sinoć je na otvaranju Kinoteke priređena jedna posebna čast. Prikazan je restaurisan dokumentarni film o Beogradu iz februara 1914. godine čija je kopija iskrsla iz par filmskih arhiva, a mislim delom i iz našeg arhiva (ukoliko sam dobro razumeo). Film je producirao Svetozar Botorić.
Film je božanstveno restaurisan i prikazan na platnu. Kadrovi koji se mogu videti u filmu prikazuju Beograd pod snegom: Milošev konak, crkvu u Topčideru, nešto okolne prirode, staklenu baštu (najverovatnije Jevremovac), Slaviju, zgradu na uglu Resavske i Nemanjine, led na Savi, led kod Karaburme (tako je pisalo), hotel (kafana???) Pariz (koji je Botorić i držao) i još par drugih.
.
... tek da nam 3Runde izađe malo iz ratoborne faze ...
Izvinjavam se ako sam je doveo do toga da g. Runde uđe u "ratobornu fazu", pitajući za fotografije bombardovanja Beograda u aprilu 1941.
Napisao sam da fotografije koristim za analizu bombardovanja, ali nisam do kraja objasnio šta analiziram.
Spisak pogođenih objekata napravljen je odavno. Takođe, profesionalni istoričari su odavno po tom spisku označili pogođene objekta na planu Beograda.
Taj deo analize je završen i smatram da nema potrebe da se ponavlja. Tu analizu dokumentuju i fotografije srušenih ili zapaljenih objekata, snimljene s zemlje.
Za moju analizu potrebne su mi isključivo fotografije snimljene iz vazduha, kao što je ona iz kolekcije g. Jurišića, na kojoj se vidi šta je bio cilj, a šta je pogođeno.
Zaključak izvodim na osnovu vrlo verovatnog kursa leta bombardera i "trag" rušenja upoređujem sa kursom prema najbližem poznatom cilju.
Na taj način može sa velikom verovatnoćom da se zaključi da li je rušenje civilnih objekata bilo posledica promašaja cilja ili posledica izvršavanja Hitlerovog naređenja da se Beograd "sravni sa zemljom".
Na primer, analizom fotografije g. Jurišića došao sam do zaključka da je pustoš koju su napravili nemački bombarderi između Karađorđeve i današnje ulice Gavrila Principa (ranije se zvala Bosanska) posledica promašaja cilja.
"Trag" rušenja poklapa se sa kursom leta.
Na kraju toga traga su dva cilja - prvo Glavna železnička stanica (cilj broj 4033) i iza nje Pošta (cilj broj 471).
Stanica je pogođena, Pošta nije.
Zašto?
Logičan je zaključak da su prerano počeli da bacaju bombe i pogodili blokove zgrada između Lomine i Karađorđeve. "Zakačili" su i zgradu Železničke stanice, ali im je pre Pošte nestalo bombi.
Drugim rečima, ovo klasični podbačaj.
Amerikanaci su tri godine kasnije, bombardujući most napravili klasični prebačaj.
Za razliku od Nemaca, Amerikanci su uspeli da pogode Poštu, iako im nije bila cilj.
Dakle, da usmerim malo "ratobornu fazu". Potrebne su mi isključivo fotografije snimljene iz vazduha tokom i neposredno posle bombardovanja 1941.
Окретница је трајала много краће, вероватно годину-две. Наиме, процењујем да је ово слика из 1948. године, лето или рана јесен. Разлози: пароле поводом ИБ-а (резолуција усвојена јуна 1948, а и људи имају кратке рукаве). Друго, вероватно није 1949. година, због следеће, недавно приказане слике:
Ту доле налазе се пароле поводом 30-годишњице СКОЈ-а, а пошто је основан 1919, то би те пароле морале бити написане 1949. године. Значи, ове зграде није било 1948, али је ту 1949. године, па је она претходна фотографија свакако старија. А на њој окретнице више нема. Закључак: трамваја више није било у лето 1948. године.
у 4:30, види се трамвај марке "Бреда" типа "Ђенова" (који су код нас пристизали '49. и '50. године!) како пролази испред ЈАТ-ове пословнице код Маркове цркве. Што значи да једино место где би трамваји могли да окрећу јесте код Савезне скупштине, нигде више.
Ово твоје ми баш није уверљиво: можда је једна Бреда набављена мало раније, можда је негде другде постојала привремена окретница... Ипак остајем при оном мом, па шта буде. Ово горе је слика из 1949, а окретнице ту (одавно) нема.
... ko će ga više znati :)...
Kararundavi, nađi nekog doktora da ti prepiše tu meru, stvarno ti jedini ostade bezmeran. Vdiš da je ovo fin sajt ili šta je već tu fino?
