Mogli bi diskutirati u nedogled, zato ću samo da navedem nekoliko argumenata:
CD snimak je tehnički ograničen do 22,050 kHz, vinyl i dobri reprodukcijski uređaji prenose frekvencije i iznad ove granice, koji su "nečujni", ali daju tonu boju! Bez ove boje je ton klinički sterilan.
Slušao sam na istom uređaju "Matthäus Passion" sa Klempererom paralelno menjajući naizmenično input sa vinyla i sa CDa - ista matrica snimka i velika razlika u emocionalnosti tona.
Možda ste primetili, da su u poslednjoj deceniji tempi simfonija i koncerata brži nego prije? To je lažna virtuoznost (sa cirkuskim efektom) - postignuta digitalno: Tempo se tehnički ubrza, bez da se visina tona promeni!
I konačno pitanje: Zašto u poslednje vreme neki programi za obradu digitalnih fotografija nude mogućnost, da se u digitalnu fotografiju unese lažna zrnatost filmske emulzije, da bi slika izgledala donekle plastično kao na primer na jednom slajdu?
Pre svega, kada se kaže digitalno ovde se ne govori samo o CD snimku koji ima ograničenja koja su pomenuta, već se prvenstveno misli na HiRez digitalne snimke. Treba odslušati poslednje petine zapisa na vinilu (pa čak i onih koje je radio Dojče Gramofon) i videti šta znači očaj mehaničke reprodukcije. Ili odslušati mnoštvo šumova ili izobličenja traka, trake snimljene neuslovnim uređajima i - sve kosu čupati uz saznanje koliko je predivnih detalja, finesa pogubljeno očajnim snimcima.
Najzad, ako se već vrše poređenja treba biti pažljiv: prvi CD-ovi jesu zvučali poprilično prazno i šuplje. No od tog doba prošlo je već punih trideset godina.
I na kraju ono čime se i bavim. Samo saznanje da danas postoje digitalne tehnike restauracije signala (audio, video...) kojim se unapređuje ili koriguje oštećeni analogni zapis govori da, barem kada je o digitalnoj fotografiji, videu ili beleženju zvuka reč ništa nije gotovo.
Zapravo - tek je počelo.
To što mi (većina ljudi sada, danas i ovde) ne znamo da ne postoje veoma posebne tehnike unapređenja analognih izvora ne znači da one - ne postoje.
Na primer, jedan od profesionalnih sistema za redukciju šuma i drugo sređivanje starih analognih zapisa košta i do 15000 EUR minimum. Ipak, to nešto kazuje, zar ne? 15000 EUR za prodavanje magle bila bi prilično velika cena... Sa druge strane sistem je u širokoj upotrebi u mnogim institucijama koji imaju dovoljno sredstava da ga priušte i koriste na polzu svih nas. Oni vode računa o svojoj kulturi.
Дискусији никад краја. Бојим се да су винил плоче и класична фотографија ставр прошлости за масовну употребу и да ће број корисника у будуће бити уско ограничен на професионалце и оне са дубоким џеповима. Као што сам једном написао, дигитална фотографија нема ту предивну особину дозиране несавршености. Исто важи и за винил плоче, итд. итд. Кад почну дискусије ове врсте, ја се увек сетим једне приче о увођењу парног погона на бродове. Многи бродови су у то време били комбинација пароброда са једрима да би се штедело на угљу. Истовремено, у прво време велики број капетана волео је да плови по мору користећи парни погон али су се боље сналазили и били сигурнији да пристају у луке под једрима (моћ навике и познавања маневра под једрима боље од понашања парне машине). Аналогија? Па ето, ми који представљамо заостале реликте претходне фазе индустријско-технолошког развоја бићемо све ређи примерци у овом свету, навиру млади који грамофон уживо једва да су и видели (можда у некој антикварници). Све ће мање бити нас који пловимо "под пуном паром" а пристајемо "под једрима". Причаћемо оваквих прича још доста пута а млади ће нас слушати и све мање схватати за чим жалимо.
Bez brige, ovo je moj poslednji post! (Najmanje dva člana foruma će odahnuti!)
Ja još nisam toliko dementan, da bih se borio kao don Kihot sa vetrenjačama protiv digitalne fotografije. Žalim samo, da analogna fotografije nije mogla paralelno opstati.
Naravno da i ja znam digitalno škljocati.
Za oproštaj od foruma prilažem nekoliko digi-giga-fotografija, koje otkrivaju probleme digitalne fotografije.
Fotografije deluju plakativno, nemaju dubine, deluju isprano i na neki način prazno, gube dušu...
(Uporedite na primer sa Kasininom serijom "prva godišnjica oslobođenja" ili dobrim Vukomanovim skenovima).
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
Нисам имао ни ја,док се нисам докопао старог кофера и неких слика код мајке.Кофер је припадао очевој мајци,још га сортирам.Неке могу да поставим на форум,неке су породичне,па не бих.
НЕМОЈ отићи!
Дал' се ти то шалиш? Понављају се разгледнице или слике из књига и новина, а приватне, као што је ова, свакако не. Постоји само један примерак и, ако изузмемо МЗ-а и Вукомана , нема опасности од понављања. А те приватне су и најслађе, мало их има, непознате су, увек документарне...
