То је то. Мој је ћаћа донедавно живео у том крају па сам се неколико пута шетао до чесме док није била затрпана. Шта рећи о граду и народу који у 21. веку затрпава своје јавне чесме посвећене убијеном краљу зарад једног-два плаца? Земљо, отвори се.
Железничару, има ли наде да се чесма може вратити у функцију? Чини ми се да ти знаш више о овоме. Чуди ме како нико из града, општине итд није реаговао на ово, ваљда су чесме неко јавно добро? Или сам ја само наиван?
Poštovani,
nebriga i propadanje te česme počelo je promenom vlasti 1945.g.
Svi znamo da je sistematski potirano sve sa prefiksom "Kraljevsko"....
Bila bi zatrpana i ranije, no po pričama starijih, spasila ju je gradnja Ortopedske
klinike iznad...Tu su radnici dolazili po svežu vodu za piće i ostale potrebe.
Nekako u to doba se počela dograđivati i vojna kasarna ispod, na uglu sa ul. Pere Velimirovića, pa
je ostala potreba za vodom.
Znam da su starosedeoci stalno koristili česmu, čak i po dobijanju vodovoda u Košutnjaku.
Bila je obrasla puzavicama, staze su bile jako oštećene a korov svuda okolo.
Negde krajem 80-ih je , na opšte iznenađenje svih, valjda Zelenilo Beograd, po nečijem nalogu očistilo rastinje.
Cela česma se godinu-dve mogla videti sa puta.
Po pričama prijatelja, česma je bila BOGATSTVO prilikom višednevnih nestanaka vode tokom NATO šenlučenja.
Ko je znao za tu česmu-bio je u prednosti..
Kada sam prošao sledeći put tim krajem, 2004, već je bila pod šutem..?!
Slobodan sam napisati da je česma preživala DVE crvene DIKTATURE, ali ne i "Demokratiju"....
Što se tiče Vašeg pitanja o revitalizaciji česme Kralja Aleksandra, plaši me da je to nemoguća misija.
Nije problem otkopavanje i restauracija same česme, već stanje izvorišta.
Svuda okolo IZNAD su nikle kuće "novoskladanih bogatuna" sa velikim garažama i što je još gore,
septičkim jamama ! Voleo bih da neko STRUČAN ovo bolje prokomentariše.
Hvala Milovane i AlexZR! Sjajna analiza, posebno za zgradu P.Milenkovic. Mene takodje buni ona srednja, licilo mi je na Prizrensku cak, najvise zbog one perspektive u pozadini... Mada, evo vidim da je Francuz na forumu, mozda ima neke sanse da jos veceras saznamo i tu lokaciju :)
Ево овде...
Срушена је ова зграда...
А у позадини се сасвим лево види ова кућа у Дринчићевој...
Ne znam šta da još napišem što neko od nas već jednom nije u sličnim situacijama... Bravo i hvala ti!
Možda smo i ovu imali kao ebay sken, meni je takođe lokacija poznata, posebno ugaona zgrada sa desne strane, ali od noćas razbijam glavu i ne vredi. Da li je takođe negde u ovom kraju oko Drinčićeve, Despota Stefana, možda i jeste... Uglavnom, forenzičar-pripravnik u meni polako popušta.
Ne znam šta da još napišem što neko od nas već jednom nije u sličnim situacijama... Bravo i hvala ti!
Možda smo i ovu imali kao ebay sken, meni je takođe lokacija poznata, posebno ugaona zgrada sa desne strane, ali od noćas razbijam glavu i ne vredi. Da li je takođe negde u ovom kraju oko Drinčićeve, Despota Stefana, možda i jeste... Uglavnom, forenzičar-pripravnik u meni polako popušta.
[/quote]
Ово ти је Бане Обилићев Венац ког гараже са погледом на Космајску; то је неко други овде већ раније расветлио. Поздрав!
[quote=B.Gajic]
Ne znam šta da još napišem što neko od nas već jednom nije u sličnim situacijama... Bravo i hvala ti!
Možda smo i ovu imali kao ebay sken, meni je takođe lokacija poznata, posebno ugaona zgrada sa desne strane, ali od noćas razbijam glavu i ne vredi. Da li je takođe negde u ovom kraju oko Drinčićeve, Despota Stefana, možda i jeste... Uglavnom, forenzičar-pripravnik u meni polako popušta.
