Evo skena cele strane - malo u šreh. Juče mi se nešto pokarabasilo na skeneru, pa kad popravim, ako treba, može i bolji sken.
Hvala. Upravo sam opštinsko kupatilo i hteo da vidim. O najstarijoj palmi u Splitu ne znam ništa, ali ovo dole desno bi trebalo da su radovi na "Šarganskoj osmici".
Tumarajući internetom naleteh na ovog ponosnog vlasnika, još ni tablice nije okačio (deda Sava kaže da je na Dušanovcu):
Očigledno početak šezdesetih, najoriginalniji moguć Fića, ima brčiće, migavce gore na krilima a i vrata se otvaraju na pravi način, kao u reklamnoj najavi:
Kasnije je legenda doživela i promociju na trkama, teško je bilo obuzdati tu snagu, ma prosto je leteo:
Хвала Падобраноземунцу што је навратио до ОШ Десанка Максимовић, ево са ФБ-а, аутор је Марко Радосављевић, још неколико слика школе:
Ако је некоме стало, школа се релативно лако може вратити у предратно стање. Наравно, питање је новца и воље да ли ће се тако нешто и десити, много је реалнија, нажалост, Падобранчева претпоставка...
Evo skena cele strane - malo u šreh. Juče mi se nešto pokarabasilo na skeneru, pa kad popravim, ako treba, može i bolji sken.
Hvala. Upravo sam opštinsko kupatilo i hteo da vidim. O najstarijoj palmi u Splitu ne znam ništa, ali ovo dole desno bi trebalo da su radovi na "Šarganskoj osmici".
BEOGRAD - Tragajući dalje za putem slike Uroša Predića „Portret kraljice Natalije Obrenović u enterijeru” od Beograda, gde je nastala, preko Carigrada, Rošefora i Londona, do Toronta, gde se danas nalazi u privatnom vlasništvu, s ciljem da utvrdimo kako je pre jednog veka iznesena iz Srbije, „Blic” je došao do vrlo zanimljivih podataka. Ključni se nalazi u jednom od kraljičinih pisama koje smo našli u Arhivi Srpske akademije nauka i umetnosti, u popisu njene zaostavštine (čine je još „Uspomene”, aforizmi, fotografije, sentence). Pismo je još 1996. godine objavljeno (na srpskom) u knjizi koju je priredila Ivana Hadži Popović, beogradska književnica i prevodilac.
Uroš Predić, „Portret kraljice Natalije”
U pismu kraljice Natalije prijateljici i dvorskoj dami Ruži Orešković, datiranom 4/17. juna 1994, upućenom iz dvorca „Sašino” u Bijaricu (kojem je naziv dala po sinu od koga je bila silom odvojena), ... doslovce stoji: „Neka Bora (Orešković - prim. nov.) odmah Lotiju pošalje portret adresiran na francusku ambasadu u Carigradu. On ga očekuje s radošću”.
Slika je niz godina bila u vlasništvu Pjera Lotija (1850-1923), francuskog noveliste, čija se zbirka u Rošeforu smatrala jednom od najznačajnijih privatnih kolekcija u Evropi, odakle je 2007. dospela na aukciju u London.
Nakon proterivanja većinu svojih stvari, uključujući i svoje slike, kraljica Natalija skrivala je kod svojih prijateljica u Beogradu. Kod jedne od njih nalazio se i čuveni portret.
Uroš Predić je „Natalijin portret” potpisao inicijalima U. P. sa godinom 1890. Ne zna se, međutim, kada je počeo da ga slika, ali se zna da je Natalija boravila u Beogradu u više navrata posle razvoda od kralja. Pošto je kralj Milan abdicirao 1889. u korist svog sina, Natalija je neko vreme bila u kućnom pritvoru da bi u junu 1891. bila proterana iz Srbije i sklonila se u Bijaric, odakle je prepiskom s državnim službenicima, mitropolitom i još uvek joj odanim prijateljima pokušavala da reši pitanje kraljevske imovine, čiji je bila jedini naslednik posle ubistva njenog sina kralja Aleksandra i kraljice Drage 29. maja 1903. Iz šturih podataka o Natalijinoj slici dalo bi se pretpostaviti da ju je naš slavni realista i cenjeni portretista radio ćutke i krišom od beogradske čaršije da ne bi imao problema s vlašću.