...ma idi begaj ... mi smo bre pravi KaraTrpkovići ! ...
... kupi si bre konačno novi Tomosov tricikl ! :)...
sinoć je na otvaranju Kinoteke priređena jedna posebna čast. Prikazan je restaurisan dokumentarni film o Beogradu iz februara 1914. godine čija je kopija iskrsla iz par filmskih arhiva, a mislim delom i iz našeg arhiva (ukoliko sam dobro razumeo). Film je producirao Svetozar Botorić.
Film je božanstveno restaurisan i prikazan na platnu. Kadrovi koji se mogu videti u filmu prikazuju Beograd pod snegom: Milošev konak, crkvu u Topčideru, nešto okolne prirode, staklenu baštu (najverovatnije Jevremovac), Slaviju, zgradu na uglu Resavske i Nemanjine, led na Savi, led kod Karaburme (tako je pisalo), hotel (kafana???) Pariz (koji je Botorić i držao) i još par drugih.
.
... dole drugovi kelneri, oćemo cara ! ... i pivo, naravno :)...
... poseban pozdrav građaninu K ovdašnjem, znaće on već zašto 8) ... sa pozivom da prekine sa štrajkom :)...
Izvinjavam se ako sam je doveo do toga da g. Runde uđe u "ratobornu fazu", pitajući za fotografije bombardovanja Beograda u aprilu 1941.
Napisao sam da fotografije koristim za analizu bombardovanja, ali nisam do kraja objasnio šta analiziram.
Spisak pogođenih objekata napravljen je odavno. Takođe, profesionalni istoričari su odavno po tom spisku označili pogođene objekta na planu Beograda.
Taj deo analize je završen i smatram da nema potrebe da se ponavlja. Tu analizu dokumentuju i fotografije srušenih ili zapaljenih objekata, snimljene s zemlje.
Za moju analizu potrebne su mi isključivo fotografije snimljene iz vazduha, kao što je ona iz kolekcije g. Jurišića, na kojoj se vidi šta je bio cilj, a šta je pogođeno.
Zaključak izvodim na osnovu vrlo verovatnog kursa leta bombardera i "trag" rušenja upoređujem sa kursom prema najbližem poznatom cilju.
Na taj način može sa velikom verovatnoćom da se zaključi da li je rušenje civilnih objekata bilo posledica promašaja cilja ili posledica izvršavanja Hitlerovog naređenja da se Beograd "sravni sa zemljom".
Na primer, analizom fotografije g. Jurišića došao sam do zaključka da je pustoš koju su napravili nemački bombarderi između Karađorđeve i današnje ulice Gavrila Principa (ranije se zvala Bosanska) posledica promašaja cilja.
"Trag" rušenja poklapa se sa kursom leta.
Na kraju toga traga su dva cilja - prvo Glavna železnička stanica (cilj broj 4033) i iza nje Pošta (cilj broj 471).
Stanica je pogođena, Pošta nije.
Zašto?
Logičan je zaključak da su prerano počeli da bacaju bombe i pogodili blokove zgrada između Lomine i Karađorđeve. "Zakačili" su i zgradu Železničke stanice, ali im je pre Pošte nestalo bombi.
Drugim rečima, ovo klasični podbačaj.
Amerikanaci su tri godine kasnije, bombardujući most napravili klasični prebačaj.
Za razliku od Nemaca, Amerikanci su uspeli da pogode Poštu, iako im nije bila cilj.
Dakle, da usmerim malo "ratobornu fazu". Potrebne su mi isključivo fotografije snimljene iz vazduha tokom i neposredno posle bombardovanja 1941.
Ту доле налазе се пароле поводом 30-годишњице СКОЈ-а, а пошто је основан 1919, то би те пароле морале бити написане 1949. године. Значи, ове зграде није било 1948, али је ту 1949. године, па је она претходна фотографија свакако старија. А на њој окретнице више нема. Закључак: трамваја више није било у лето 1948. године.
То окретиште је сигурно постојало '49.
Аргумент: на следећем снимку
http://www.antikvarne-knjige.com/studio/1892/1892-prvi-tramvaj-u-beogradu-pri...
у 4:30, види се трамвај марке "Бреда" типа "Ђенова" (који су код нас пристизали '49. и '50. године!) како пролази испред ЈАТ-ове пословнице код Маркове цркве. Што значи да једино место где би трамваји могли да окрећу јесте код Савезне скупштине, нигде више.
Ово твоје ми баш није уверљиво: можда је једна Бреда набављена мало раније, можда је негде другде постојала привремена окретница... Ипак остајем при оном мом, па шта буде.