Hvala Bogu bolje mi je i dobro se osecam. Isto i Vama od Boga zelim. Primio sam Vase stovano pismo od 29.II.1916. i na njemu Vam hvala veliko, na kome Vam sve odobravam da ste u pravu, jer tacno da nije ono stanje, koje je nekad u Beogradu bilo. Zahvaljujem Vami i Keki unapred, za odelo i ves, jer bi mi ucinili grdnu dobrotu kad bi mi preko poste poslali. Cudite se kako nisam jeo hleba, pitajte bar koga hocete dali je koji vojnik video leba od Prepolca – Kursumlje i koliko je placao za jedan krompir. Evo da Vam ispricam moju istoriju ukratko od Smedereva do Draca.
Vi znate da sam stupio u Prvu Gradjansku Bateriju pod komandom Gospodina Aleksandra Srba Majora, levo od Smedereva u selu Udovice, udaljeno od Smedereva ¾ casa pored Dunava. Za nepuni 15 godina ja sam zavrsio obuku topovsku, i predlozen za kaplara, i postavlen za nisandjiju, naravno mojim zahtevom od Komandanta Gosp. Srba. Dvadeset dana u selu mirno smo provodili dane i stalno kopajuci rovove, hodnike koji vode od naseg stana iz sela do topova, i od topova do motrilje, koja je bila na samoj ivici Dunava.
23.IX.1915. cula se jaka borba kod Beograda, i tako smo znali da ce sutra isto snaci nas, i zaista tako i bi.
24.IX.1915. oko pet casova izjutra poceli su Nemci bombardovati varos i grad Smederevo teskim topovima, kalibra 30 ½ cm, 21 cm, 15 cm i obicnim poljskim topovima. Prva zrna iz teskih Nemackih topova pala su u samom stabu gde je bio moj komandant – on se srecom spase , i odmah dodje na polozaj i naredi nam da odmah otvorimo vatru na susednu varos Plocuc, Brestakik, i Kovin. Odmah smo otvorili i za nepunih 3-4 casa bile su varosi zapaljene, od nasih novih pancernih i fugastih granata; posto je neprijatelj video da i mi bijemo is tezih orudja poceo je izkljucevno nas tuci, i to paklenom vartom koji je za 24 casa izbacio preko 6.000 zrna na nasu bateriju, ali srecom nije nas mogao pronaci jer smo bili odlicno maskirani, za to vreme bio sam uvek, na naj rizicnijim mestima. Na samom Dunavu osmatrac u osmatracnici koje je neprijatelj narocito najvise gadjao.
25.IX.1915. posle rucka dodjem u motrilju, i taman uzeh durbin jedna granata teskog kalibra udari ispod same motrilje, na 20 metara tako silno das u svi zidovi od betona i tregeri poprskali i telefonsku vezu prekinuli, odmah sam pomislio da drugi ili treci metak mora malo vise udariti, i tako i bi i tek sto sam izmakao da izadjem na 30 metara nisam izmakao dvije razorne granate udare posred motrilje i svu je uniste te i mene i moga vodnika Gosp. Milica sasvim do pola zatrpa. Odmah su znali kod topova da nije dobro, posto im nista ne javljamo to dotrce vojnici i izvuku nas iz rupcaga i odvedu kod topova, te nas drugi zamenu. Tu sam bio dobio za kaplara i predlozen zlatnom medaljom za hrabrost.
Borba se i dalje vodi sve do 27.IX.1915. iz jutra. Neprijatelj je poceo prelaziti na Godomin u strasnoj masi vojnika. Treci porucnik koji je bio nije ih mogao zadrzati i rezbegnu se kud koji, stoga se morala povuci i sva artileria jer umalo ne zarobise nas tu. Nocu 27mog odstupimo pod najvecoj kisi za Kolare i kod sela Lunjevda utvrdimo se, i vodimo borbu 3 dana. Odatle odstupimo na Palanku sa borbom, pa na Kragujevac, pa Bagrdan, pa onda kod Kragijevca dva dana vodili smo borbu, i odatle na Kursumliju, i za Preponac tu je bilo poslednje borbe koje su trajale 7 dana, i utrosili svu municiju, onda se krenemo po najvecoj zimi i snegu za Pristinu, odatle za Djakovicu i Pec. U Peci cujem od mog narednika da je video Mitu nasega i rece mu, da ce produziti za Podgoricu, takodje ga je video ispred Pogorice na putu i kaze da je dobro izgledao. Ja sam zeleo da se nadjem, ali nikako nisam ga mogao naci. Na putu kroz planinu Prokletiju pri spustanju sa iste spazim Uika Cedu Trifunovica sam sa svojim adjutantom jasi na konju, pritrcim mu i toplo se sa njime pozdravim, ali nisam s njim ni 5 minuta bio da nebi zaluto on mi rece da se nadjem u Bereane, ali ga tu ne nadjem, i tako odatle nisam se nikako video.