Ово је барем лако: поглед с Обилићевог венца преко места где је данас гаража према Маршала Бирјузова. А за Француза - нисмо мање ни очекивали! : )
Да ли се мени помешало или су ове слике помешане (што је мање вероватно)? Ја сам мислио да је овај степен рушења зграде Персиде Миленковић био тек 1944. Исто и за Дринчићеву. Нагомилало се градиво...
Хвала Вукоману на овим фотографијама из Зоолошког врта тзв. Добре наде.
Металне ограде, камене ограде базена па чак и објекти, изгледају потпуно исто као и данас.
У време када је градоначелник Влада Илић отворио овај врт, Београд је имао око 300.000 становника.
Ево још једног писма за форум...
Poštovani gospodine Baukampf, koristim još jednom priliku da se preko Vas obratim časnim ocima foruma Politikinog zabavnika i da doprinesem osvetljavanju još jednog momenta iz istorije Kalemegdana, dotaknutog na stranama ovog cenjenog foruma.
Gospođa Zvezdarka ( kojoj se najlepše zahvaljujem na munjevito objavljenoj slici spomenika kneginji Zorki, koju nisam posedovao) zainteresovala se oko sadnje hrasta posvećenog Francuskom državniku Luju Bartuu u Beogradu, pa bih iskoristio priliku da iznesem par podataka o tom događaju.
Te 1935. godine, u nedelju 26. maja, na Kalemegdanu, nasuprot Francuskom poslanstvu posađen je hrast u sećanje na stradalog francuskog državnika Luja Bartua. Prethodno je na Marsovom polju u Parizu zasađen hrast u znak sećanja na postradalog viteškog kralja Aleksandra Karađorđevića.
Ovom činu predhodio je dolazak, 24. maja, glavnokomandujućeg francuske sredozemne flote admirala Mužea, sa delegacijom i četom mornara na železničku stanicu u Zemunu. Tu je dočekan od strane komandanta jugoslovenske mornarice admirala Polića, upravnika grada Beograda Dušana Filipovića i mnogih drugih zvanica, kao i razdraganog građanstva.
Uz zvuke Marseljeze i pored stroja mornara sa monitora Sava, Drava i Vardar, uz komandu komandanta rečne flotile, kapetana fregate Edgara Anđela, gosti su se uputili put Beograda.
Tokom subote 25. maja, delegacija je između ostalog posetila i položila vence na Oplencu i na grobu Neznanog junaka.
Jutrom, 26. maja otpočela je ceremonija sadnje hrasta. Na Savi na ukotvljenim monitorima Sava,Drava i Vardar, postrojeni su izmešani jugoslovenski i francuski mornari. Na počasnoj tribini iskićenoj trobojkama,
ispred Vlade naše zemlje bio je ministar prosvete Ćirić. Prisutan je i gradonačelnik Beograda Vlada Ilić sa kompletnim gradskim većem. Ispred Francuske, ambasador Rober grof de Dampjer a oko tribine postrojeni naši i francuski mornari.
U 8 h i 10 min pojavljuje se admiral Muže i uz zvuke Marseljeze vrši smotru mornara i pozdravlja ih na srpskom " Pomoz Bog, junaci!"
Nakon gromoglasnog odgovora mornara, francuski orkestar svira jugoslovensku himnu. Utom se pojavljuje izaslanik njegovog veličanstva pukovnik Radovan Popović.
Gradonačelnik Beograda Vlada Ilić drži nadahnut govor a potom se sviraju himne obe države.
Zajedno, Vlada Ilić i grof de Dampjer sade hrast ašovima umotanim u trobojnice. Sledi govor gradskog većnika i predsednika kulturnog odbora beogradske oštine, književnika Dušana S.Nikolajevića o liku i delu Luja Bartua i Govor zahvalnosti admirala Mužea.
Nakon što su odsvirane još jednom obe himne, ova svečanost je privedena kraju.
Do kraja dana francuska delegacija je posetila spomenik braniocima Beograda kao i francusko vojničko groblje. Primila ih je i kraljica Marija.
Pred ponoć, delegacija je vozom napustila Beograd, ispraćena velikim brojem građana.
