidora Sekulić...Sećam se da su pravile majstorske urmašice i bile gazdarice Žuće i Bubija koje smo smatrali za zajedničke ljubimce. U našem podrumu je bila gomila raznih njihovih izdanja sa koje sam uspeo da skinem par godišnjaka Ilustrovanih i razne stipove, ostalo je sve otišlo u stari papir.
Hvala MZ na vaznoj ispravci, zbilja dosta je sto sam nekakav "dr" (kazu: "glup ko doktor"). A evo porekla moje dezinformacije. Moja baka po ocu i njena rodjena sestra (obe prokupcanke, prezime Bukumirovic) dosle su u Dubljansku ulicu pred II WW. Zivele su u kuci Bozidara Markovica (takodje prokupcanin rodjenjem), moga deda-Boze. Njegovu kucu u Dubljanskoj svakako znas, jedna stamena jednospratnica s uvucenom ulaznom kapijom, podignuta sredinom '30-tih. Nije mi on pravi deda, vec se rodjena sestra moje bake po ocu Leposave, Mirka, udala za deda-Bozu pred rat. Skoro svaki dan sam , u periodu od 1951. pa do (tetka Mirkine smrti) 1970., dolazio i obilazio tetka-Mirku (tetka mome ocu). Pre toga su me donosili/dovozili (kolicima) da budem s bakom (umrla, 1955.). Kasnije dolazio sam samo kod tetka-Mirke i ona je jednom prilikom kazala mome ocu (umro, 1992.) da je Mir - Jam uredjivala "Nedeljne Ilustracije" (moj otac ih je kupovao). Informacija je neosporno rekla-kazala ali, svejedno, nas dvojica mozda smo i fudbal pikali zajedno ispred deda-Bozine kuce u Dubljanskoj krajem pedesetih i sezdesetih. Kuca je imala i lepo dvoriste (ne pamtim vise ulicni broj).
Kasnije, imao sam prijatelja u Stojana Protica 53 (blizu kuce Dr. Pantazisa i stamparije "S. Jovic"). To sam koristio, buduci zaljubljenih utopija, da obidjem i kucu deda-Bozinu (tada su svi vec bili pomrli) gde sam proveo predivne trenutke najranije mladosti. Tu je tada zivela jos jedino njegova kcerka Radmila Markovic (profesor engl. jezika u Institutu u Jovanovoj ul.). To je, eto, jedan od puteva sticanja malinformacija. Hvala jos jednom - videcemo se valjda! gradjank
Ово нису украси са Главне поште. Пошта има потпуно другачије украсе и капителе стубова. Претпостављам да су украси са Цркве светог Марка.
Време грађења цркве и Поште се делимично поклапало, црква је грађена од 1931 до 1940 (са сајта цркве), а Пошта од 1935/6. до 1938.
Имање цркве се простирало до Таковске (Штедионица је од Цркве купила део плаца, за изградњу своје зграде), те је могуће да су каменоресци ускладиштили украсе за цркву у делу где ће се касније градити и Пошта. На основу тога закључујем да је снимак начињен пре 1935/6. године, дакле, пре него што је отворено градилиште за Пошту и Штедионицу.
Ово су вероватно украси са Аграрне банке...
Za mene, divljenja vredno forenzisanje. Voleo bih da i ja tako ingeniozno tumacim simptome bolesnika. gradjank
Lepo je videti koliko je atraktivna bila Mir-Jam (zahvaljujuci avidnosti cenjenog mmilovana). Kakva je bila njena sudbina? Koliko znam (opet, zborila zboruvala) ona je nekako potonula posle II WW. Nestala je iz lamelight-a. grk (kako me krstio Kasina)