Ovo je naslov jedne audiovizuelne montaže za četri projektora sa slikama u pretapanju na jednom ekranu i tonsku traku, koju sam napravio 1992. Montaža je prikazana na festivalima u Nemačkoj, Italiji, Francuskoj, Belgiji i Holandiji.
U osamdesetim godinama pojavio se i procvetao audiovizuelni medij "diaporama". Diapozitivi (slajdovi) su se projicirali u velikim festivalskim (bioskopskim) salama sa dva ili četri projektora, koji su sa pretapanjem jedne slike u drugu ili dvo- trostruku sliku postizali uz popratnu muziku,
šumove i govorene tekstove kod publike snažne emocionalne reakcije.
Efekt se nije razlikovao od onoga, kao kada bi gledali jedan kratki film - film napravljen od nepokretnih kadrova.
Uzgred, jedan takav film postoji: "Bežin lug" Sergeja Ajzenštajna, sastavljen iz pojedinačnih slika, preostalih nakon montaže filma. Orginalni film je uništila sovjetska cenzura!
Diaporama kao audiovizuelni medij je dramaturški mogla sve da ostvari - kao i film, ponekad i još intezivnije: od "Letovanja gospođe Hullot u Taormini" do "Lady Macbeth" ili priče o Jovani Orleanskoj..
Milić od Mačve je koketno rado sam sebe nazivao "ludi slikar", ja sam u naslovu montaže to malo ublažio.
A sada "sadržaj" montaže:
Uz emocionalno snažne horove Mokranjčeve Liturgije celebrira Milić od Mačve - sa crnom beretkom na glavi i štapom vladike u ruci - svoju vlastitu liturgiju. Lebde balvani apokalipse sa njegovih slika, delirij mučeništva i junaštva, gore vatrene lopte na užarenom nebu iznad pitomih sela i bazilika.
U horove Mokranjčeve liturgije mešaju se zvukovi sirena, salve topova i mitraljeza, zvukovi bombardovanja... U Milićevom ateljeu izbija požar, ali on stoji nepokolebljivo, kao bronzani spomenik usred vatre, nesagoriv - i dalje celebrira njegovu liturgiju apokalipse.
Fotografije koje vidite su preostale - nisam ih upotrebio za montažu. Mrzilo me da neke bolje diapozitive vadim iz okvira sa staklom, da bi ih skenovao.
Slučajno sam za vreme moga poslednjeg poseta Beogradu 1988. dobio ponudu da posetim Milića od Mačve.
Odmah sam prihvatio, ja imam posebnu simpatiju za sve ljude, koji plešu izvan koloseka običnog i uobičajenog.
Mrko smo se pogledali - nije ni čudo: dva Skorpiona.
A onda se spojiše dve osobine - njegov nagon za ekscentričnim egzibicionizmom i moj smisao za režiju (smisao nesuđenog filmskog režisera).
Tako nastadoše fotografije. Nije me ni upitao, što ću uraditi sa fotografijama.
Kao dodatak zadovoljstvu, da se opet neko za njega zanima kao fotografski objekt, prodao mi je dve njegove knjige.
Ni budućnost nije više to, šta je nekad bila! - Karl Valentin.
Dragi Fon Vojažer, otkako ono ispisah, stalno mi na oči izlazi tvoja veličanstvena glavatost, prilična i poprilična...nešto mislim...eto jedan Vajferd, a može i dva do tri piva kod spomenutog Srbe (Bivši Šaran - napomena za Fon Runde), ali bez D.A. i (pogotovu) bez KaraK (mnogo brate troše), pa mirna Bačka!? Mir, mir, mir, niko kriv!
Како одолети елеганцији твог позива и вештини којом ме свађаш са другима? Твој сам, брате напаћени, само реци када.
Kasina је написао/ла:
... btw. ko je taj D.A. a još da troši ki moja malenkost ...
Знаш га и ти, седесмо пар пута у сумњивим локалима, али без Ћумурца.
Немам ништа ново, па да поновим неке старе у ово лахадно јутро. Иначе, припремамо две стране о форуму у Политикином Заабавнику, где ће коначно г. Граси да напише неку поздравну реч. За прелом ћу искористити углавном оне „моје” фотографије из Политикине архиве. Идеја је да та рубрика иде једном месечно, тако да ће бити коришћене и слике свих учесника с форума. То се морамо договорити како да се потписују. Искрено се надам да ће та рубирика дуго трајати, уосталом као и овај форум.
