14.1.1962.
Sinoć, posle recitala Tagorine poezije suluda noć sa Gordanom, Pesnikom i Filozofom kod "Poleta". Neslužbeni doček srpske Nove godine. Postali smo sadržaj fotografije "Poslednji gosti" - kao rasplinuti duhovi između već na stolove podignutim stolicama; kasno posle ponoći pevali smo na ulici i ispred kafane "Moskva" morali smo milicioneru, urlajući od zaraznog smeha, pod neonskim svetlom pokazati naše avetske portrete na ličnim kartama.
Fotografija je snimak sa otvaranja izložbe u klubu "Medicinar" 1962.
Famozna fotografija "Poslednji gosti" se vidi delomično iza moje glave. Levo od nje fotografija "Nekrolog kod prodavača novina" Naslov - tipična bombastika jednog davnog vremena.
Voleo sam moje "Poslednje goste", ne samo kao uspomenu na jednu večer sa prijateljima kod "Poleta", nego i zato, što je fotografski uspela. Zbog duge ekspozicije lica su se jedva raspoznavala, tako se pretvorismo u duhove, dok su okolina i stolice podignute na stolove bile oštro ocrtane. Slika puna atmosfere. Na žalost, negativ sam zaturio ili izgubio.
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
Ne volim ovakve muljave skenove al su zanimljivi.
... da ga odmuljavimo bar malo :)...
Iz dnevnika:
14.1.1962.
Sinoć, posle recitala Tagorine poezije suluda noć sa Gordanom, Pesnikom i Filozofom kod "Poleta". Neslužbeni doček srpske Nove godine. Postali smo sadržaj fotografije "Poslednji gosti" - kao rasplinuti duhovi između već na stolove podignutim stolicama; kasno posle ponoći pevali smo na ulici i ispred kafane "Moskva" morali smo milicioneru, urlajući od zaraznog smeha, pod neonskim svetlom pokazati naše avetske portrete na ličnim kartama.
Fotografija je snimak sa otvaranja izložbe u klubu "Medicinar" 1962.
Famozna fotografija "Poslednji gosti" se vidi delomično iza moje glave. Levo od nje fotografija "Nekrolog kod prodavača novina" Naslov - tipična bombastika jednog davnog vremena.
Voleo sam moje "Poslednje goste", ne samo kao uspomenu na jednu večer sa prijateljima kod "Poleta", nego i zato, što je fotografski uspela. Zbog duge ekspozicije lica su se jedva raspoznavala, tako se pretvorismo u duhove, dok su okolina i stolice podignute na stolove bile oštro ocrtane. Slika puna atmosfere. Na žalost, negativ sam zaturio ili izgubio.
Ne volim ovakve muljave skenove al su zanimljivi.
... da ga odmuljavimo bar malo :)...
Uuuu, baš lepo. Ovde se vide i neki ljudići i onaj dim iz odžaka, superiška.