U Peci smo saranili topove, i odatle preko strahovitog krsa krenemo se samo sa stokom. U putu smo se mucili, hleba nema, nema nicega, samo po gde gde po koji Arnautin iznesa po koju proju gorku kao cemer i proda je za 20 Dinara u srebru zvececem, para nemam, gladan, bedan, ne odeven, idem po snegu i placem od lipsanih bolova, te kod prve vatre izvadim iz torbe malo mesa te neosoljeno onako malo izpecem, i ublazim utrobu svoju. Tako smo se mucili do Podgorice. Tu malo dobismo kukuruza od Crnogoraca te se tako malo zadovoljismo, odmah produzimo za Skadar, tu preko jezera prebacimo se u Skadar, i tu se malo oporavismo, imajuci kod sebe dosta bombi te smo tako tukli ribe po jezeru i hranili se.
U Skadru smo bili 17 dana i tu moj dobri komandant Gosp. Srb osnuje u jednom hotelu menazu za oficire njegovog diviziona i tako vide me u Skadru prvih dana i rece mi da dodjem kod njega on ce me hraniti tamo i tako ja kao naj mladji njegov vojnik on me je veoma voleo i sa njime i ostalim oficirima ranio. Jedno vece sedimo kad od jednom upadose kod nas Vlada i Dragi, Strinin, Gosp. Srb ih zadrzavao na veceru, Vlada ne htede a Dragi ostade da vecera i sutra se krenusmo na put kroz pustu Albaniju za Drac. Od Skadra bejase dobar put do Ljesa. Od istog do Draca za 10 dana kisa je strasno pala, gazeci stalno vodu preko kolena, a uvece kad treba se osusiti nigde drvceta, nigde slame da metnes ispod sebe, opet moras plakati kao dete malo i od zime drhtati.
Kad stigoh ispred Draca tu se razboleh od tifusa i nisam mogao ici peske za Valonu nego se ukrcam u Drac i odatle za Krf. U dracu sam cuo od Majora Keckica i od Majora Srba i Vlada Dusmanica na Krfu da je Ceda Trifunovic ostao tesko ranjen u Skadru, posto nisu mogli u San Djovani ukrcati ja sam verovao ali ipak neznam dali je tacno. Za Mitu koga god sam pitao niko mi nista nije mogao reci koj zna sta je sa njime bilo!!! Anastasa Hristodula video sam u pred Podgoricom.
Kroz Crnu Goru nasi braca Crnogorci pljackasi jedan krompir kuvan naplacivali su 0.50 p.d. (para dinarskih) u srebru, takodjer i klip kukuruza, i oni se nisu od nasih para koristili jer su gore stradali nego i mi.
Od Lesa do Draca opet nigda leba vecem samo meso polu zivo neosoljeno smo jeli, od cega se razbolim i dobijem dizinteriju i tifus, tu ga malo prebolem i ukrcam se za Krf.
Mogao bi Vam mnogo opsirnije pricati ali nemam vise artije. Svaki onaj vojnik koji je prosao Albaniju nije vojnik nego Zivi Mrtvac i cemu se mi Srbi nadamo o kojoj vellikoj Srbiji? Na Krfu je umaralo dnevno po 80-100 vojnika koji su samo od glada osusili. Meni se moj komandant cudi i drugi vojnici kako sam izdrzao, kada onoliko razvijenih ljudi i kolosi umirali a ja ne.
Ocekujem Vas stovani odgovor.
Ljubi Vami i Teca Mihailu ruke Vas
Aca
Belgrade circa 1910 AJ on teacher's right hands on hips with hat
Jovanovic seated 3rd from left, brother Dimitrije to his right Belgrade 1932
Jovanovic as prisoner of war in Germany 1942 second from left
Aleksandar Jovanovic New York City circa 1951
Mrs_ Jovanovic dancing with King Peter II in NYC 1962
Aleksandar Jovanovic New York City 1962 with King Peter II
Zaspali! Nešto mi se mnogo deaktivirali! To treba sankcionisati! Grozni tipovi - je l da? Pogotovu onaj MUŠIČavi KaraKk!
Glije, evo nam ga Svijeti Zupo! Kakoj si, sve sam nešta misliJo da ću te vidjet sinoć na promociju...
BIo? Js bio.
Zaspali! Nešto mi se mnogo deaktivirali! To treba sankcionisati! Grozni tipovi - je l da? Pogotovu onaj MUŠIČavi KaraKk!
Glije, evo nam ga Svijeti Zupo! Kakoj si, sve sam nešta misliJo da ću te vidjet sinoć na promociju...