LITURGIJA SULUDOG SLIKARA MILIĆA OD MAČVE
Ovo je naslov jedne audiovizuelne montaže za četri projektora sa slikama u pretapanju na jednom ekranu i tonsku traku, koju sam napravio 1992. Montaža je prikazana na festivalima u Nemačkoj, Italiji, Francuskoj, Belgiji i Holandiji.
U osamdesetim godinama pojavio se i procvetao audiovizuelni medij "diaporama". Diapozitivi (slajdovi) su se projicirali u velikim festivalskim (bioskopskim) salama sa dva ili četri projektora, koji su sa pretapanjem jedne slike u drugu ili dvo- trostruku sliku postizali uz popratnu muziku,
šumove i govorene tekstove kod publike snažne emocionalne reakcije.
Efekt se nije razlikovao od onoga, kao kada bi gledali jedan kratki film - film napravljen od nepokretnih kadrova.
Uzgred, jedan takav film postoji: "Bežin lug" Sergeja Ajzenštajna, sastavljen iz pojedinačnih slika, preostalih nakon montaže filma. Orginalni film je uništila sovjetska cenzura!
Diaporama kao audiovizuelni medij je dramaturški mogla sve da ostvari - kao i film, ponekad i još intezivnije: od "Letovanja gospođe Hullot u Taormini" do "Lady Macbeth" ili priče o Jovani Orleanskoj..
Milić od Mačve je koketno rado sam sebe nazivao "ludi slikar", ja sam u naslovu montaže to malo ublažio.
A sada "sadržaj" montaže:
Uz emocionalno snažne horove Mokranjčeve Liturgije celebrira Milić od Mačve - sa crnom beretkom na glavi i štapom vladike u ruci - svoju vlastitu liturgiju. Lebde balvani apokalipse sa njegovih slika, delirij mučeništva i junaštva, gore vatrene lopte na užarenom nebu iznad pitomih sela i bazilika.
U horove Mokranjčeve liturgije mešaju se zvukovi sirena, salve topova i mitraljeza, zvukovi bombardovanja... U Milićevom ateljeu izbija požar, ali on stoji nepokolebljivo, kao bronzani spomenik usred vatre, nesagoriv - i dalje celebrira njegovu liturgiju apokalipse.
Fotografije koje vidite su preostale - nisam ih upotrebio za montažu. Mrzilo me da neke bolje diapozitive vadim iz okvira sa staklom, da bi ih skenovao.
Slučajno sam za vreme moga poslednjeg poseta Beogradu 1988. dobio ponudu da posetim Milića od Mačve.
Odmah sam prihvatio, ja imam posebnu simpatiju za sve ljude, koji plešu izvan koloseka običnog i uobičajenog.
Mrko smo se pogledali - nije ni čudo: dva Skorpiona.
A onda se spojiše dve osobine - njegov nagon za ekscentričnim egzibicionizmom i moj smisao za režiju (smisao nesuđenog filmskog režisera).
Tako nastadoše fotografije. Nije me ni upitao, što ću uraditi sa fotografijama.
Kao dodatak zadovoljstvu, da se opet neko za njega zanima kao fotografski objekt, prodao mi je dve njegove knjige.
Dragi Fon Vojažer, otkako ono ispisah, stalno mi na oči izlazi tvoja veličanstvena glavatost, prilična i poprilična...nešto mislim...eto jedan Vajferd, a može i dva do tri piva kod spomenutog Srbe (Bivši Šaran - napomena za Fon Runde), ali bez D.A. i (pogotovu) bez KaraK (mnogo brate troše), pa mirna Bačka!? Mir, mir, mir, niko kriv!
Како одолети елеганцији твог позива и вештини којом ме свађаш са другима? Твој сам, брате напаћени, само реци када.
... btw. ko je taj D.A. a još da troši ki moja malenkost ...
Знаш га и ти, седесмо пар пута у сумњивим локалима, али без Ћумурца.
Милошева велика бомбона. Као да смо имали сличну, али знатно слабију по квалитету.
... što je samo deo veće ...
... Bonđorno :)...
Немам ништа ново, па да поновим неке старе у ово лахадно јутро. Иначе, припремамо две стране о форуму у Политикином Заабавнику, где ће коначно г. Граси да напише неку поздравну реч. За прелом ћу искористити углавном оне „моје” фотографије из Политикине архиве. Идеја је да та рубрика иде једном месечно, тако да ће бити коришћене и слике свих учесника с форума. То се морамо договорити како да се потписују. Искрено се надам да ће та рубирика дуго трајати, уосталом као и овај форум.