EPILOG
Uz konsultacije sa našim ponajboljim poznavaocem istorije Kalemegdana, Markom Popovićem, saznali smo da je to drvo i dalje na svom mestu. Ima samo oznaku da je zaštićeno zakonom. Potrudićemo se da u narednom periodu postavimo neko znamenje ovoga događaja, kako bi ga sačuvali od potpunog zaborava.
uz velike pozdrave pregaocima ovoga foruma
Vd direktora JP Beogradska tvrđava, Milan Tlačinac
То је то. Мој је ћаћа донедавно живео у том крају па сам се неколико пута шетао до чесме док није била затрпана. Шта рећи о граду и народу који у 21. веку затрпава своје јавне чесме посвећене убијеном краљу зарад једног-два плаца? Земљо, отвори се.
Железничару, има ли наде да се чесма може вратити у функцију? Чини ми се да ти знаш више о овоме. Чуди ме како нико из града, општине итд није реаговао на ово, ваљда су чесме неко јавно добро? Или сам ја само наиван?
Poštovani,
nebriga i propadanje te česme počelo je promenom vlasti 1945.g.
Svi znamo da je sistematski potirano sve sa prefiksom "Kraljevsko"....
Bila bi zatrpana i ranije, no po pričama starijih, spasila ju je gradnja Ortopedske
klinike iznad...Tu su radnici dolazili po svežu vodu za piće i ostale potrebe.
Nekako u to doba se počela dograđivati i vojna kasarna ispod, na uglu sa ul. Pere Velimirovića, pa
je ostala potreba za vodom.
Znam da su starosedeoci stalno koristili česmu, čak i po dobijanju vodovoda u Košutnjaku.
Bila je obrasla puzavicama, staze su bile jako oštećene a korov svuda okolo.
Negde krajem 80-ih je , na opšte iznenađenje svih, valjda Zelenilo Beograd, po nečijem nalogu očistilo rastinje.
Cela česma se godinu-dve mogla videti sa puta.
Po pričama prijatelja, česma je bila BOGATSTVO prilikom višednevnih nestanaka vode tokom NATO šenlučenja.
Ko je znao za tu česmu-bio je u prednosti..
Kada sam prošao sledeći put tim krajem, 2004, već je bila pod šutem..?!
Slobodan sam napisati da je česma preživala DVE crvene DIKTATURE, ali ne i "Demokratiju"....
Što se tiče Vašeg pitanja o revitalizaciji česme Kralja Aleksandra, plaši me da je to nemoguća misija.
Nije problem otkopavanje i restauracija same česme, već stanje izvorišta.
Svuda okolo IZNAD su nikle kuće "novoskladanih bogatuna" sa velikim garažama i što je još gore,
septičkim jamama ! Voleo bih da neko STRUČAN ovo bolje prokomentariše.
Ево овде...
Срушена је ова зграда...
А у позадини се сасвим лево види ова кућа у Дринчићевој...
Ne znam šta da još napišem što neko od nas već jednom nije u sličnim situacijama... Bravo i hvala ti!
Možda smo i ovu imali kao ebay sken, meni je takođe lokacija poznata, posebno ugaona zgrada sa desne strane, ali od noćas razbijam glavu i ne vredi. Da li je takođe negde u ovom kraju oko Drinčićeve, Despota Stefana, možda i jeste... Uglavnom, forenzičar-pripravnik u meni polako popušta.
Ne znam šta da još napišem što neko od nas već jednom nije u sličnim situacijama... Bravo i hvala ti!
Možda smo i ovu imali kao ebay sken, meni je takođe lokacija poznata, posebno ugaona zgrada sa desne strane, ali od noćas razbijam glavu i ne vredi. Da li je takođe negde u ovom kraju oko Drinčićeve, Despota Stefana, možda i jeste... Uglavnom, forenzičar-pripravnik u meni polako popušta.
[/quote]
Ово ти је Бане Обилићев Венац ког гараже са погледом на Космајску; то је неко други овде већ раније расветлио. Поздрав!
Ne znam šta da još napišem što neko od nas već jednom nije u sličnim situacijama... Bravo i hvala ti!
Možda smo i ovu imali kao ebay sken, meni je takođe lokacija poznata, posebno ugaona zgrada sa desne strane, ali od noćas razbijam glavu i ne vredi. Da li je takođe negde u ovom kraju oko Drinčićeve, Despota Stefana, možda i jeste... Uglavnom, forenzičar-pripravnik u meni polako popušta.
По униформи и типичном пољско-немачком качкету...
Ово је народна кујиња "Златни бор" на углу Дечанске и Нушићеве. Друге две ми, барем на први поглед, не личе на Београд.