BIo? Js bio.
... ko zna gde si Ti siroma zaluto 8) ...
BIo? Js bio.
Jesum.
20. IV.1916.
Ajaccio, Corsica
Postovana Tetka Ruzo,
Hvala Bogu bolje mi je i dobro se osecam. Isto i Vama od Boga zelim. Primio sam Vase stovano pismo od 29.II.1916. i na njemu Vam hvala veliko, na kome Vam sve odobravam da ste u pravu, jer tacno da nije ono stanje, koje je nekad u Beogradu bilo. Zahvaljujem Vami i Keki unapred, za odelo i ves, jer bi mi ucinili grdnu dobrotu kad bi mi preko poste poslali. Cudite se kako nisam jeo hleba, pitajte bar koga hocete dali je koji vojnik video leba od Prepolca – Kursumlje i koliko je placao za jedan krompir. Evo da Vam ispricam moju istoriju ukratko od Smedereva do Draca.
Vi znate da sam stupio u Prvu Gradjansku Bateriju pod komandom Gospodina Aleksandra Srba Majora, levo od Smedereva u selu Udovice, udaljeno od Smedereva ¾ casa pored Dunava. Za nepuni 15 godina ja sam zavrsio obuku topovsku, i predlozen za kaplara, i postavlen za nisandjiju, naravno mojim zahtevom od Komandanta Gosp. Srba. Dvadeset dana u selu mirno smo provodili dane i stalno kopajuci rovove, hodnike koji vode od naseg stana iz sela do topova, i od topova do motrilje, koja je bila na samoj ivici Dunava.
23.IX.1915. cula se jaka borba kod Beograda, i tako smo znali da ce sutra isto snaci nas, i zaista tako i bi.
24.IX.1915. oko pet casova izjutra poceli su Nemci bombardovati varos i grad Smederevo teskim topovima, kalibra 30 ½ cm, 21 cm, 15 cm i obicnim poljskim topovima. Prva zrna iz teskih Nemackih topova pala su u samom stabu gde je bio moj komandant – on se srecom spase , i odmah dodje na polozaj i naredi nam da odmah otvorimo vatru na susednu varos Plocuc, Brestakik, i Kovin. Odmah smo otvorili i za nepunih 3-4 casa bile su varosi zapaljene, od nasih novih pancernih i fugastih granata; posto je neprijatelj video da i mi bijemo is tezih orudja poceo je izkljucevno nas tuci, i to paklenom vartom koji je za 24 casa izbacio preko 6.000 zrna na nasu bateriju, ali srecom nije nas mogao pronaci jer smo bili odlicno maskirani, za to vreme bio sam uvek, na naj rizicnijim mestima. Na samom Dunavu osmatrac u osmatracnici koje je neprijatelj narocito najvise gadjao.
25.IX.1915. posle rucka dodjem u motrilju, i taman uzeh durbin jedna granata teskog kalibra udari ispod same motrilje, na 20 metara tako silno das u svi zidovi od betona i tregeri poprskali i telefonsku vezu prekinuli, odmah sam pomislio da drugi ili treci metak mora malo vise udariti, i tako i bi i tek sto sam izmakao da izadjem na 30 metara nisam izmakao dvije razorne granate udare posred motrilje i svu je uniste te i mene i moga vodnika Gosp. Milica sasvim do pola zatrpa. Odmah su znali kod topova da nije dobro, posto im nista ne javljamo to dotrce vojnici i izvuku nas iz rupcaga i odvedu kod topova, te nas drugi zamenu. Tu sam bio dobio za kaplara i predlozen zlatnom medaljom za hrabrost.
Borba se i dalje vodi sve do 27.IX.1915. iz jutra. Neprijatelj je poceo prelaziti na Godomin u strasnoj masi vojnika. Treci porucnik koji je bio nije ih mogao zadrzati i rezbegnu se kud koji, stoga se morala povuci i sva artileria jer umalo ne zarobise nas tu. Nocu 27mog odstupimo pod najvecoj kisi za Kolare i kod sela Lunjevda utvrdimo se, i vodimo borbu 3 dana. Odatle odstupimo na Palanku sa borbom, pa na Kragujevac, pa Bagrdan, pa onda kod Kragijevca dva dana vodili smo borbu, i odatle na Kursumliju, i za Preponac tu je bilo poslednje borbe koje su trajale 7 dana, i utrosili svu municiju, onda se krenemo po najvecoj zimi i snegu za Pristinu, odatle za Djakovicu i Pec. U Peci cujem od mog narednika da je video Mitu nasega i rece mu, da ce produziti za Podgoricu, takodje ga je video ispred Pogorice na putu i kaze da je dobro izgledao. Ja sam zeleo da se nadjem, ali nikako nisam ga mogao naci. Na putu kroz planinu Prokletiju pri spustanju sa iste spazim Uika Cedu Trifunovica sam sa svojim adjutantom jasi na konju, pritrcim mu i toplo se sa njime pozdravim, ali nisam s njim ni 5 minuta bio da nebi zaluto on mi rece da se nadjem u Bereane, ali ga tu ne nadjem, i tako odatle nisam se nikako video.
