A sto svi nose sesire?! Jel' se bas moralo? (Moda?) Pa "moralo se" tek posle '44. Nauk: oce' narod ( i srpski i svaki drugi ) da se krv proliva uniformno (al' njegova a ne tudja) i mitinge i kongrese i zastave (daj sta das, cije bilo - igre i lebarnik!). Nije da je ovo osuda! Gde god moda zavede, krv se povede! Tako moja baba vikala a nepismena bila... Gde mi bila pamet, pa da izigram Vuka i slova. gradjank
Hvala u stavu MIIII...IIIRNO, Gos'n Putnik! Sanjam takav Tas a rodjen sam 1949g. i od 1953g. sazivljen sam parabiozno s Tasom. Od kopanja ljudskih koski i lobanja, preko luna-parka kod Pete pa do klizanja na ledu (al' klizanje sam samo gledo' kroz resetke - i slusao "Dajanu" - jer nisu 'teli da mi kupe slicuge)! Sankao sam se i spustao od "Velikog brda" (tu su spaljene mosti Sv. Save) do Takovske (nije bilo zgrade Televizije ni "Duska Radovica" vec silne rupe i jaruge) . Bilo je "pazi, kalpis!!" pa na sred Takovske, 'di skoro da i nije bilo automobila (samo neke Volge, Cajke, Hilmani, crna kola). To je bilo oko 1956g. Tek mnogo kasnije nastala je POSLEDNJA (ali ne i zadnja) SANSA itd. Slika mora biti nastala na svet oko 1938/39-40g. Blagoslov, gradjank!
gradjank,
gde je tačno to "Veliko brdo" - da li je to tamo gde je "Poslednja šansa" ili negde drugde? Priča je dobro poznata - da je to mesto na kome je spaljene mošti Svetog Save (u opticaju su naravno sadašnja lokacija, ali i lokacija Crvenog krsta).
"Veliko brdo" je 5m levo (ka Televiziji) od Sanse, tu je bio bazencic/ Tu, kazu, spaljene su mosti. Nikada nije bilo verzije o Crveniom krstu ali bila je (i jeste) verzija da je spaljivanje bilo tamo gde je hram Sv. Save. gradjank
Inače, u pravu nam je Karamazov, brojevi počinju "suprotno" od "nekog zamišljenog" centra, od Takovske, a ne od ugla sa Nušićevom :) Nije to nepravilno, više je - neobično.
Можда је необично, али је, верујем, лако објашњиво: улица је настала у етапама, па су са бројевима кренули с краја који је брже просецан; сетимо се баште Анастаса Јовановића коф гараже, која је скоро приказана.
Има пуне логике. Интересантно, ипак, да се још 1936. на неким плановима за одређене куће на крају ове улице (куће Илије Богдановића код самог угла са Нушићевом) места за градњу не обележавају бројевима него бројевима парцела што би значило да нумерације овог дела тада још није било? Било би занимљиво утврдити шта се заиста догађало.
Још је занимљивије то да је сличан систем обележавања кућа коришћен у Војводини у доба Марије Терезије. Наиме, свако ко би хтео да подигне кућу уз плац за кућу добијао је и плац ван насеља за башту, воћњак... Свака тако подигнута кућа није имала кућне бројеве, већ је уместо њега имала катастарски број парцеле ван града. То је била цела адреса!
A sto svi nose sesire?! Jel' se bas moralo? (Moda?) Pa "moralo se" tek posle '44. Nauk: oce' narod ( i srpski i svaki drugi ) da se krv proliva uniformno (al' njegova a ne tudja) i mitinge i kongrese i zastave (daj sta das, cije bilo - igre i lebarnik!). Nije da je ovo osuda! Gde god moda zavede, krv se povede! Tako moja baba vikala a nepismena bila... Gde mi bila pamet, pa da izigram Vuka i slova. gradjank
То је било време кад се знало за ред! Гимназијалац ни случајно није смео да се задеси на улици а да на глави није имао капу са бројем гимназије у коју је ишао. Исто тако, није било шансе да буде виђен после 10 увече... иначе одмах лети из гимназије!
Шешир се добијао по матурирању... А тек кад студент дипломира! Таман посла да гологлав изађе у град!
Нико ко је имало држао до себе није носио ручни сат, већ само џепни! Ручни сат носиле су барабе...
