Gospodin..pardon! drug dežurni pred barakom u kojoj su 1969. spavali stažisti. (Nije više vojna tajna!)
Bing map pokazuje te barake - preuređene? srušene? novosagrađene? na slici levo dole iza velike betonske zgrade, koja u ono vreme nije postojala.
Dekanat Medicinskog fakulteta je desno gore.
Kao pacifista moram ipak priznati da se posle prisilne jutarnje gimnastike ispred barake na "svežem vazduhu" nikada ni prije ni posle te 1969. godine nisam telesno bolje osećao!
Bilo je zanimljivo zapažanje, kako su intelektualci (ili "intelektualci" - ne zaboravimo da je na Univerzitetu bila popularna uzrečica: Glup si kao medicinar! i koja sigurno postoji i danas!) postajali bezlična rulja i kako su gubili individualnost vršeći dnevno besmislene vojničke rituale i izvršavali još besmislenija vojnička naređenja.
I sve tako dalje dok se ne otupi!
Ali - vojska ima smisla i to u prvom redu (iz moga rakursa) kao važna terapijska institucija, koju trebaju da prođu mnoge mamine maze i individualci sa mušicama u glavi sa stalnim ego-tripovima - prije nego što stupe u pravi život!
Naravno, tu je bio i izlazak u grad sa pravom ili drpnutom iskaznicom, tek toliko da se ne izgubi kontakt sa civilnim svetom.
Pa bi se onda selo na kafu na primer na prizemnoj terasi kafane u hotelu "Slavija".....
...ili, ako bi se sve šanse proigrale....kod "Poslednje šanse" na Tašu. Tamo je naravno bilo i CC!....
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
Kao pacifista moram ipak priznati da se posle prisilne jutarnje gimnastike ispred barake na "svežem vazduhu" nikada ni prije ni posle te 1969. godine nisam telesno bolje osećao!
Bilo je zanimljivo zapažanje, kako su intelektualci (ili "intelektualci" - ne zaboravimo da je na Univerzitetu bila popularna uzrečica: Glup si kao medicinar! i koja sigurno postoji i danas!) postajali bezlična rulja i kako su gubili individualnost vršeći dnevno besmislene vojničke rituale i izvršavali još besmislenija vojnička naređenja.
I sve tako dalje dok se ne otupi!
...ili, ako bi se sve šanse proigrale....kod "Poslednje šanse" na Tašu. Tamo je naravno bilo i CC!....
Jednom staža, zauvek staža! Obaška, vrlo dobro zapažanje o medicinarima! Ima zrnce intelektualnosti u svemu ovome?!!!! Začudan sam?! Na mestu voljno!
За оне који воле књижевност и историју:
Мало сам поновио своје блогове, окачио нове, свеже приче. Препоручујем на "Деветнаестом веку" причу "Прави Турчин", која говори о Србима у Дреници, давно пре него што смо могли помислити да ће се тамо десити неке чудне ствари.
А има нешто и за Путника:
Касина, јеси л' прибавио себи једну?
И то из Меленаца!
Gospodin..pardon! drug dežurni pred barakom u kojoj su 1969. spavali stažisti. (Nije više vojna tajna!)
Bing map pokazuje te barake - preuređene? srušene? novosagrađene? na slici levo dole iza velike betonske zgrade, koja u ono vreme nije postojala.
Dekanat Medicinskog fakulteta je desno gore.
Kao pacifista moram ipak priznati da se posle prisilne jutarnje gimnastike ispred barake na "svežem vazduhu" nikada ni prije ni posle te 1969. godine nisam telesno bolje osećao!
Bilo je zanimljivo zapažanje, kako su intelektualci (ili "intelektualci" - ne zaboravimo da je na Univerzitetu bila popularna uzrečica: Glup si kao medicinar! i koja sigurno postoji i danas!) postajali bezlična rulja i kako su gubili individualnost vršeći dnevno besmislene vojničke rituale i izvršavali još besmislenija vojnička naređenja.
I sve tako dalje dok se ne otupi!
Ali - vojska ima smisla i to u prvom redu (iz moga rakursa) kao važna terapijska institucija, koju trebaju da prođu mnoge mamine maze i individualci sa mušicama u glavi sa stalnim ego-tripovima - prije nego što stupe u pravi život!
Naravno, tu je bio i izlazak u grad sa pravom ili drpnutom iskaznicom, tek toliko da se ne izgubi kontakt sa civilnim svetom.
Pa bi se onda selo na kafu na primer na prizemnoj terasi kafane u hotelu "Slavija".....
...ili, ako bi se sve šanse proigrale....kod "Poslednje šanse" na Tašu. Tamo je naravno bilo i CC!....
Kao pacifista moram ipak priznati da se posle prisilne jutarnje gimnastike ispred barake na "svežem vazduhu" nikada ni prije ni posle te 1969. godine nisam telesno bolje osećao!
Bilo je zanimljivo zapažanje, kako su intelektualci (ili "intelektualci" - ne zaboravimo da je na Univerzitetu bila popularna uzrečica: Glup si kao medicinar! i koja sigurno postoji i danas!) postajali bezlična rulja i kako su gubili individualnost vršeći dnevno besmislene vojničke rituale i izvršavali još besmislenija vojnička naređenja.
I sve tako dalje dok se ne otupi!
...ili, ako bi se sve šanse proigrale....kod "Poslednje šanse" na Tašu. Tamo je naravno bilo i CC!....
Претпостављам да је нека фабрика дувана, Ове бале испред ми личе на бале дувана, а да господа у рукама држе листове дувана.
Мало сам поновио своје блогове, окачио нове, свеже приче. Препоручујем на "Деветнаестом веку" причу "Прави Турчин", која говори о Србима у Дреници, давно пре него што смо могли помислити да ће се тамо десити неке чудне ствари.
Autoportret u ekspres restoranu "Zagreb" - 1964. ("Ruski car").
Mislim da je to bila istočno-nemačka Praktica IV...pa ko će drugi?...naša bratja....