Да ли се мени помешало или су ове слике помешане (што је мање вероватно)? Ја сам мислио да је овај степен рушења зграде Персиде Миленковић био тек 1944. Исто и за Дринчићеву. Нагомилало се градиво...
27. април 1939.
Металне ограде, камене ограде базена па чак и објекти, изгледају потпуно исто као и данас.
У време када је градоначелник Влада Илић отворио овај врт, Београд је имао око 300.000 становника.
Ево још једног писма за форум...
Poštovani gospodine Baukampf, koristim još jednom priliku da se preko Vas obratim časnim ocima foruma Politikinog zabavnika i da doprinesem osvetljavanju još jednog momenta iz istorije Kalemegdana, dotaknutog na stranama ovog cenjenog foruma.
Gospođa Zvezdarka ( kojoj se najlepše zahvaljujem na munjevito objavljenoj slici spomenika kneginji Zorki, koju nisam posedovao) zainteresovala se oko sadnje hrasta posvećenog Francuskom državniku Luju Bartuu u Beogradu, pa bih iskoristio priliku da iznesem par podataka o tom događaju.
Te 1935. godine, u nedelju 26. maja, na Kalemegdanu, nasuprot Francuskom poslanstvu posađen je hrast u sećanje na stradalog francuskog državnika Luja Bartua. Prethodno je na Marsovom polju u Parizu zasađen hrast u znak sećanja na postradalog viteškog kralja Aleksandra Karađorđevića.
Ovom činu predhodio je dolazak, 24. maja, glavnokomandujućeg francuske sredozemne flote admirala Mužea, sa delegacijom i četom mornara na železničku stanicu u Zemunu. Tu je dočekan od strane komandanta jugoslovenske mornarice admirala Polića, upravnika grada Beograda Dušana Filipovića i mnogih drugih zvanica, kao i razdraganog građanstva.
Uz zvuke Marseljeze i pored stroja mornara sa monitora Sava, Drava i Vardar, uz komandu komandanta rečne flotile, kapetana fregate Edgara Anđela, gosti su se uputili put Beograda.
Tokom subote 25. maja, delegacija je između ostalog posetila i položila vence na Oplencu i na grobu Neznanog junaka.
Jutrom, 26. maja otpočela je ceremonija sadnje hrasta. Na Savi na ukotvljenim monitorima Sava,Drava i Vardar, postrojeni su izmešani jugoslovenski i francuski mornari. Na počasnoj tribini iskićenoj trobojkama,
ispred Vlade naše zemlje bio je ministar prosvete Ćirić. Prisutan je i gradonačelnik Beograda Vlada Ilić sa kompletnim gradskim većem. Ispred Francuske, ambasador Rober grof de Dampjer a oko tribine postrojeni naši i francuski mornari.
U 8 h i 10 min pojavljuje se admiral Muže i uz zvuke Marseljeze vrši smotru mornara i pozdravlja ih na srpskom " Pomoz Bog, junaci!"
Nakon gromoglasnog odgovora mornara, francuski orkestar svira jugoslovensku himnu. Utom se pojavljuje izaslanik njegovog veličanstva pukovnik Radovan Popović.
Gradonačelnik Beograda Vlada Ilić drži nadahnut govor a potom se sviraju himne obe države.
Zajedno, Vlada Ilić i grof de Dampjer sade hrast ašovima umotanim u trobojnice. Sledi govor gradskog većnika i predsednika kulturnog odbora beogradske oštine, književnika Dušana S.Nikolajevića o liku i delu Luja Bartua i Govor zahvalnosti admirala Mužea.
Nakon što su odsvirane još jednom obe himne, ova svečanost je privedena kraju.
Do kraja dana francuska delegacija je posetila spomenik braniocima Beograda kao i francusko vojničko groblje. Primila ih je i kraljica Marija.
Pred ponoć, delegacija je vozom napustila Beograd, ispraćena velikim brojem građana.
EPILOG
Uz konsultacije sa našim ponajboljim poznavaocem istorije Kalemegdana, Markom Popovićem, saznali smo da je to drvo i dalje na svom mestu. Ima samo oznaku da je zaštićeno zakonom. Potrudićemo se da u narednom periodu postavimo neko znamenje ovoga događaja, kako bi ga sačuvali od potpunog zaborava.
uz velike pozdrave pregaocima ovoga foruma
Vd direktora JP Beogradska tvrđava, Milan Tlačinac