Hvala u stavu MIIII...IIIRNO, Gos'n Putnik! Sanjam takav Tas a rodjen sam 1949g. i od 1953g. sazivljen sam parabiozno s Tasom. Od kopanja ljudskih koski i lobanja, preko luna-parka kod Pete pa do klizanja na ledu (al' klizanje sam samo gledo' kroz resetke - i slusao "Dajanu" - jer nisu 'teli da mi kupe slicuge)! Sankao sam se i spustao od "Velikog brda" (tu su spaljene mosti Sv. Save) do Takovske (nije bilo zgrade Televizije ni "Duska Radovica" vec silne rupe i jaruge) . Bilo je "pazi, kalpis!!" pa na sred Takovske, 'di skoro da i nije bilo automobila (samo neke Volge, Cajke, Hilmani, crna kola). To je bilo oko 1956g. Tek mnogo kasnije nastala je POSLEDNJA (ali ne i zadnja) SANSA itd. Slika mora biti nastala na svet oko 1938/39-40g. Blagoslov, gradjank!
gradjank,
gde je tačno to "Veliko brdo" - da li je to tamo gde je "Poslednja šansa" ili negde drugde? Priča je dobro poznata - da je to mesto na kome je spaljene mošti Svetog Save (u opticaju su naravno sadašnja lokacija, ali i lokacija Crvenog krsta).
"Veliko brdo" je 5m levo (ka Televiziji) od Sanse, tu je bio bazencic/ Tu, kazu, spaljene su mosti. Nikada nije bilo verzije o Crveniom krstu ali bila je (i jeste) verzija da je spaljivanje bilo tamo gde je hram Sv. Save. gradjank
Била је верзија и о Црвеном Крсту - њу је фурао Глигорије Возаревић, који је истраживао место спаљивања моштију Светог Саве и дошао до закључка да је то било тамо где је касније побио дрвени крст обојен у црвено, а још касније је београдска Општина подигла крст од црвеног камена. По томе цео крај доби име Црвени Крст.
Imam molbu za vas postovani korisnice Francuz Molio bih vas,ako nije preveliko maltretiranje,da ponovo upload-ujete ovu fotografiju ali u vecoj rezoluciji .Ne bih insistirao,ali zaista mi je bitnoUnapred se zahvaljujem B-)
Beskrajno hvala! Izgleda mi kao da se rusko emigrantsko monastvo i svestenstvo uputilo ka lokaciji Ruske crkve na Tasu. Sa strane, takodje, dosta Ruskih dusa (oni sa skinutom kapom u rukama), Srbi redje skidaju kape pri ovakvim torzestvima. Voleo bih da znam priliku! Ruska crkva je osvecena 1926g. Iskreno, gradjank
Koliko sam saznao, ovo bi trebala da bude sahrana generala Vrangelja (valjda 1929.)
... več smo stavljali, ali pošto sećanja brzo blede ...
Puno, puno hvala! Vrangelj je zaista tu, u Ruskoj crkvici na Tasu. Sigurno je to bas taj trenutak - kad Vi kazete! Paz'te sad! U drugom redu, sa "pince-nez" cvikerima je Sv. Amvrosije (Miljkovski, tj. iz manastira Miljkovo), ucitelj naseg oca Tadeja (Strbulovica), vitovnickog. Ne vidim Svetog Jovana (Maksimovica) sangajskog-sanfranciskog [koji je , inace, rus srpskog porekla - potomak Srba emigranata u Rusiju (nisu isli samo u Ugarsku) iz Pervije Seobe Serbalja 1690g.]. 1929g. Sv. Jovan Maksimovic je verovatno bio u Bitolju, suplent, i nastavnik u bogosloviji bitoljskoj. Vise nego sjajna fotografija, vise nego sjajna! gradjank
A sto svi nose sesire?! Jel' se bas moralo? (Moda?) Pa "moralo se" tek posle '44. Nauk: oce' narod ( i srpski i svaki drugi ) da se krv proliva uniformno (al' njegova a ne tudja) i mitinge i kongrese i zastave (daj sta das, cije bilo - igre i lebarnik!). Nije da je ovo osuda! ! Tako moja baba vikala a nepismena bila... Gde mi bila pamet, pa da izigram Vuka i slova. gradjank
То је било време кад се знало за ред! Гимназијалац ни случајно није смео да се задеси на улици а да на глави није имао капу са бројем гимназије у коју је ишао. Исто тако, није било шансе да буде виђен после 10 увече... иначе одмах лети из гимназије!
Шешир се добијао по матурирању... А тек кад студент дипломира! Таман посла да гологлав изађе у град!
Нико ко је имало држао до себе није носио ручни сат, већ само џепни! Ручни сат носиле су барабе...
Nije ti los odgovor! Hvala! Znam i ja to. Al, dublje je (mada i poraznije) ono tumacenje moje babe (... gde god moda zavede, krv se povede ... ), jezim se da ima mozda necega u njemu. gradjank
A sto svi nose sesire?! Jel' se bas moralo? (Moda?) Pa "moralo se" tek posle '44. Nauk: oce' narod ( i srpski i svaki drugi ) da se krv proliva uniformno (al' njegova a ne tudja) i mitinge i kongrese i zastave (daj sta das, cije bilo - igre i lebarnik!). Nije da je ovo osuda! Gde god moda zavede, krv se povede! Tako moja baba vikala a nepismena bila... Gde mi bila pamet, pa da izigram Vuka i slova. gradjank
Hvala u stavu MIIII...IIIRNO, Gos'n Putnik! Sanjam takav Tas a rodjen sam 1949g. i od 1953g. sazivljen sam parabiozno s Tasom. Od kopanja ljudskih koski i lobanja, preko luna-parka kod Pete pa do klizanja na ledu (al' klizanje sam samo gledo' kroz resetke - i slusao "Dajanu" - jer nisu 'teli da mi kupe slicuge)! Sankao sam se i spustao od "Velikog brda" (tu su spaljene mosti Sv. Save) do Takovske (nije bilo zgrade Televizije ni "Duska Radovica" vec silne rupe i jaruge) . Bilo je "pazi, kalpis!!" pa na sred Takovske, 'di skoro da i nije bilo automobila (samo neke Volge, Cajke, Hilmani, crna kola). To je bilo oko 1956g. Tek mnogo kasnije nastala je POSLEDNJA (ali ne i zadnja) SANSA itd. Slika mora biti nastala na svet oko 1938/39-40g. Blagoslov, gradjank!
gradjank,
gde je tačno to "Veliko brdo" - da li je to tamo gde je "Poslednja šansa" ili negde drugde? Priča je dobro poznata - da je to mesto na kome je spaljene mošti Svetog Save (u opticaju su naravno sadašnja lokacija, ali i lokacija Crvenog krsta).
"Veliko brdo" je 5m levo (ka Televiziji) od Sanse, tu je bio bazencic/ Tu, kazu, spaljene su mosti. Nikada nije bilo verzije o Crveniom krstu ali bila je (i jeste) verzija da je spaljivanje bilo tamo gde je hram Sv. Save. gradjank
Inače, u pravu nam je Karamazov, brojevi počinju "suprotno" od "nekog zamišljenog" centra, od Takovske, a ne od ugla sa Nušićevom :) Nije to nepravilno, više je - neobično.
Можда је необично, али је, верујем, лако објашњиво: улица је настала у етапама, па су са бројевима кренули с краја који је брже просецан; сетимо се баште Анастаса Јовановића коф гараже, која је скоро приказана.
Има пуне логике. Интересантно, ипак, да се још 1936. на неким плановима за одређене куће на крају ове улице (куће Илије Богдановића код самог угла са Нушићевом) места за градњу не обележавају бројевима него бројевима парцела што би значило да нумерације овог дела тада још није било? Било би занимљиво утврдити шта се заиста догађало.
Још је занимљивије то да је сличан систем обележавања кућа коришћен у Војводини у доба Марије Терезије. Наиме, свако ко би хтео да подигне кућу уз плац за кућу добијао је и плац ван насеља за башту, воћњак... Свака тако подигнута кућа није имала кућне бројеве, већ је уместо њега имала катастарски број парцеле ван града. То је била цела адреса!
A sto svi nose sesire?! Jel' se bas moralo? (Moda?) Pa "moralo se" tek posle '44. Nauk: oce' narod ( i srpski i svaki drugi ) da se krv proliva uniformno (al' njegova a ne tudja) i mitinge i kongrese i zastave (daj sta das, cije bilo - igre i lebarnik!). Nije da je ovo osuda! Gde god moda zavede, krv se povede! Tako moja baba vikala a nepismena bila... Gde mi bila pamet, pa da izigram Vuka i slova. gradjank
То је било време кад се знало за ред! Гимназијалац ни случајно није смео да се задеси на улици а да на глави није имао капу са бројем гимназије у коју је ишао. Исто тако, није било шансе да буде виђен после 10 увече... иначе одмах лети из гимназије!
Шешир се добијао по матурирању... А тек кад студент дипломира! Таман посла да гологлав изађе у град!
Нико ко је имало држао до себе није носио ручни сат, већ само џепни! Ручни сат носиле су барабе...
Hvala u stavu MIIII...IIIRNO, Gos'n Putnik! Sanjam takav Tas a rodjen sam 1949g. i od 1953g. sazivljen sam parabiozno s Tasom. Od kopanja ljudskih koski i lobanja, preko luna-parka kod Pete pa do klizanja na ledu (al' klizanje sam samo gledo' kroz resetke - i slusao "Dajanu" - jer nisu 'teli da mi kupe slicuge)! Sankao sam se i spustao od "Velikog brda" (tu su spaljene mosti Sv. Save) do Takovske (nije bilo zgrade Televizije ni "Duska Radovica" vec silne rupe i jaruge) . Bilo je "pazi, kalpis!!" pa na sred Takovske, 'di skoro da i nije bilo automobila (samo neke Volge, Cajke, Hilmani, crna kola). To je bilo oko 1956g. Tek mnogo kasnije nastala je POSLEDNJA (ali ne i zadnja) SANSA itd. Slika mora biti nastala na svet oko 1938/39-40g. Blagoslov, gradjank!
gradjank,
gde je tačno to "Veliko brdo" - da li je to tamo gde je "Poslednja šansa" ili negde drugde? Priča je dobro poznata - da je to mesto na kome je spaljene mošti Svetog Save (u opticaju su naravno sadašnja lokacija, ali i lokacija Crvenog krsta).
"Veliko brdo" je 5m levo (ka Televiziji) od Sanse, tu je bio bazencic/ Tu, kazu, spaljene su mosti. Nikada nije bilo verzije o Crveniom krstu ali bila je (i jeste) verzija da je spaljivanje bilo tamo gde je hram Sv. Save. gradjank
Била је верзија и о Црвеном Крсту - њу је фурао Глигорије Возаревић, који је истраживао место спаљивања моштију Светог Саве и дошао до закључка да је то било тамо где је касније побио дрвени крст обојен у црвено, а још касније је београдска Општина подигла крст од црвеног камена. По томе цео крај доби име Црвени Крст.
Beskrajno hvala! Izgleda mi kao da se rusko emigrantsko monastvo i svestenstvo uputilo ka lokaciji Ruske crkve na Tasu. Sa strane, takodje, dosta Ruskih dusa (oni sa skinutom kapom u rukama), Srbi redje skidaju kape pri ovakvim torzestvima. Voleo bih da znam priliku! Ruska crkva je osvecena 1926g. Iskreno, gradjank
Koliko sam saznao, ovo bi trebala da bude sahrana generala Vrangelja (valjda 1929.)
... več smo stavljali, ali pošto sećanja brzo blede ...
Puno, puno hvala! Vrangelj je zaista tu, u Ruskoj crkvici na Tasu. Sigurno je to bas taj trenutak - kad Vi kazete! Paz'te sad! U drugom redu, sa "pince-nez" cvikerima je Sv. Amvrosije (Miljkovski, tj. iz manastira Miljkovo), ucitelj naseg oca Tadeja (Strbulovica), vitovnickog. Ne vidim Svetog Jovana (Maksimovica) sangajskog-sanfranciskog [koji je , inace, rus srpskog porekla - potomak Srba emigranata u Rusiju (nisu isli samo u Ugarsku) iz Pervije Seobe Serbalja 1690g.]. 1929g. Sv. Jovan Maksimovic je verovatno bio u Bitolju, suplent, i nastavnik u bogosloviji bitoljskoj. Vise nego sjajna fotografija, vise nego sjajna! gradjank
A sto svi nose sesire?! Jel' se bas moralo? (Moda?) Pa "moralo se" tek posle '44. Nauk: oce' narod ( i srpski i svaki drugi ) da se krv proliva uniformno (al' njegova a ne tudja) i mitinge i kongrese i zastave (daj sta das, cije bilo - igre i lebarnik!). Nije da je ovo osuda! ! Tako moja baba vikala a nepismena bila... Gde mi bila pamet, pa da izigram Vuka i slova. gradjank
То је било време кад се знало за ред! Гимназијалац ни случајно није смео да се задеси на улици а да на глави није имао капу са бројем гимназије у коју је ишао. Исто тако, није било шансе да буде виђен после 10 увече... иначе одмах лети из гимназије!
Шешир се добијао по матурирању... А тек кад студент дипломира! Таман посла да гологлав изађе у град!
Нико ко је имало држао до себе није носио ручни сат, већ само џепни! Ручни сат носиле су барабе...
Nije ti los odgovor! Hvala! Znam i ja to. Al, dublje je (mada i poraznije) ono tumacenje moje babe (... gde god moda zavede, krv se povede ... ), jezim se da ima mozda necega u njemu. gradjank