U Peci smo saranili topove, i odatle preko strahovitog krsa krenemo se samo sa stokom. U putu smo se mucili, hleba nema, nema nicega, samo po gde gde po koji Arnautin iznesa po koju proju gorku kao cemer i proda je za 20 Dinara u srebru zvececem, para nemam, gladan, bedan, ne odeven, idem po snegu i placem od lipsanih bolova, te kod prve vatre izvadim iz torbe malo mesa te neosoljeno onako malo izpecem, i ublazim utrobu svoju. Tako smo se mucili do Podgorice. Tu malo dobismo kukuruza od Crnogoraca te se tako malo zadovoljismo, odmah produzimo za Skadar, tu preko jezera prebacimo se u Skadar, i tu se malo oporavismo, imajuci kod sebe dosta bombi te smo tako tukli ribe po jezeru i hranili se.
U Skadru smo bili 17 dana i tu moj dobri komandant Gosp. Srb osnuje u jednom hotelu menazu za oficire njegovog diviziona i tako vide me u Skadru prvih dana i rece mi da dodjem kod njega on ce me hraniti tamo i tako ja kao naj mladji njegov vojnik on me je veoma voleo i sa njime i ostalim oficirima ranio. Jedno vece sedimo kad od jednom upadose kod nas Vlada i Dragi, Strinin, Gosp. Srb ih zadrzavao na veceru, Vlada ne htede a Dragi ostade da vecera i sutra se krenusmo na put kroz pustu Albaniju za Drac. Od Skadra bejase dobar put do Ljesa. Od istog do Draca za 10 dana kisa je strasno pala, gazeci stalno vodu preko kolena, a uvece kad treba se osusiti nigde drvceta, nigde slame da metnes ispod sebe, opet moras plakati kao dete malo i od zime drhtati.
Kad stigoh ispred Draca tu se razboleh od tifusa i nisam mogao ici peske za Valonu nego se ukrcam u Drac i odatle za Krf. U dracu sam cuo od Majora Keckica i od Majora Srba i Vlada Dusmanica na Krfu da je Ceda Trifunovic ostao tesko ranjen u Skadru, posto nisu mogli u San Djovani ukrcati ja sam verovao ali ipak neznam dali je tacno. Za Mitu koga god sam pitao niko mi nista nije mogao reci koj zna sta je sa njime bilo!!! Anastasa Hristodula video sam u pred Podgoricom.
Kroz Crnu Goru nasi braca Crnogorci pljackasi jedan krompir kuvan naplacivali su 0.50 p.d. (para dinarskih) u srebru, takodjer i klip kukuruza, i oni se nisu od nasih para koristili jer su gore stradali nego i mi.
Od Lesa do Draca opet nigda leba vecem samo meso polu zivo neosoljeno smo jeli, od cega se razbolim i dobijem dizinteriju i tifus, tu ga malo prebolem i ukrcam se za Krf.
Mogao bi Vam mnogo opsirnije pricati ali nemam vise artije. Svaki onaj vojnik koji je prosao Albaniju nije vojnik nego Zivi Mrtvac i cemu se mi Srbi nadamo o kojoj vellikoj Srbiji? Na Krfu je umaralo dnevno po 80-100 vojnika koji su samo od glada osusili. Meni se moj komandant cudi i drugi vojnici kako sam izdrzao, kada onoliko razvijenih ljudi i kolosi umirali a ja ne.
Ocekujem Vas stovani odgovor.
Ljubi Vami i Teca Mihailu ruke Vas
Aca
Belgrade circa 1910 AJ on teacher's right hands on hips with hat
Jovanovic seated 3rd from left, brother Dimitrije to his right Belgrade 1932
Jovanovic as prisoner of war in Germany 1942 second from left
Aleksandar Jovanovic New York City circa 1951
Mrs_ Jovanovic dancing with King Peter II in NYC 1962
Aleksandar Jovanovic New York City 1962 with King Peter II
John Yovanovitch U_S_ Navy 1962
"Dad died in 1970 and Mom died in 2009."
http://www.heroesofserbia.com/2010/05/letter-from-survivor-of-great-serbian.html
Serbian World War I Tobacco Cards
Ево целине...
1930...
Овој анализи се нема шта ни додати, ни одузети. Ево још једне фотографије Министарства војног из вероватно већ виђеног угла: