Било је то време кад си комотно могао са обале да видиш и реку. Данас Саву не можеш да видиш од силних сплавова међу којима су и олупине погодније за снимање ратних филмова него за угоститељске објекте. Осим тога, то што неки сплавови изгледају непримерено и пре подсећају на кинеске ђунке најгоре је то што су и окупирали обалу непосредно испред споменика жртвама логора Сајмиште. Узимајући у обзир срамотно стање и садржај Сајмишта данас, па и фудбалски терен "Бродарца", човек се пита да ли је споменик на погрешном месту или је све около погрешно постављено. А реку и другу обалу изгледа да у животу нећу моћи више да сагледам зарад нечијих пустих пара и профита.
Evo, pred ovaj predstojeći (mali) jubilej, dve zasigurno neviđene fotografije, ustupio mi ih je drugar čiji je deda na slikama, reč je o studentima prve generacije Beogradskog medicinskog fakulteta (1922-1926. godine), dakle za staže, pre svega:
Fotografisano 29 marta 1925:
Labaratorija:
Na ovoj (donjoj) slici u belom mantilu je slavni Prof. Aleksandar Ignjatovski (ruski emigrant iz Odese i Varsave gde je bio profesor). Prof. Ignjatovski je bio asistent slavnog I.P. Pavlova (otkrio uslovne reflekse) i poznat je po tome sto je prvi u svetu dokazao da holesterol ubrzava aterosklerozu (da ne ulazim sada u detalje elegantnog eksperimenta kojim je to dokazao).
Sjajan internista i eksperimentator (slika je verovatno nacinjena u Internoj klinici "B", sada Inst. za endokrinologiju i metabolizam (ul. Suboticeva # ). Zgrada danasnjeg Inst. za endokrinologiju i metabolizam napravljena je po arhit. planu istovetne zgrade klinike Prof. Ignjatovskog u Varsavi koji je on (kao ruska izbeglica pred boljsevizmom) doneo sobom iz otecestva. Prof. Ignjatovski sa uprugom (dece nisu imali) sahranjen je na ruskom delu Novog groblja u Beogradu 1955g. gradjank (pun zahvalnosti).
Da li se zna ime drugog sa desna u gornjem redu?
Na zalost, sem Profesora ALEKSANDRA IGNJATOVSKOG, nikoga ne mogu da prepoznam. Godina je 1925. i ovi studenti (ocito prva generacija koja je upisala medicinu 1920g. [kada je i osnovan Med. fakultet]) su morali biti rodjeni oko 1900g. i penzionisani oko 1965g. Naravno, moguce je saznati njigova imena iz nekog godisnjaka Med. fakulteta u Beogradu. Slika je fenomenalna pogotovu sto su slike Prof. Ignjatovskog retke. Hvala ! gradjank
1969.
Beograd 1969.
Било је то време кад си комотно могао са обале да видиш и реку. Данас Саву не можеш да видиш од силних сплавова међу којима су и олупине погодније за снимање ратних филмова него за угоститељске објекте. Осим тога, то што неки сплавови изгледају непримерено и пре подсећају на кинеске ђунке најгоре је то што су и окупирали обалу непосредно испред споменика жртвама логора Сајмиште. Узимајући у обзир срамотно стање и садржај Сајмишта данас, па и фудбалски терен "Бродарца", човек се пита да ли је споменик на погрешном месту или је све около погрешно постављено. А реку и другу обалу изгледа да у животу нећу моћи више да сагледам зарад нечијих пустих пара и профита.
Beograd 1969.
Beograd 1969.
Nisam siguran, da li sam ovu fotografiju bio već postavio?Fotografisano 29 marta 1925:
Labaratorija:
Na ovoj (donjoj) slici u belom mantilu je slavni Prof. Aleksandar Ignjatovski (ruski emigrant iz Odese i Varsave gde je bio profesor). Prof. Ignjatovski je bio asistent slavnog I.P. Pavlova (otkrio uslovne reflekse) i poznat je po tome sto je prvi u svetu dokazao da holesterol ubrzava aterosklerozu (da ne ulazim sada u detalje elegantnog eksperimenta kojim je to dokazao).
Sjajan internista i eksperimentator (slika je verovatno nacinjena u Internoj klinici "B", sada Inst. za endokrinologiju i metabolizam (ul. Suboticeva # ). Zgrada danasnjeg Inst. za endokrinologiju i metabolizam napravljena je po arhit. planu istovetne zgrade klinike Prof. Ignjatovskog u Varsavi koji je on (kao ruska izbeglica pred boljsevizmom) doneo sobom iz otecestva. Prof. Ignjatovski sa uprugom (dece nisu imali) sahranjen je na ruskom delu Novog groblja u Beogradu 1955g. gradjank (pun zahvalnosti).
Da li se zna ime drugog sa desna u gornjem redu?
Na zalost, sem Profesora ALEKSANDRA IGNJATOVSKOG, nikoga ne mogu da prepoznam. Godina je 1925. i ovi studenti (ocito prva generacija koja je upisala medicinu 1920g. [kada je i osnovan Med. fakultet]) su morali biti rodjeni oko 1900g. i penzionisani oko 1965g. Naravno, moguce je saznati njigova imena iz nekog godisnjaka Med. fakulteta u Beogradu. Slika je fenomenalna pogotovu sto su slike Prof. Ignjatovskog retke. Hvala ! gradjank
1964 - Ігор Маркевич diriguje u Kolarcu Petu simfoniju Ludwiga van Beethovena i Simfonijsku baladu "Beograd koga više nema"...
Možda je otišla na proslavu jubileja sa svim glavnim "maherima" foruma... Pa, lepo večer želim!