Зграда јавног купатила у Мишарској још увек постоји...
Данас...
Hvala. Upravo sam opštinsko kupatilo i hteo da vidim. O najstarijoj palmi u Splitu ne znam ništa, ali ovo dole desno bi trebalo da su radovi na "Šarganskoj osmici".
Гледам овако лаички, па се нешто мислим: једина промена је у томе што је дрвеће израсло :) Боље и тако него да се изводе неке керефеке и бесне глисте.
Tumarajući internetom naleteh na ovog ponosnog vlasnika, još ni tablice nije okačio (deda Sava kaže da je na Dušanovcu):
Očigledno početak šezdesetih, najoriginalniji moguć Fića, ima brčiće, migavce gore na krilima a i vrata se otvaraju na pravi način, kao u reklamnoj najavi:
Kasnije je legenda doživela i promociju na trkama, teško je bilo obuzdati tu snagu, ma prosto je leteo:
Ušće, naravno...
Ако је некоме стало, школа се релативно лако може вратити у предратно стање. Наравно, питање је новца и воље да ли ће се тако нешто и десити, много је реалнија, нажалост, Падобранчева претпоставка...
Hvala. Upravo sam opštinsko kupatilo i hteo da vidim. O najstarijoj palmi u Splitu ne znam ništa, ali ovo dole desno bi trebalo da su radovi na "Šarganskoj osmici".
25. januar 1925.
BEOGRAD - Tragajući dalje za putem slike Uroša Predića „Portret kraljice Natalije Obrenović u enterijeru” od Beograda, gde je nastala, preko Carigrada, Rošefora i Londona, do Toronta, gde se danas nalazi u privatnom vlasništvu, s ciljem da utvrdimo kako je pre jednog veka iznesena iz Srbije, „Blic” je došao do vrlo zanimljivih podataka. Ključni se nalazi u jednom od kraljičinih pisama koje smo našli u Arhivi Srpske akademije nauka i umetnosti, u popisu njene zaostavštine (čine je još „Uspomene”, aforizmi, fotografije, sentence). Pismo je još 1996. godine objavljeno (na srpskom) u knjizi koju je priredila Ivana Hadži Popović, beogradska književnica i prevodilac.
U pismu kraljice Natalije prijateljici i dvorskoj dami Ruži Orešković, datiranom 4/17. juna 1994, upućenom iz dvorca „Sašino” u Bijaricu (kojem je naziv dala po sinu od koga je bila silom odvojena), ... doslovce stoji: „Neka Bora (Orešković - prim. nov.) odmah Lotiju pošalje portret adresiran na francusku ambasadu u Carigradu. On ga očekuje s radošću”.
Slika je niz godina bila u vlasništvu Pjera Lotija (1850-1923), francuskog noveliste, čija se zbirka u Rošeforu smatrala jednom od najznačajnijih privatnih kolekcija u Evropi, odakle je 2007. dospela na aukciju u London.
Nakon proterivanja većinu svojih stvari, uključujući i svoje slike, kraljica Natalija skrivala je kod svojih prijateljica u Beogradu. Kod jedne od njih nalazio se i čuveni portret.
Uroš Predić je „Natalijin portret” potpisao inicijalima U. P. sa godinom 1890. Ne zna se, međutim, kada je počeo da ga slika, ali se zna da je Natalija boravila u Beogradu u više navrata posle razvoda od kralja. Pošto je kralj Milan abdicirao 1889. u korist svog sina, Natalija je neko vreme bila u kućnom pritvoru da bi u junu 1891. bila proterana iz Srbije i sklonila se u Bijaric, odakle je prepiskom s državnim službenicima, mitropolitom i još uvek joj odanim prijateljima pokušavala da reši pitanje kraljevske imovine, čiji je bila jedini naslednik posle ubistva njenog sina kralja Aleksandra i kraljice Drage 29. maja 1903. Iz šturih podataka o Natalijinoj slici dalo bi se pretpostaviti da ju je naš slavni realista i cenjeni portretista radio ćutke i krišom od beogradske čaršije da ne bi imao problema s vlašću.
http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/249867/Slika-prvo-poslata-u-Carigrad