Једном смо помињали ресторан-ноћни клуб Романи тар у Безистану. Главни простор је био у подруму, испод нивоа Безистана. Радио је негде 1970-тих година, имао циганску музику и био врло популаран у тадашњем угоститељском сивилу. Данас је ту МекДоналдс.
Ja baš i volim kad ovako malko usporimo pa možemo sve da pročitamo po dvaput.
Veliki pozdravi i poštovanje novom članu, Buku! Vrlo lepe analize, nadamo se da će ih biti još.
U tom pravcu evo i mog skromnog priloga za ovu mirnu subotu. U Muzeju nauke i tehnike u delu o arhitekturi imaju nekoliko zanimljivih eksponata od kojih sam ja slikao dva koja su mi bila najzanimljivija. Prva slika je sa starog stola iz nečijeg ateljea. Nisam siguran šta je ovo na njoj.
Drugi eksponat je slika Branislava Kojića u njegovom ateljeu koja je uveličana nekoliko desetina puta što mi je omogućilo da lako fotografišem slike koje vise na zidu iza njega a na kojima se vide njegovi projekti. Evo ih, pa možemo da prodiskutujemo šta bi to sve moglo biti.
Za zgradu na prvoj slici mi ne pada na pamet šta bi to moglo biti.
Ovo drugo liči na Kojićevu zgradu u Njegoševoj.
Ni za ovu treću sliku ne znam šta prikazuje.
Ako neko ima spisak Kojićevih dela (izvedenih i neizvedenih) pri ruci (a ne kao Putnik i ja : ) pronaći ćemo čime se Kojić dičio u svom radno ateljeu bez po muke.
Google Chrome nije hteo da mi prihvati fotku pa sam okrenuo na Mozillu!
Да ли се оно у даљини види стара пруга преко терена данашњег Новог Београда, тј. стара земунска станица - железнички мост на Сави?
Da li neko zna ko je arhitekta ove prelepe kuce u Maglajskoj 19 u Beogradu???
Veliki pozdravi i poštovanje novom članu, Buku! Vrlo lepe analize, nadamo se da će ih biti još.
U tom pravcu evo i mog skromnog priloga za ovu mirnu subotu. U Muzeju nauke i tehnike u delu o arhitekturi imaju nekoliko zanimljivih eksponata od kojih sam ja slikao dva koja su mi bila najzanimljivija. Prva slika je sa starog stola iz nečijeg ateljea. Nisam siguran šta je ovo na njoj.
Drugi eksponat je slika Branislava Kojića u njegovom ateljeu koja je uveličana nekoliko desetina puta što mi je omogućilo da lako fotografišem slike koje vise na zidu iza njega a na kojima se vide njegovi projekti. Evo ih, pa možemo da prodiskutujemo šta bi to sve moglo biti.
Za zgradu na prvoj slici mi ne pada na pamet šta bi to moglo biti.
Ovo drugo liči na Kojićevu zgradu u Njegoševoj.
Ni za ovu treću sliku ne znam šta prikazuje.
Ako neko ima spisak Kojićevih dela (izvedenih i neizvedenih) pri ruci (a ne kao Putnik i ja : ) pronaći ćemo čime se Kojić dičio u svom radno ateljeu bez po muke.
МЕГАЛО КАЛО !
Излазак сунца је увек најлепши на скривеним локацијама:
Излазак сунца је увек најлепши на скривеним локацијама:
Мора, мора... то прво буђење...