Mogli bi diskutirati u nedogled, zato ću samo da navedem nekoliko argumenata:
CD snimak je tehnički ograničen do 22,050 kHz, vinyl i dobri reprodukcijski uređaji prenose frekvencije i iznad ove granice, koji su "nečujni", ali daju tonu boju! Bez ove boje je ton klinički sterilan.
Slušao sam na istom uređaju "Matthäus Passion" sa Klempererom paralelno menjajući naizmenično input sa vinyla i sa CDa - ista matrica snimka i velika razlika u emocionalnosti tona.
Možda ste primetili, da su u poslednjoj deceniji tempi simfonija i koncerata brži nego prije? To je lažna virtuoznost (sa cirkuskim efektom) - postignuta digitalno: Tempo se tehnički ubrza, bez da se visina tona promeni!
I konačno pitanje: Zašto u poslednje vreme neki programi za obradu digitalnih fotografija nude mogućnost, da se u digitalnu fotografiju unese lažna zrnatost filmske emulzije, da bi slika izgledala donekle plastično kao na primer na jednom slajdu?
Pre svega, kada se kaže digitalno ovde se ne govori samo o CD snimku koji ima ograničenja koja su pomenuta, već se prvenstveno misli na HiRez digitalne snimke. Treba odslušati poslednje petine zapisa na vinilu (pa čak i onih koje je radio Dojče Gramofon) i videti šta znači očaj mehaničke reprodukcije. Ili odslušati mnoštvo šumova ili izobličenja traka, trake snimljene neuslovnim uređajima i - sve kosu čupati uz saznanje koliko je predivnih detalja, finesa pogubljeno očajnim snimcima.
Najzad, ako se već vrše poređenja treba biti pažljiv: prvi CD-ovi jesu zvučali poprilično prazno i šuplje. No od tog doba prošlo je već punih trideset godina.
I na kraju ono čime se i bavim. Samo saznanje da danas postoje digitalne tehnike restauracije signala (audio, video...) kojim se unapređuje ili koriguje oštećeni analogni zapis govori da, barem kada je o digitalnoj fotografiji, videu ili beleženju zvuka reč ništa nije gotovo.
Zapravo - tek je počelo.
To što mi (većina ljudi sada, danas i ovde) ne znamo da ne postoje veoma posebne tehnike unapređenja analognih izvora ne znači da one - ne postoje.
Na primer, jedan od profesionalnih sistema za redukciju šuma i drugo sređivanje starih analognih zapisa košta i do 15000 EUR minimum. Ipak, to nešto kazuje, zar ne? 15000 EUR za prodavanje magle bila bi prilično velika cena... Sa druge strane sistem je u širokoj upotrebi u mnogim institucijama koji imaju dovoljno sredstava da ga priušte i koriste na polzu svih nas. Oni vode računa o svojoj kulturi.
Дискусији никад краја. Бојим се да су винил плоче и класична фотографија ставр прошлости за масовну употребу и да ће број корисника у будуће бити уско ограничен на професионалце и оне са дубоким џеповима. Као што сам једном написао, дигитална фотографија нема ту предивну особину дозиране несавршености. Исто важи и за винил плоче, итд. итд. Кад почну дискусије ове врсте, ја се увек сетим једне приче о увођењу парног погона на бродове. Многи бродови су у то време били комбинација пароброда са једрима да би се штедело на угљу. Истовремено, у прво време велики број капетана волео је да плови по мору користећи парни погон али су се боље сналазили и били сигурнији да пристају у луке под једрима (моћ навике и познавања маневра под једрима боље од понашања парне машине). Аналогија? Па ето, ми који представљамо заостале реликте претходне фазе индустријско-технолошког развоја бићемо све ређи примерци у овом свету, навиру млади који грамофон уживо једва да су и видели (можда у некој антикварници). Све ће мање бити нас који пловимо "под пуном паром" а пристајемо "под једрима". Причаћемо оваквих прича још доста пута а млади ће нас слушати и све мање схватати за чим жалимо.
Bez brige, ovo je moj poslednji post! (Najmanje dva člana foruma će odahnuti!)
Ja još nisam toliko dementan, da bih se borio kao don Kihot sa vetrenjačama protiv digitalne fotografije. Žalim samo, da analogna fotografije nije mogla paralelno opstati.
(Uporedite na primer sa Kasininom serijom "prva godišnjica oslobođenja" ili dobrim Vukomanovim skenovima).Naravno da i ja znam digitalno škljocati.
Za oproštaj od foruma prilažem nekoliko digi-giga-fotografija, koje otkrivaju probleme digitalne fotografije.
Fotografije deluju plakativno, nemaju dubine, deluju isprano i na neki način prazno, gube dušu...
Славија,нисам сигуран за годину.
...jer nemam više fotografija na temu foruma!
Не знам да ли је била?
...jer nemam više fotografija na temu foruma!
Значи, онај ипак није био последњи!
НЕМОЈ отићи!
Не знам да ли је била?
Дал' се ти то шалиш?